Počela je nicati vila Ljiljana, majka i kći napokon će imat kuću sa sanitarnim čvorom

Stari je lički običaj, ali i znatno šire, da se stavljanjem krova na novu kuću priredi gozba. Tako je bilo i danas nadomak nove vile „Ljiljana“ Bogdanke i Ljiljane Lavrnja iz Hrvatskog polja pored Otočca. Prije manje od godine dana Novi list je posjetio samohranu majku i njezinu kćer koje još uvijek žive u uvjetima nedostojnim čovjeka. Taj prvi tekst uistinu je pokrenu lavinu empatije i dobrih želja pa je na zaseban žiro račun otvoren na ime poznatog otočkog humanitarca Berislava Kostelca ukupno uplaćeno 106 tisuća eura.

Među prvima je ruku pomoći pružila Ličko-senjska županija kada je župan Ernest Petry sa zamjenicom Jasnom Orešković Brkljačić posjetio Bogdanku i Ljiljanu te odobrio uplatu od 3 000 eura. Slijedile su uplate i pomoć Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, sportskih klubova, Udruga građana i institucija. Ipak, najviše je uplata stiglo od umirovljenika i radničkih obitelji iz cijele Hrvatske i inozemstva koje su uplatama od po 10 ili 20 eura iskazivale svoju solidarnost i nastojale pomoći ljudima u nevolji. Pri tome je dostavljeno mnoštvo odjeće, obuće, nekoliko računala i nova motorna pila za ustrajnu Bogdanku.

Danas su tvrtke „CONMONT“ iz Otočca i „ALU-POL“ iz Osijeka na ranije pripremljene temelje postavile konstrukciju kuće površine 60 četvornih metara i prekrile je krovom. Kako doznajemo od Berislava Kostelca na kući su osim krovne konstrukcije postavljeni žljebovi, podignut je dimnjak, gips- ploče, a uskoro slijede radovi nekolicine kooperanata koji će urediti izolaciju, stolariju i interijer budućeg doma Ljiljane i Bogdanke. Svečana predaja ključeva nove kuće Lavrnjama očekuje se najkasnije za dva mjeseca.

Po mnogim tehničkim elementima mama i kći preskočile su stoljeće i iz 19. stoljeća ulaze u 21. jer će konačno u svojem domu imati moderan sanitarni čvor i kupaonicu. U novoj kući im se svakako neće dešavati padanje dijelova stropa i propadanje podnih dasaka kao do sada. Vila Ljiljana je toliko brzo niknula da je u šali brojni majstori koji su je gradili nazivaju „vila čepurka“, koristeći otočki idiom za gljivu pečurku koja ubrzo niče nakon prvih ljetnih kiša.