Utorak, 26. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

velika promjena

NOVI KONCEPT Od sljedeće godine uvodi se devetogodišnje obrazovanje. Evo kako će funkcionirati

Autor: Nina Vigan

23.04.2024. 17:30
NOVI KONCEPT Od sljedeće godine uvodi se devetogodišnje obrazovanje. Evo kako će funkcionirati

Foto: Arhiva ZL



Program predškole obavezan je godinu dana prije polaska u školu u dobi od 6 godina, za svu predškolsku djecu koja pohađaju vrtić. Za djecu koja ne pohađaju vrtić, predškola se organizira u popodnevnim satima. Iako obvezan, program predškole u Hrvatskoj ne računa se kao početak obveznoga obrazovanja u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja članica EU-a stoga će se novim konceptom predškole obavezno obrazovanje produljiti s 8 na 9 godina.


Dakle, ne uvodi se deveti razred, već se od pedagoške godine 2025./2026. produljuje predškola u vrtićima i diže satnica s dosadašnjih 250 na 700 sati. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, donijelo je odluku o donošenju nacionalnog kurikula predškole, nacrt koji je trenutno na javnom savjetovanju.


Ne nedostaje kadra


Iako je jedna od zamjerki ovoj odluci nedostatak kadra i prostornih kapaciteta, pročelnik Upravnog odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra, Joso Nekić, objasnio je kako u Zadru imamo drugačiju situaciju nego u ostatku Hrvatske s obzirom na to da imamo Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja.




– U principu se ovom odlukom neće puno promijeniti, povećat će se satnica i obogatit će se kurikul. Ide se za time da se kurikul obogati i da se napravi prijelaz da se to računa kao prva godina školovanja. Predškolski program već imamo integriran u desetodnevnom vrtićkom programu. Kako se otvaraju mjesta za svu djecu u vrtiću, bit će sve manje programa koji se organiziraju popodne.


Moramo napomenuti, kako u Zadru gdje imamo Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja ne nedostaje kadra, čak imamo nezaposlene odgojitelje. Što se tiče prostora, znamo da su dobivena sredstva iz NPOO-a za četiri vrtića, te ćemo s tim kapacitetima zadovoljiti sve potrebe za mjestom u vrtiću. Izgradnjom i dogradnjom ovih vrtića u skoroj budućnosti, bit će mjesta za svako dijete kako bismo dobili odgovarajuće obrazovanje. Vidjet ćemo što će se dogoditi do 2025. godine, ali u svakom slučaju ono što se započne to se i dovrši. Ja očekujem da će cijeli naš obrazovni sustav doživjeti i druge promjene, jer kako se razvija cijelo društvo i principi poučavanja, tako će se mijenjati kurikul i cijeli obrazovni sustav, kazao je Nekić.


Edita Tošić, Predsjednica Udruge odgajatelja predškolske djece Maraške, istaknula je važnost prilagodbe kurikula djeci i njihovim potrebama.


– Težnja je bila da se ide prema devetogodišnjem školovanju, međutim, kurikulum treba urediti tako da bude usmjeren na dijete. Priprema za školu ne počinje programom predškole već dolaskom djeteta u odgojno-obrazovnu instituciju. Sve je to priprema djeteta za samostalnost i vještine koje treba steći za učenje u školi. Pri tome, treba paziti na individualne razlike jer nemaju sva djeca jednak početak i sposobnosti, istaknula je Tošić te dodala kako kurikulum mora biti integriran poštujući individualne razlike kod djece, emocionalnu zrelost i sposobnost da razviju vještine koje su im potrebne za učenje.


Dopustiti djeci istraživanje


– Ovaj koncept predškole je dobrodošao, s tim da treba djeci osigurati puno prilika za učenje. Možete imati i 800 sati, ali kurikulum, kao razvojna kategorija mora dopustiti djeci istraživanje, vlastite strategije učenja. Veliku ulogu u tome imaju odgojitelji predškolske djece i stručni suradnici kao i ravnatelji ustanova za rani i predškolski odgoj, kazala je Tošić.


– Pohađanje vrtića je dječje pravo o kojem odrasli moraju intenzivno razmišljati i biti odgovorni, a pravo na vrtić imaju sva djeca bez obzira imaju li njihovi roditelji dvoje, troje ili više djece. Svi bi trebali imati polazište koje je jednako, a to je čak u Zadru dosta dobro realizirano. Nemamo puno neupisane djece. Europska unija je postavila svoje zahtjeve, do 2029. godine treba puno toga riješiti, zadovoljiti neke standarde i upisati 95% djece u vrtić.


