Spora saborska procedura: Siromašna djeca ne mogu čekati

Porazno je što Hrvatski sabor na polovini 2024. godine raspravlja o izvješću pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu. Loša je saborska praksa da se o važnim pitanjima i problemima raspravlja sa odgodama od najmanje godinu dana, jer sada bi već trebali raspravljati o izvješću za 2023. godinu, upozorila je Martina Vlašić Iljkić, zastupnica SDP-a, komentirajući činjenicu da su ovih dana pred zastupnike stigla stara i deplasirana izvješća triju pravobraniteljstava. Njezin će stranački klub pozvati predsjednika Hrvatskog sabora da se godišnja izvješća pravobranitelja stavljaju na plenarnu raspravu u najkraćem roku.

Prekapacitirane ustanove

– Među ključnim problemima pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević istaknula je dječje siromaštvo, nasilje nad djecom, diskriminaciju, ostvarivanje prava djece s teškoćama u razvoju, nedostatnu podršku za mentalno zdravlje djece te neodgovarajuću zaštitu djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Danas se u odnosu na 2022. situacija nije puno promijenila, a izazovi su još veći, zaključila je Vlašić Iljkić. Navela je za primjer brojke, koje govore da u Hrvatskoj imamo 4.000 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, od čega je 2.000 u udomiteljskim obiteljima, a 900 u ustanovama i drugim oblicima organiziranog smještaja. Prema podacima pravobraniteljice za djecu, u osam godina se broj smještene djece u domovima povećao za 35 posto, a nedavni slučaj napuštene bebe iz Zaprešića koja je sada smještena u domu u Nazorovoj, a ne u udomiteljsku obitelj, govori u kakvom je stanju sustav socijalne skrbi, upozorila je zastupnica.

Ni u Uredu pravobraniteljice za djecu nisu zadovoljni ovakvom saborskom praksom.

– O razlozima zašto se tek sada raspravlja o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2022. godinu ne želimo nagađati, no činjenica da se nije ranije našlo vremena za govor o stanju dječjih prava u Hrvatskoj šalje lošu poruku našem najvrednijem dijelu društva – našoj djeci. Djeca brzo rastu i nemaju vremena čekati da ih mi odrasli zaštitimo i pružimo im potrebnu podršku i pomoć, ističu.

– Situacija oko pronalaska smještaja u udomiteljskim obiteljima danas nije nimalo bolja nego 2022., i dalje su ustanove prekapacitirane te nema dovoljno udomiteljskih obitelji. Međutim, danas svjedočimo brojnim kampanjama u cilju promocije udomiteljstva, pa se dječja pravobraniteljica nada će se broj udomiteljskih obitelji povećati.

Proračun za djecu

Nerealno je, kaže Pirnat Dragičević, očekivati da će promocija udomiteljstva polučiti uspjeh sve dok se ne osigura sveobuhvatna podrška udomiteljima i udomljenom djetetu i to kroz vremenske i novčane potpore.

– Nažalost, i dalje nemamo djelotvoran i učinkovit dječji proračun koji bi na sustavan način pratio ulaganja u djecu i ostvarivanje njihovih prava na državnoj i lokalnim razinama, a za što se godinama u svom radu zalažemo, poručuje.

Djeca smještena kod udomitelja nemaju pravo na inkluzivni dodatak, već naknadu za osobne potrebe. Danas ta naknada iznosi 33 eura mjesečno za dijete u osnovnoj školi, odnosno 46 eura za srednjoškolca. U progamu Vlade za novi mandat predviđeno je da će se do kraja mandata ovi iznosi povećati za 30 posto, ili od 10 do 14 eura, a skroman je i rast dječjeg doplatka.

– Unatoč tome što su u proteklom periodu neke novčane naknade koje primaju djeca ili njihovi roditelji povećane, s obzirom na povećanje troškova života i rast cijena i dalje ne možemo tvrditi da su te naknade dovoljne. Radovalo bi nas kad bi doprinos države kroz naknade za djecu bio izdašniji i kada bi se iznos tih naknada češće usklađivao s aktualnim prilikama i troškovima života. To je posebno važno kad se radi o najosjetljivijim kategorijama građana, a to su djeca koja žive u stanju dubokog i dugotrajnog siromaštva, kao i u riziku od siromaštva, djeca s teškoćama u razvoju i djeca koja zbog različitih razloga trajno ostaju uskraćena za doprinos drugog roditelja za uzdržavanje, poručuje Pirnat Dragičević.

Oko 14.000 djece unatoč naknadama živi u dubokom siromaštvu

U Hrvatskoj danas svako peto dijete živi u riziku od siromaštva, a novčane pomoći u sustavu socijalne skrbi namijenjene su samo osobama u dubokom siromaštvu. Prema izvješću pravobraniteljice, oko 14.000 djece korisnika zajamčene minimalne naknade (ZMN) živi u dugotrajnom i dubokom siromaštvu.

– Smatramo da za izlazak djece iz začaranog kruga siromaštva nije dostatno samo novčano ulaganje, nego i nenovčana podrška, stoga smo proteklih godina predlagali propisivanje socijalne usluge mentorstva za djecu u Zakonu o socijalnoj skrbi. Ono bi bilo usmjereno na sprečavanje, prepoznavanje i rješavanje problema djeteta uzrokovanih siromaštvom, s naglaskom na osnaživanje djeteta, jačanje njegovih osobnih kompetencija i vještina u cilju prevencije socijalne isključenosti, zatim na podršku u obrazovanju, pomoć u učenju i prevenciju napuštanja škole, poručuju iz Ureda pravobraniteljice.