Večer u potpunosti posvećena poeziji uz stihove glazbene skupine Silente

U sklopu Dana hrvatske knjige i Svjetskog dana knjige, Gradska knjižnica Biograd na Moru u srijedu je ugostila Sanina Karamehmedovića kako bi predstavio svoju prvu zbirku poezije pod nazivom »Terca na tišinu – Uglazbljene i neuglazbljene pjesme«. Zbirku je objavio u izdanju Rockmarka tijekom 2022. godine, a svoj pjesnički talent je demonstrirao kroz stihove poznatih hitova dubrovačke glazbene skupine Silente, čiji je član te ujedno osnivač od 2012. godine, među kojima se izdvaja »Terca na tišinu«, »Dobri morski ljudi i dobre morske žene« ili, pak, »Nikad bolje«.

»Pjesma nije od ovog svijeta«

Na početku predstavljanja, ravnateljica Gradske knjižnice Biograd na Moru, Tihana Jurišić, istaknula je kako su s radošću ugostili Sanina iz Silentea te posvetili večer poeziji.

– Za nas je ovo izvrsna prilika da jednu večer u potpunosti posvetimo poeziji, što možda nedostaje tijekom godine kada su u fokusu romani ili drugi žanrovi. Noć knjige nam je već tradicionalno rezervirana za poeziju. Sa Saninom smo već dugo pokušavali dogovoriti susret, preko godinu dana, ali se nismo nikako mogli uskladiti.

Na kraju, ispalo je da smo se poklopili baš za ovu manifestaciju, što nas posebno veseli, kazala je ravnateljica Jurišić, dodavši kako su, osim ovoga, za sljedeći dan pripremili i radionicu poezije »Pjesma nije od ovog svijeta« za djecu, na kojoj su imala priliku pisati i ilustrirati poeziju.

Karamehmedović je istaknuo kako je iznimno sretan što su ga iz biogradske knjižnice kontaktirali među prvima nakon što je objavio zbirku poezije »Terca na tišinu«, čak prije više od godinu dana. No, kako priča, nije mogao doći ranije zbog obaveza vezanih uz Silente.

– Ne znam bi li mogao poželjeti bolji doček, posebno s obzirom na to da sam knjigu objavio tek nedavno. Pokušavam shvatiti koliko ljudi zaista voli Silente i koliko su zainteresirani doživjeti bend kroz pisane riječi. Iako su ove pjesme prvotno namijenjene glazbi, volio bih vidjeti i čuti kako ih Silente izvodi.

No, dok se to ne dogodi, ove pjesme mogu živjeti na papiru. Čini se da ljudi zaista uživaju u njima, pa mislim da sam uspio u onome što sam želio postići, kaže Karamehmedović, dodajući kako mu je glavna motivacija za objavljivanje svoje prve zbirke poezije bila upravo publika.

– Primijetio sam da mnogi ljudi zapravo znaju moje tekstove napamet i da im ti tekstovi znače puno. Primio sam mnogo komentara i pohvala koji su me potaknuli da slijedim tu ideju. To me potaknulo da razmislim o svom dodatnom izražavanju kao tekstopisac.

Sada kad se osvrnem, shvaćam da sam mogao objaviti knjigu i ranije jer sam imao dovoljno materijala. Vjerojatno sam sam sebe kočio. Ali, nikad nije kasno, pa evo me sada, ističe ovaj glazbenik.

Najiskreniji je materinji jezik

Njegova prva zbirka nosi naziv po pjesmi »Terca na tišinu« kojoj, iako možda nije najbolja, kako kaže, njoj duguje cijelu karijeru te je najznačajnija. Zbirka se sastoji od uvodne autobiografije, koju opisuje kao kombinaciju istine i ploda njegove mašte, pružajući tako svojevrsni uvod u ono što slijedi.

Pjesme su podijeljene u tri dijela, svaki s po trinaest pjesama, uz jednu završnu pjesmu koja mu je ujedno prva ikad napisana.

Kako otkriva, prvi dio pjesama mu je najmanje osoban jer su to pjesme koje je pisao za duete, dok je drugi dio onaj koji sadrži grublje i oštrije motive, njemu bliže. Treći dio pjesama posve je njegov i najintimniji, pa se stoga i nalazi na samom kraju zbirke. Uz to, pjesme su popraćene i njegovim osobnim komentarima i pričama o njegovom bendu.

– Pjesme su nastajale u različitim fazama života. Zapravo, u njima je prisutan skoro cijeli moj život. Počeo sam se baviti poezijom negdje 2005. godine i isprva sam pisao na engleskom jeziku. No, u međuvremenu sam shvatio da je uvijek najiskrenije pisati na materinjem jeziku, jer je to jezik kojim se najbolje izražavamo.

Sve što pišem, vi već nosite u sebi. Jezik, podtekstovi, reakcije – sve to dolazi spontano kada pišeš na materinjem jeziku. Engleski je bio dobar, ali je izgledalo kao da se pretvaram. Tako da s ovom zbirkom poezije donosim raznorodnost – od mojih ranih pjesama, pa do onih iz 2022. godine. Od šesnaestogodišnjaka do tridesetogodišnjaka se zasigurno izmijenilo nekoliko osoba, a ne samo jedna, kaže Karamehmedović, osvrnuvši se i na svoj stil pisanja i utjecaje.

– Svoju poeziju bih nazvao rock-poezijom. To je ujedno i vrsta poezije koju volim čitati. Autori koji su najviše utjecali na mene su Arsen Dedić, Balašević, Đoni Štulić, Milan Šabić i Jakša Fiamengo. Imam njihove zbirke doma i to je bila uglazbljena poezija koju sam intenzivno konzumirao preko tih knjiga. Kada smo se tek okupili kao Silente, odmah smo počeli izvoditi sve svoje autorske pjesme na prvim koncertima.

Imam tu naviku i potrebu da stalno šaljem tekstove Tiboru, koji radi glazbu. To je postala naša rutina koju ne bismo mogli prekinuti čak i da želimo. To nije povezano s uspjehom ili neuspjehom. Mi bismo to mogli raditi cijeli život, čak i da Silente ne postoji, zaključuje Karamehmedović, dodajući da su za njega kreativnost i autorski rad uvijek na prvom mjestu, nebitno radilo se o bendu ili solo nastupima.