I nakon pola stoljeća od mature "ekonomisti" nisu štedjeli emocije

Učenici IV. b razreda Ekonomske škole Zadar, generacije koja je maturirala 1973./1974. godine, proslavili su 50. godina mature. Ekonomisti su prve dvije godine nastavu pohađali u Parku Vladimira Nazora, a zadnje dvije godine na Boriku kad je Ekonomska škola djelovala u okviru Školskog centra za robni promet i turizam.

Razrednik i njegov razred

Ovom prilikom, okupili su se na Trgu pet bunara, a susret je izmamio osmijehe na lica uz priče iz starih školskih dana, priče koje su ih vratile u mladost.

Obilježavanju ove okrugle brojke odazvalo se 18 učenika i njihov razrednik Boris Pisanski koji nam je kazao kako su tijekom četiri godine neki i ponavljali razred, dok su neki dolazili kao ponavljači.

– Presretan sam što smo se ovdje okupili. Ovo je moj jedini razred kojeg sam imao u osam godina rada u prosvjeti, a nakon što su oni otišli još sam samo jednu godinu radio u školi. Vjerovao sam da će se to dogoditi, da će se proslaviti tih pedeset godina i to se ostvarilo.

Oni su bili solidan razred i drago mi je da smo danas zajedno. Već smo bili na aperitivu, a sad ćemo na zajednički ručak, kazao nam je razrednik Pisanski.

Jedan od učenica, Ivančica Krnčević djevojačkog prezimena Šikić, prisjetila se tih vremena.

– Ovo vrijeme je prošlo jako brzo, iako i u mirovini je dinamično i uzbudljivo. Kao najljepšu uspomenu naše srednje škole, istaknula bih našu ekskurziju gdje smo posjetili sve države bivše Jugoslavije i koristili sva moguća prijevozna sredstva. To je bilo jedno nezaboravno iskustvo, mislim da se svi sjećaju tih dana.

Treba se sjetiti i profesora koji su bili divni i koji su radili ono što danas nitko sigurno ne radi, kontrolni uz pomoć knjige, kazala je Krnčević i uz pomoć kolegica iz školske klupe, navela profesore koji su obilježili njihovo srdnjoškolsko obrazovanje, kao što je bio profesor Modrić, profesorica Delija, profesor Škarica.

Brzo je prošlo

Marija Kutleša, djevojački Smolić, složila se da je sve jako brzo prošlo.

– To razdoblje života je brzo prošlo i imam osjećaj da smo brzo stigli u ove godine. Najljepše razdoblje je dok si mlad, ali i sad mi je ovo razdoblje penzije odlično i jako sam zadovoljna. Ponekad se nalazim i s prijateljicama iz ovog razreda i međusobno smo neki od nas u kontaktu, kazala je Kutleša.

– Zadovoljna smo što smo se okupili, a i razrednik nam je još mlad i zahvalna sam što je sve organizirao. Što nas je okupio. Bili smo najbolji razred, za primjer i to smo izgleda i danas što se vidi po ovom koliko nas se sastalo, kazala je Ana Krakan, djevojačkog prezimena Ćurković, a Davorka Radulić, udana Marcelić je dodala kako su sretni što su imali odličnog, posebnog razrednika.

– Kod nas nije bilo picanja, nije bilo loših ocjena i razrednik je nad nama bio kao kobac, jer smo morali biti primjer. Bio je najbolji razrednik na svijetu, kazala je Marcelić dok je on dodao da je vodio o njima računa kao o svojoj djeci.

Razrednik je po starom okupio svoje učenike za jednu sliku za dugo sjećanje, a učenici su ga slušali kao i nekad davno, uz zbijanje šala.

Razrednik Pisanski je također donio jednu malu knjižicu koju su mu poklonili nekad davno, a uspomene iz knjižice odlučili su čitati nakon ručka, uz dogovore o sljedećoj godišnjici.

Okupljeni na proslavi

Okupljeni su naglasili kako se rado i s ljubavlju sjećaju Milke Bucic i Mirjane Paleke, kolegica koje nisu više s njima.

Uz razrednika Borisa Pisanskog, proslavi su nazočilii: Ana Ćurković-Krakan, Branka Marinković, Davorka Radulić-Marcelić, Dubravka Kapović-Petrović, Ivančica Šikić, Jasna Grginović-Gregurević, Marija Smolić -Kutleša, Marija Šestan-Šare, Mirjana Ljubičić-Vežić, Nada Maletić-Guzobad, Nada Zrilić, Nikša Arambašić, Rada Muljačić-Delaš, Senka Jurin- Bralić, Senka Mrva-Škara, Venka Švorinić-Susak, Zjenica Peroš-Lakić i Zorislav Lukin.