Uglešić: Višeslavov krsni zdenac simbol je hrvatskoga identiteta

Prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić dobitnik je Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2023. godinu za područje društvenih znanosti.

Odluka je to koju je jednoglasno donijelo Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na svojoj redovitoj sjednici održanoj 27. ožujka 2024. godine, a nagrada je dodijeljena 29. travnja 2024. godine u dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

U obrazloženju nagrade, stoji kako je Uglešić svoju studiju »U potrazi za Višeslavovom krstionicom« napisao metodološki znanstveno, jasno i koncizno bez uljepšavanja realnosti, te između ostalog, kako je rasprava o »Višeslavovu« krsnom zdencu velik doprinos njegovu upoznavanju i poticaj za daljnja istraživanja.

Uglešić je zvanje diplomiranog arheologa i profesora povijesti stekao 1987. godine na tadašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je danas redoviti profesor na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Uglešić je također kroz svoju akademsku karijeru obnašao i dužnost rektora Sveučilišta kroz dva mandata, a povodom nedavne nagrade razgovarali smo o studiji i važnosti Višeslavove krstionice.

Istraživanje krstionice

Uglešić nam je kazao koliko mu ova nagrada znači, te kako mu je bilo teško zaspati od uzbuđenja i sreće što je njegov dugogodišnji rad prepoznat.

– Iako sam primio dosta nagrada i odlikovanja, taj dan sam se osjećao nekako uzbuđeno. Nikad toliko, jer znate, postoje dvije nagrade koje se mogu dobiti u Hrvatskoj za znanstvena postignuća. To je Državna nagrada za znanost i Nagrada HAZU- a. Nagradu HAZU-a daje najveća krovna institucija u Hrvatskoj pa mi je u tom smislu jako drago, toliko da nisam mogao zaspati od uzbuđenja. Iako, nisam sve ovo radio radi nagrada, nego da se nešto napravi za hrvatsku povijest, kulturu i znanost. To me je i vodilo, a ovo je samo kruna tog svega. Ono što me također veseli, to je činjenica da sam prvi sa Sveučilišta u Zadru koji je dobio ovakvu nagradu, što govori o tome da su ljudi ipak prepoznali o čemu se radi, kazao je Uglešić objasnivši nam zašto se uopće počeo baviti ovom temom.

– Kao prvo, za taj spomenik koji je zasigurno jedan od najznačajnijih spomenika iz najranije hrvatske prošlosti, nepravedno se počelo dovoditi u pitanje podrijetlo, a čak se dovodilo u pitanje postoji li uopće ninska krstionica. Imao sam tu sreću, da sam s prof. Beloševićem sudjelovao u istraživanjima krstionice, gdje je ona pronađena. Zabunu u lociranju ninske krstionice je unio Luka Jelić, jer ju je početkom prošlog stoljeća u svom istraživanju locirao na jedno drugo mjesto i nije ju napravio onako kako ju je našao, nego ju je doslovno izmislio. Kada su rađena revizijska istraživanja, naravno, nije pronađena. Sve je to na neki način kopalo prof. Beloševića da se upusti u istraživanje i s obzirom na to da sam bio vezan uz srednji vijek i uz njega kao istraživača, sudjelovao sam u svim njegovim istraživanjima pa tako i u istraživanju krstionice koja je na kraju bila pronađena. Želio je objaviti taj pronalazak, ali su njemu neke druge stvari bile prioritetnije pa je ovo planirao objaviti kasnije, što se, nažalost, nije obistinilo jer je u međuvremenu preminuo. Njegova želja je bila objaviti rezultate tog istraživanja, pa je još na bolesničkoj postelji rekao »gdje ja stadoh, ti nastavi«. Zato sam između ostalog ovu knjigu posvetio njemu, istaknuo je Uglešić koji je prikupio sve što je o krsnom zdencu rečeno u znanstvenoj literaturi.

Puno novih spoznaja

– Trebalo je pronaći sve dokumente povezane s krstionicom, a u tome mi je puno pomogao Zdenko Dundović koji me uputio i ustupio mi sve što je koristio za svoju disertaciju. Još sam pronašao dodatne stvari za koje sam znao da postoje, ali nisu bile pronađene. Sve sam skupio na jedno mjesto i pristupio pisanju studije, koju sam pisao na svom Dugom otoku tijekom studijske godine, u miru. Nisam znao koji će biti rezultati dok nisam sve to proučio. Ponekad se često događa, pa i u slučaju Višeslavove krstionice, da se postavi određena postavka koju se pokušava dokazati. To nije dobro, to nije znanstveni pristup. Znanstveni pristup je doći do rezultata na temelju istraživanja, a ne postaviti postavke pa ih dokazivati. Također, nisam želio ulaziti u neke polemike, već sam dao svoj osvrt na svakog tko se bavio temom i to se može naći u literaturi. Interpretaciju svega nastojao sam dati svoju, na temelju arheoloških nalaza, povijesne građe i na temelju različitih komparacija. Isto tako, komparirao sam povijesne podatke poznate od prije, kao što su pisma pape prema hrvatskim vladarima. Nastojao sam pisati što konciznije, što objektivnije i što nepristranije, kazao je Uglešić te dodao kako je pišući ovu studiju došao do toliko puno novih spoznaja, a da ga sada privlače projekti vezani uz doseljenje i etnogenezu Hrvata.

