ZLATNA VREMENA Radomir Paštrović o MNK INA: 'Bili smo čudo od kluba, imamo više od 30 trofeja'

Mali nogomet je jedan od najpopularnijih sportova u Zadru. Ipak, nema kluba koji bi se pomaknuo iz lokalnih okvira, odnosno dalje od liga koje vodi Udruga za mali nogomet Zadarske županije. Kada malo »odvrtimo film« jedan od malonogometnih kolektiva koji je obilježio razdoblje 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila je INA.

– Bila je 1973. godina, viđao sam često naše djelatnike kako u Arbanasima igraju mali nogomet, pa sam pomislio da bismo mogli osnovati klub. Tako je i bilo, pokrenuli smo Malonogometni klub INA. Odluka od imenu kluba je bila logična, a donijeli smo je na Osnivačkoj skupštini – kaže Radoslav Perica, dugogodišnji direktor INA-ine filijale u Zadru. Među igračima je bio i Radomir Rade Paštrović.

– Upravo mi je Paštrović predložio okupiti igrače, o kojima bi on vodio računa. S druge strane, kao direktor bio sam zadužen za logistički dio. To je značilo nabavku opreme, potom organizaciju i plaćanje troškova putovanja, a imali smo i oružara. Bio je to Aco Karišik, koji im je u svemu bio na usluzi. Ukratko, organizirali smo klub na pravi način – naglašava Perica.

Rade Paštrović ističe da je početak bio vezan za nastupe na brojnim turnirima.

– Počeli smo osvajati prve pehare, a najviše smo uspjeha imali u Vrsima. Odmah smo se uključili i u INA-ijade, sportske igre naših zaposlenika, koje su se održavale u Poreču. Čim smo se pojavili na tom natjecanju brzo smo počeli s uspjesima.

Radničke sportske igre

Zadar je 70-ih godina živio industrijski procvat, tvornice su zapošljavale su tisuće ljudi, a vrlo popularne u to vrijeme bile su i Radničke sportske igre. Održavale su se u brojnim sportovima i bila su vrlo kvalitetna natjecanja, na razini nižih seniorskih liga.

– Na Radničkim sportskim igrama u Zadru, koje su bile među najkvalitetnijima u Dalmaciji, prvi put smo nastupili 1975. Već tri godine kasnije, 1978., imali smo jednu od najtrofejnijih godina. Na RSI u Zadru osvojili smo prvo mjesto, što je bilo veliko iznenađenje budući da je naš kolektiv imao znatno manje zaposlenika od velikih tvrtki, kao što su bili Bagat, Otočanka, Adria, Tankerska plovidba, SAS, Vinilplastika, Sojara… Te godine na RSI igrali smo i na turniru u košarci, na kojem smo u finalu izgubili od Bagata. Uključili smo se i u gradsku ligu malog nogometa osnovanu upravo te 1978.

Prvo mjesto na RSI donijelo je INA-i prvi odlazak u Omiš, na natjecanje poznato kao dalmatinski Kup kupova. Kup prvaka su igrale momčadi koje su osvojile gradske lige, a najbolji na RSI su išli u Kup kupova.

– U prvom nastupu u Omišu bili smo najbolji u Kupu kupova, a kvalitetu malog nogometa u Zadru potvrđuje i uspjeh Tempa, koji je osvojio prvo mjesto u Kupu prvaka. Kada je sve završilo počela je naša zajednička fešta, jedno od najljepših slavlja kojeg smo ikad imali, a ponavljala se i godinama kasnije.

Odlične izvedbe članova INA-e nisu prošle nezapaženo kod »onih što vide«.

– Uslijedila je 1979., rekao bih godina preživljavanja. Većina naših igrača je otišla u nogometne klubove tako da nismo mogli ponoviti uspjeh ostvaren godinu dana ranije. Vrijedi spomenuti da je Tempo ponovno igrao finale Kupa prvaka, u kojem je ovaj put izgubio 2:1 od Baldekina iz Šibenika.

Brzo je INA izašla iz krize.