Hrvatska ima jako napredan predškolski odgoj i obrazovane odgojitelje, ali kao i u svim sustavima, uvijek ima nešto što ne štima. Što se tiče kadra, u Zadru je situacija relativno stabilna koju ponegdje remeti novi Zakon o radu koji je izašao, a to je da su odgojitelji koji rade na određeno vrijeme predugo tako zaposleni. Ove godine, na sreću primljeno je jako puno odgojitelja u dva gradska vrtića.


Predškolstvo u Zadru je riješeno i s privatnim vrtićima koji su sufinancirani od Grada. U svakom slučaju, situacija u Zadru je bolja nego u drugim gradovima u Hrvatskoj, kazala je Tošić te ipak naglasila kako bi u Zadru trebalo raditi na otvaranju novih vrtića, a u nekim postojećim trebalo bi urediti vanjske prostore tako da budu potpuno prilagođeni djeci.



Školifikacija sustava


– Standard u privatnim i vrtićima kojima je osnivač lokalna zajednica trebao bi podrazumijevati podjednake uvjete kada je u pitanju stručni kadar, stručne službe. Treba razumjeti da se standardi razlikuju od sredine do sredine i da nisu jednaki ni po pitanju stručnog kadra, ni po uvjetima u kojima odrastaju djeca, napomenula je Tošić.


Ida Somolanji Tokić, koja predaje na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, od početka svoje karijere istražuje područje rane i predškolske pedagogije, a koja je doktorirala na temi prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu, kazala nam je kako pitanje uvođenja predškole kao obveznog dijela odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj nije novo. Kako kaže, nije nov niti problem nedostatnog broja odgojitelja i stručnih suradnika, nedostatnih prostornih i materijalnih kapaciteta za svu djecu te nezadovoljavajućih uvjeta rada.


– Moramo biti svjesni da uvođenjem predškole u trajanju od 700 sati nismo ništa bliže rješavanju navedenih problema o kojima značajno ovisi i sama realizacija kurikula predškole. Međutim, čak i uz riješene navedene probleme nedostatka odgojitelja i osnovne infrastrukture, niti to ne rješava svojevrsni pritisak kojem smo intenzivno izloženi zadnjih desetak godina, a riječ je akademizaciji ili takozvanoj školifikaciji sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.


Forsiranje akademskih znanja, vještina i sposobnosti naspram podržavanja cjelovitog razvoja djeteta dovodi do takozvanih high stake procjena i vrednovanja koje posljedično dovode do reduciranja djetetovih prilika za razvoj i učenje, naglasila je Somolanji Tokić te dodala kako je akademizacija, pojednostavljeno rečeno, uvođenje takve prakse u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koja određuje sadržaje poučavanja, načine vrednovanja usvojenosti takvih sadržaja i neizostavno – pobrojane ishode.


Skraćivanje djetinjstva


– Dok god dijete zadovoljava sve ove elemente, sve je dobro. U suprotnom riječ je o deficitu koji se mora popraviti. Što je tu problematično? Ovakva praksa akademizacije sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno sadržaji, ishodi i vrednovanje, dovodi do negiranja i skraćivanja razdoblja djetinjstva, do negiranja vrijednosti dječje igre, dječjeg istraživanja i aktivnog učenja te negiranja kritičkog i autonomnog promišljanja, istaknula je Somolanji Tokić te dodala kako je mnogima koji se ne bave ranom i predškolskom pedagogijom prethodna rečenica možda nova informacija, ali zato je i važno javno o tome progovarati.


– Ne smijemo dopustiti da se samo deklarativno zalažemo za određene vrijednosti i načela, a kod realizacije, odnosno kreiranja dokumenata činimo potpuno suprotno. Primjer toga je naša ideja stvarati tolerantno, inkluzivno i kreativno društvo znanja i kritičkih mislioca (korištene su sve ‘ključne’ riječi), ali smo se u realizaciji odlučili za takvu praksu koja rezultira suprotnim vrijednostima – od najranije dobi potičemo dijete da bude uvijek izvrsno, kompetitivno, konkurentno, kompetentno, korak ispred drugih ili ukratko – uvijek optimalno, upozorila je Somolanji Tokić te istaknula kako je upravo to u podlozi akademizacije čega mnogi, nažalost, uopće nisu svjesni.


– Republika Hrvatska i hrvatski rani i predškolski odgoj i obrazovanje nisu prvi koji su se našli u ovakvoj situaciji. Nažalost, mnoge zemlje Europe i svijeta prošle su ili prolaze ovakav put i sigurno su nam do danas pomalo i zavidjeli. Naime, dugi niz godina odolijevali smo ovakvim pritiscima obrazovne politike. Nadam se da ćemo ustrajati u tome, zaključila je Somolanji Tokić.