Pri kraju je godina isporuke u kojoj je EU pokazala da definitivno računa na Hrvatsku

Godina isporuke. Tako je premijer Andrej Plenković više puta u zadnje vrijeme ocijenio ovu godinu kojoj je ostalo još nešto manje od dva tjedna. Predsjednik Vlade misli prvenstveno na dvije stvari – ulazak Hrvatske u punopravno članstvo sustava Schengena, te istovremeno u eurozonu. Kao nekakav bonus ovim dvama događajima poslužio je izvanredan rezultat hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru na kojem je ponovo ušla među četiri najbolje ekipe. Još da danas pobijedimo Maroko i osvojimo brončanu medalju, bio bi u simboličkom smislu više no izvanredan završetak ove godine.

Schengen

Dakle, što se tiče Schengena, ulazak u njega pokazao je da je Hrvatska zemlja s kojom Europska unija definitivno računa. Na ključnom sastanku ministara unutarnjih poslova članica EU-a koje su ujedno i u Schengenu, ulazak Hrvatske jednoglasno je podržan. Te sreće nisu bile Rumunjska i Bugarska protiv čijeg su ulaska bile Austrija i Nizozemska. Njihovo je pridruživanje omeo novi priljev ilegalnih migranata koji su u punom većem broju nego ranije došli do Austrije. Problem je ovdje nastao u tome što je većina migranata prije ulaska u Austriju prošla preko teritorija članica Schengena, a da pritom nisu registrirani. To je Austriju dovelo do toga da posumnja u cijeli smisao Schengena kao takvog jer je očito da on ne funkcionira onako kako bi trebao.

Međutim, s obzirom na to da Hrvatska s tim novim migrantskim priljevom nema ama baš ništa, ona je dobila zeleno svijetlo za ulazak u Schengen. Bugarska i Rumunjska nisu. To znači da će Hrvatska s 1. siječnja 2023. postati dio europskog prostora u kojem se ljudi mogu kretati bez ikakvih ograničenja. Hoće li to u praksi odmah biti tako, ostaje za vidjeti. Naime, Slovenija je najavila mogućnost da ostavi graničnu kontrolu zbog problema ilegalnih migracija. U ovom trenutku Njemačka ima isti režim prema Austriji, a ova prema Sloveniji.

Eurozona

Hrvatska će s 1. siječnja sljedeće godine postati i članica eurozone. Prva dva tjedna bit će određeno prijelazno razdoblje, a nakon 15. siječnja u prometu će biti samo euro. Kuna definitivno odlazi u povijest. Ovdje nema nikakvih neizvjesnosti kako će to izgledati u praksi kao što postoji u slučaju Schengena. Hrvatska će bez ikakvih ograničenja od bilo koga moći koristiti zajedničku europsku valutu. Naravno, ovdje postoje neke druge bojazni u smislu da se lišavamo monetarne suverenosti koja nekoj zemlji daje solidan manevarski prostor ako se nađe u ekonomskim i financijskim poteškoćama. Može, recimo, devalvirati vlastitu valutu i tako svoje proizvode učiniti konkurentnijim na međunarodnom tržištu. To nije moguće napraviti ako zemlja ima euro već mora pribjeći prilično bolnoj unutarnjoj devalvaciji. Međutim, kada su u pitanju mjere koje daje monetarna suverenost, njih je Hrvatska u zadnja tri desetljeća ionako malo ili nikako koristila. Tako da tu neće biti nikakve velike promjene. A s druge strane, ulazak u euro snažno utječe na kreditni rejting zemlje i sa sobom nosi niz drugih prednosti.

U svakom slučaju, Hrvatska se može pohvaliti da je jedina zemlja članica EU-a koja na isti dan ulazi i u europodručje i u Schengen. Postojeća Vlada za to ima velike zasluge. Što se tiče eura, sada je jasno da je dugogodišnji ministar financija Zdravko Marić jako dobro vodio državne financije i u ovim teškim vremenima doveo sve ekonomske pokazatelj na razinu koja dozvoljava da neka zemlja može usvojiti euro. A što se tiče Schengena, veliki je posao napravilo Ministarstvo unutarnjih poslova, a kada bude nešto zaškripalo tu je sigurno pomogao iznimno dobar status koji u Europskoj pučkoj stranci i u vrhu EU-a ima premijer Andrej Plenković.

Sredstva, ne cilj

U ovom zadovoljstvu postignutim, zasigurno ne treba zaboraviti da su i Schengen i ulazak u europodručje, tek sredstva, a ne ciljevi sami po sebi. Što će nam značiti Schengen ako se nastaviti ovaj dramatičan rast iseljavanja iz Hrvatske. Osim da oni koji se iseljavaju prilikom odlaska ne moraju više čekati na Bregani ili na bilo kojem drugom graničnom prijelazu sa Slovenijom. Ono što je smisao Schengena jest da olakša, pojednostavi i ubrza protok ljudi i roba između Hrvatske i ostatka EU-a čime se izravno povećava konkurentnost domaćeg gospodarstva. Naravno, poanta je u tome da se u Hrvatskoj proizvode robe za kojima postoji potražnja na izbirljivom i zahtjevnom europskom tržištu. A na tome, iako u Hrvatskoj postoje tvrtke koje imaju što izvesti u Europu, treba i dalje raditi. Na državi je da dodatno poradi na stvaranju takvog gospodarskog okružja u kojem se više isplati proizvoditi i izvoziti, a ne uvoziti i prodavati.

Isto je i s eurom. Njegovo uvođenje odgovara onoj državi čije je gospodarstvo uspješno i konkurentno. Ako je sporo, kaotično i nekonkurentno, euro može biti i otežavajuća okolnost. Tu je znakovit primjer Grčke.

Ali ne treba sada ići u nekakav pesimizam. I Schengen i euro uspjesi su Hrvatske i njezine aktualne Vlade. Treba biti optimist. Hrvatska može biti pristojna članica EU-a. I još da nogometna reprezentacija isporuči bonus u formi brončane medalje.