– Već 1980. vratili su nam se igrači iz nogometnih klubova, pa smo opet bili u vrhu zadarske lige. Bilo je vrlo neizvjesno natjecanje, i do kraja se nije znalo tko će osvojiti prvo mjesto. Uoči zadnjeg kola prva je bila Puntamika, drugi mi s bodom manje, a treći Tempo, koji je imao bod manje od nas. Tako se igrom slučaja sve odlučilo u zadnjem kolu, u kojem smo igrali protiv Puntamike. Njima je bio dovoljan bod, a nama je odgovarala samo pobjeda. Na kraju smo pobijedili s čak 8:1 i postali prvaci lige. Taj rezultat nas je odveo na Prvenstvo Dalmacije, odnosno u Kup Prvaka, a Tempo u KPK Dalmacije. Tako smo ponovno s Tempom išli u Omiš.

Tri titule zaredom

Rezultat je bio kao i 1978., ovaj put u obrnutim ulogama.

– Mi smo osvojili Kup prvaka, a Tempo Kup kupova i nakon dvije godine ponovno smo feštali u Omišu. Isti rezultat se ponovio 1981., nama Kup prvaka, a Tempu Kup kupova. Godinu danas kasnije na Prvenstvu Dalmacije su bila čak četiri kluba iz Zadra, uz nas nastupili su Tekstil, Turisthotel i Plodine. Treću godinu zaredom osvojili smo Kup prvaka, a u Kupu kupova je najbolji bio Turisthotel.

Malo je nedostajalo da se 1982. u finalu nađu dva zadarska sastava.

– Da je ždrijeb bio kako treba to bi se i dogodilo, jer smo u polufinalu pobijedili Tekstil. Po kvaliteti oba naša sastava trebala su biti u finalu. Kasnije smo u finalu pobijedili momčad Bila njiva iz Omiša. Sve to govori da smo u Zadru imali jednu od najjačih liga u Dalmaciji. Poslije utakmice imali smo intervju za Sportske novosti ja i Ante Perišić, kapetan Omišana, koji je novinaru rekao da nikada nisu toliko bili nadigrani. Čestito nam je i poručio da ne zna gdje nam je kraj. Inače, Omišani su nas uvijek bodrili kad smo nastupali na njihovoj Punti.

Nadali su se Zadrani peharu u trajno vlasništvo nakon trostruke titule pobjednika.

– Nažalost, ništa od toga. To nas je naljutilo jer zna se da momčad koja tri godine zaredom osvoji jedno natjecanje prijelazni pehar dobiva u trajno vlasništvo. Zbog toga smo sljedeće dvije godine odbili nastupati u Omišu. Otvorila se prilika drugim klubovima, što je iskoristio Tekstil i 1984. osvojio prvo mjesto u Kupu prvaka. Dakle, opet su najbolji bili Zadrani.

Radomir Paštrović

Povratak u Omiš

U Omiš se INA ipak vratila još jednom.

– Došli smo 1986. godine, kada smo praktično bili veterani i pobijedili u Kupu kupova, nakon što smo u finalu bili bolji od Makarske. Tako smo od 1978. tri puta osvojili Kup prvaka, a dvaput Kup kupova. Naravno, cijelo to razdoblje imali smo puno uspjeha na brojnim turnirima. Jedino nikad nismo uspjeli osvojiti Pirovac, tamo smo izgubili dva finala. Ukupno imamo više od 30 pehara s turnira. Nažalost, mnogi su nestali, ali neki se ipak čuvaju po našim domovima.

Koliko god je u sportu važan rezultat, a INA je bila sjajan malonogometni kolektiv, Paštrović naglašava nešto drugo.

– U prvi plan želim istaknuti sjajnu klapu prijatelja, vrhunskih umjetnika malog baluna, bilo mi je veliko zadovoljstvo s njima se družiti, igrati i veseliti uz pjesmu. Znam, to su to bila neka druga vremena, ali vrijedi ih se prisjetiti. Bili smo čudo od kluba, a ljudi s kojima sam nastupao puno više od suigrača.