– O tome se piše svašta, a kao prvo odmah treba izbaciti teoriju da su Hrvati doselili s Francima. To arheološki ne stoji. Arheologija i antropologija su temelji na kojima se može pisati o tome, kad nedostaju povijesni elementi. Da su Hrvati došli s Francima, onda bi o tome bilo riječi u franačkim izvorima i analima koji su jako precizni. Na neki način pokušava se biti drugačiji, pa se donose te neke postavke koje se nastoji dokazivati. Stvari su drukčije, drugačije ih treba gledati i to je iduća stvar na kojoj ću raditi. Naravno neću moći sam, već s određenim timom, ali neću zapostaviti ni ranokršćansku arheologiju i vezane lokalitete, pa je iduća knjiga ona na kojoj radim s kolegicom Josipom Barakom Pericom, otkrio nam je Uglešić te dodao kako se radi o jednom širem projektu, kojim će se, kako reče, baviti do penzije i poslije nje.

Knjiga »planula«

– Bit će upravo tema doseljenja i etnogeneze Hrvata i ono što se, nažalost, krivo tumači i dovodi u pitanje. To je pitanje je li Hrvata bilo u srednjem vijeku i je li postojao taj car Konstantin Porfirogenet, istaknuo je Uglešić, a njegova studija o Višeslavovoj krstionici je izazvala brojne pozitivne komentare i kritike.

Krsni zdenac simbol je hrvatskoga duhovnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Kako su kazali u obrazloženju nagrade, više od 170 godina predmetom je znanstvenih rasprava, prijepora i kontroverza. Legitimna stručna rasprava u svezi s tim vrhunskim ranosrednjovjekovnim spomenikom zacijelo će dobiti novi zamah jer je simbol kršćanske vjere u Hrvata. Zato ne čudi činjenica da je u prvih mjesec i pol dana knjiga nestala s polica, radi čega prof. Uglešić planira drugo izdanje koje će biti i nadopunjeno novim saznanjima do kojih je došao.

– Jednim dijelom ću nadopuniti ovo izdanje. Naravno da o tome nije sve rečeno, ali neću se njome baviti na način na koji sam se bavio, nego ako se neki dokument pronađe nastojat ću nadopuniti. U znanosti nije niša sve rečeno do konca, tako da bih volio, a što je i bila želja prof. Beloševića, iako nema direktne veze sa znanošću, vratiti ninsku krstionicu na mjesto gdje je i bila. Prostor krstionice se može rekonstruirati na temelju arheoloških podataka i može se postaviti repliku tog krsnog zdenca, vratiti ju na mjesto gdje je bila jer točno se i dandanas vidi u zidu crkve mjesto gdje je bila, kolike visine je bila i način na koji se koristila. Založit ću se da se to obnovi, a koliko ću dobiti podrške vidjet ćemo jer je ovo stvar koja je i nacionalna i crkvena. Svaki narod voli istaknuti ono što je njegovo, a kod nas ne nailazimo uvijek na podršku iz više razloga, zato što je ipak jedno vrijeme u kojem smo živjeli bilo sasvim drukčije i, nažalost, tragovi toga neće se još dugo u budućnosti moći ispraviti, ako će se uopće moći, kazao je Uglešić poručivši mladim znanstvenicima koji rade na ovakvim projektima kako je najvažnije da u znanosti budu objektivni.

Sin kneza Domagoja

– Prvo treba biti u znanosti objektivan, nikad ne iznositi nešto kao mišljenje, već do svega treba doći do zaključaka koji proizlaze iz znanstvenih istraživanja i to je najvažnije. S druge strane, danas je malo ljudi koji se bave našom prošlošću i na neki način bilo bi dobro potaknuti mlađe znanstvenike da se time bave jer puno toga nije riješeno, a puno toga i u arheologiji i povijesti treba mijenjati. Upravo zato je ova nagrada i došla, jer na nepristran način se došlo do rezultata radi kojih danas sasvim drugačije možemo govoriti o Višeslavovu zdencu. U svim udžbenicima stoji još uvijek da je Višeslav bio najstariji pokršteni hrvatski vladar, što nije točno. Krsni zdenac se ne može datirati oko 800. godine, to je sasvim drugo vrijeme. Na temelju svega se došlo do zaključka da je Višeslav jedan od sinova kneza Domagoja, jer izvori spominju dva sina. Time je upotpunjena ona praznina koja je postojala između Domagoja i Zdeslava kojeg će kasnije naslijediti Branimir. Sad, je li Branimir bio u kakvom srodstvu sa Domagojem, ne može se isključiti, ali nisam se u to upuštao zasad. Druga stvar koju treba istaknuti, je stvar usporedbe s bunarima u Veneciji, s kamenom plastikom koja nema veze s tim. Izdvojio sam nekoliko primjera ukrasa na našoj kamenoj plastici koja je identična tome i da se radi o istoj radionici, benediktinskoj klesarskoj radionici koja je radila još od kneza Domagoja. Isto tako, treba spomenuti da krsni zdenac nije rađen za pokrštenje Hrvata. Da, krstilo se na njemu, ali nije napravljen samo radi pokrštavanja Hrvata već za uspostavu ninske katedrale posvećene svetom Anselmu, objasnio je Uglešić.