Nemilosrdno prosječni gadovi zadovoljit će samo nezahtjevne

Kad je 1998. u kina izbacio svoj debitantski dugometražni film ‘’Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške’’, Guy Ritchie si je kod određenog dijela kritike nepravedno zaslužio etiketu britanske kopije Quentina Tarantina. Određenih sličnosti u stilovima dakako ima. Britki dijalozi ispunjeni humorom, šarena galerija kojekakvih ‘ridikula’, suludi zapleti, ali i raspleti, i još štošta. Ipak, ako ste gledali njegove radove, brzo ćete shvatiti kako su takve zlobne usporedbe krajnje neosnovane. Ritchiejevi filmovi iz tog perioda su bili pravi produkt britanske škole humora i njihovog kriminalnog miljea, i stvari su za njega narednih desetak godina manje-više išle prilično dobrim tijekom, ali onda je stigao zov Hollywooda i kvaliteta većine naslova koje je od tad kreirao, jednostavno nije bila na razini ranije faze karijere.

Unatrag posljednjih pet godina, on pojačava svoj radni ritam, no znate i sami kako to već biva s kvantitetom i kvalitetom. Njegov posljednji produkt, ‘’Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja’’, nalazi se negdje između, ali pričajmo prvo o radnji.

Tajna operacija

Koncem 1941., Velika Britanija se nalazi u velikom problemu. Hitlerove trupe nemilosrdno ruše otpor većine europskih zemalja, Poljska i Francuska su kapitulirale, Engleska i ostatak Ujedinjenog kraljevstva su konstantno bombardirani, a njihova mornarica trpi velike gubitke zbog sveprisutnih njemačkih podmornica. Na inicijativu premijera Churchilla (Rory Kinnear), brigadir Gubbins (Cary Elwes) osmisli tajnu operaciju ‘Postmaster’ čiji je krajnji cilj uništenje brodova zaduženih za opskrbu podmornica gorivom, naoružanjem i namirnicama. Kako se ti isti brodovi nalaze usidreni pokraj otoka Fernando Po koji je pod kontrolom Španjolaca, saboteri ne smiju dozvoliti da situacija eskalira jer bi se tako određene zemlje mogle prikloniti Hitleru smatrajući Engleze agresorima. Takvu delikatnu zadaću stoga odluče prepustiti iskusnom zapovjedniku komandosa, Gusa Marcha-Phillipsa (Henry Cavill), koji je izvanredan vojnik, ali ne poštuje pretjerano autoritete. Ovaj dakako pristane pod uvjetom da sam oformi tim, dok bi im pomoć s kopna trebali pružiti tajni agenti, lokalni poduzetnik Heron (Babs Olusanmokun) i glumica, po potrebi i krijumčarka, Marjorie Stewart (Eiza González). Misija, naravno, krene nekim posve drugačijim tijekom.

Kako to često biva s ratnim filmovima, posebno onima vezanim uz Drugi svjetski, ispada da je gotovo svaka misija bila ključna za krajnji ishod, a tome svjedočimo i ovdje. Britanski scenarist i pisac Damien Lewis 2014. je tako objavio knjigu iznimno dugačka naziva – ‘Churchill’s Secret Warriors: The Explosive True Story of the Special Forces Desperadoes of WWII’ – čija se radnja dobrim dijelom dotiče famozne ‘operacije Postmaster’ i komando postrojbe koja je sudjelovala u njoj, a da je ta povijesno prilično značajna tajna misija zahvalan materijal za film zapazili su producenti ‘Paramount’ studija koji su otkupili prava na njezinu ekranizaciju. E sad, studio je također zaključio kako bi se režije filma trebao prihvatiti Guy Ritchie, redatelj čija karijera proteklih godina iskreno rečeno, poprilično vrluda. Redaju se kod spomenutog i hitovi i promašaji, ali na planu kreativnih dosega, po mojem skromnom mišljenju neku veću pažnju zavređuju tek njegova gangsterska komedija ‘’Gospoda’’ i eventualno ratna drama ‘’Zavjet’’. Dočim se produkcije filma primio holivudski ‘visokobudžetni štancer’ Jerry Bruckheimer, Paramount se odrekao distribucije i nad projektom su zapuhali neki novi vjetrovi.

Lepršava razbibriga

Umjesto nekakve modernije inačice ratnih klasika poput ‘’Topova s Navaronea’’ ili ‘’Orlova gnijezda’’, Ritchie i Bruckheimer su gledateljima servirali lepršavu razbibrigu koja će nam na dva sata umrtviti moždane vijuge i relativno zabaviti, a već idući dan će početi blijediti u sjećanjima. Ona nepravedna usporedba s Tarantinom iz uvoda ovog teksta, ovdje na mnogo načina ipak dohvaća Ritchieja jer prvonavedeni je, kako i sami vjerojatno znate, prije petnaest godina kreirao čudesne ‘’Nemilosrdne gadove’’ koji su se na njemu svojstven način poigrali s ratnom tematikom i pritom zabavili, ali i zadivili publiku. Ritchie mu ovdje nažalost nije niti do koljena. Film doduše počinje čak i obećavajuće, no jako brzo ostajemo blago ‘nasukani’ na ispraznim i usiljenim forama i dijalozima za što je uz samog Ritchieja zaslužan i scenaristički tim Paul Tamasy, Eric Johnson i Arash Amel. Kako bi nas i dodatno podsjetio na Tarantinove ‘Gadove’, Ritchie je ulogu najvećeg negativca odlučio dodijeliti Tilu Schweigeru, jednom od junaka spomenutog filma. Da bi stvar bila još i gora, Ritchie i Bruckhemier su ovako intrigantnu stvarnu ratnu priču u koju je usput rečeno bio uključen čak i obavještajac Ian Fleming – kasnije literarni ‘otac’ Jamesa Bonda, očigledno više vidjeli kao tipičnu holivudsku ektravagancu s kojom će zgrnuti još koje brdo ‘zelembaća’ negoli ozbiljan film. Šteta.

Kod Tarantina smo barem znali da je sve fikcija i zato smo se mogli opustiti i uživati. Ovdje se pak zna da je film utemeljen na istinitim događajima i ovakav pristup u konačnici samo baca mrlju na postignuće tih ljudi. Očigledno gledanju filma treba pristupiti bez tih saznanja, no sami autori su nam istinu natuknuli već u uvodnoj špici. Ako ćemo se pak praviti blesavi i zaboraviti na sve navedeno, ‘’Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja’’ i dalje boluje od pustih problema. Glumački casting je tek osrednji i Cavill se u njemu lako mogao istaknuti, jednako kao i uvijek zanosna Eiza González, no to nije dovoljno. Akcija je čisto solidna s tim da valja naglasiti kako nasilje u pojedinim prizorima rubno graniči s eksplicitnim i nerijetko se čini i pretjeranim. Glazba Christophera Bensteada je pak klasična što se tiče Ritchiejeva ukusa, ne nužno i periodički pogođena.

Svim navedenim manama unatoč, ‘’Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja’’ će nezahtjevnoj publici biti sasvim dobra dvosatna razbibriga, ja ću osobno pak više žaliti za njegovom špijunskom eskapadom ‘’Šifra U.N.C.L.E.’’ s kojom je pogodio sve tonove koje je ovdje neslavno promašio. Hoćemo li Ritchiejev film gledati i u domaćim kinima za sad je neizvjesno pošto mu je zarada na kino blagajnama zanemariva, no trenutno ga možete pronaći na ‘Amazon Primeu’.