VINARSKA PRIČA Tome Šarić privlačku bilinu u zadnji čas spasio od nestajanja

Ova subota bila je velik dan za buduće vinogradare u Privlaci. Naime, zasađena je autohtona sorta, privlačka bilina koju je Općina u suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba te Poljoprivrednom, prehrambenom i veterinarskom školom Stanka Ožanića, uspjela sačuvati od zaborava.

Očuvanje ove sorte nije bio lagan posao, pošto su biljku već jednom spašavali prije nekoliko godina, kada je Udruga vinara i maslinara prepoznala važnost očuvanja biljke i izvukla pupove. Međutim, nije išlo po planu zbog greške u rasadniku i zbog zabune oko naziva ove sorte, koju su u narodu nazivali i privlačka maraština.

Naš poznati agronom i enolog, Edi Maletić, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, opisao nam je događaje koji su prethodili ovom svečanom trenutku.

Maraština i bilina

– U narodu se to kao privlačka maraština širilo i sadilo, a nije bila maraština. Mi smo utvrdili da nije maraština nego potpuno druga sorta – bilina privlačka. Međutim, dalje je sve otišlo u brojnim dokumentima i između ostalog pupovima koji su poslani u rasadnik pod nazivom privlačka maraština.

Netko je u rasadniku pomiješao maraštinu i privlačku maraštinu, pa kad smo dobili naših tih 300 cijepova i posadili ih kod Marka Glavana, dobili smo prekrasan vinograd, ali vinograd maraštine. Bilina, tko zna gdje je završila, pa smo morali krenuti ispočetka, prisjetio se Maletić.

– Stari vinograd iz kojeg smo uzimali pupove je nakon tri godine bilo iskrčen, pa smo ispočetka doslovno tražili po starim vinogradima panj, dva, tri, pet i nakon te sizifovske borbe smo došli do 430 komada koje danas sadimo kod Tome Šarića.

Ovo je sad najveće postignuće projekta jer imamo matični nasad iz kojeg se sutra može uzimati materijal za razmnožavanje. Od ovih 430 komada sutra će biti moguće proizvesti na tisuće komada sadnica. Ovo je kraj našeg projekta, ali početak jedne velike priče, istaknuo je Maletić dodavši kako su krenuli u ovu akciju, doslovno u zadnji tren.

– Vi teoretski možete neku sortu vratiti u život dok imate jednu živu biljku, a kad ta jedna nestane gotovo je, nema više. Bili smo blizu toga da nestane i privlačke biline, u zadnji čas smo obišli nekoliko starih vinograda i uzeli materijal. Sada je Privlaka bogatija za jedan vlastiti vinski brend, jer malo je mjesta koja se mogu ponositi svojim posebnim proizvodima.

Ovo je jedna jako lijepa priča, a vino i vinarstvo je interesantno upravo radi tih lijepih priča, a kad imate lijepu priču bolje ćete prodati to vino. Ovo je jedna unikatna sorta, što je pokazala DNK analiza i Dalmatinska ampelografija Stjepana Bulića koja je napisana 1925. godine, a objavljena 1949. godine. On je pisao da u Privlaci ima jedna sorta koja se zove bilina, ali stavio je upitnik jer nije znao što je, a sad smo mi nakon sto godina utvrdili što je točno, kazao je Maletić.

Potpora Općine

Maletić je sa suradnicima prošao cijelu Privlaku kako bi pronašli što više panja biline. Danas su ove očuvane sadnice privlačke biline posađene na zemlji obitelji Šarić koja se tradicionalno bavi vinogradarstvom na ovom području. Privlačke biline bilo je nekad po cijeloj Privlaci, a u vinogradu obitelji Šarić pronađeno je desetak panja ove autohtone sorte.

– Išli smo po cijeloj Privlaci, tražili bilinu, ali je problem što ljudi zapuštaju vinograde i malo tko to još održava kamoli podiže nove vinograde kao obitelj Šarić. Tu su još dvije sorte koje tražimo i pokušavamo sačuvati, a to su sorte galac i dugovrst ili dugoviska.

Galca smo našli samo devet živih panja, a dugoviska nešto više, istaknuo je Maletić dodajući da je Hrvatska bogata s autohtonim sortama kojih su do sad našli 130, a koje pokušavaju oživjeti uz pomoć suradnika i zainteresiranih općina.

Općina Privlaka je prepoznala važnost očuvanja ove sorte prije desetak godina, a načelnik Gašpar Begonja, istaknuo je kako je ovo samo početak jedne vinogradarske priče.

– Općina je prije nekoliko godina započela ovaj projekt s profesorom Maletićem i Agronomskim fakultetom. Odlučno smo krenuli u ovaj proces očuvanja naše biline i uspješno smo ga završili, što potvrđuju i ove sadnice koje su stigle u Privlaku. Sve to je zahtijevalo financijsku pomoć Općine, a mi smo cijelo vrijeme pratili razvoj ovog projekta, kazao je Begonja te dodao kako ponosno može reći da sada imaju osnovu koja će se i dalje razvijati.

Mladi vinari

– Nadam se da će se i drugi pridružiti ovim ljudima, te će kao naš pionir Marko Glavan koji se bavi vinogradarstvom već petnaestak godina, zasaditi vinograde na svojoj zemlji. Sad je tu već šest mladih vinara koji su zainteresirani za sadnju i razvoj privlačke biline, a s profesorom organiziramo dva puta godišnje edukacije.

Ovaj projekt je sigurno potaknuo mlade vinare na akciju, a nadamo se da će ih biti još i više. Trenutno razmišljamo i o daljnjoj suradnji s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, te Poljoprivrednom školom iz Zadra na razvoju autohtone sorte sitna plavina ili plavac mali, kako bismo povratili proizvođačima još jednu kvalitetnu sortu iz Privlake, kazao je Begonja.

U cijelom ovom procesu, a u suradnji s profesorom Antom Gospićem i učenicima iz Poljoprivredne, prehrambene i veterinarske škole Stanka Ožanića, uspjeli su vinificirati 20 litara privlačke biline koju smo ovom prilikom i degustirali.

Maletić nam je objasnio kako je bilina sorta vina koja je danas tražena jer je lagana, svježa sorta koja dobro rađa i koja se može dobro kupažirati s drugim sortama koje se sade u Sjevernoj Dalmaciji. Gospić nam je istaknuo kako su uspjeli iz male količine dobiti čistu bilinu, ali i bilinu s četvrtinom debita i četvrtinom dugoveza.

– Kod prerade smo morali malo iskorigirati kiselinu, jer su bile dosta niske. Općenito, kako je prošla vinogradarska godina bila zahtjevna izvukli smo koliko smo mogli. Teško je tako malu količinu vinificirati, ali eto uspjeli smo iako ovo još treba doraditi da se u potpunosti izbistri, kazao je Gospić.

Nekad i sad

Jedna od ključnih osoba u cijelom projektu je mještanin Marko Glavan koji od prvog dana suradnik na projektu, koji je uz profesora Maletića cijepio lozu, a koji se aktivno bavi vinogradarstvom.

– Imam oko 3.000 panja, a kad sam čuo za bilinu odmah sam se odlučio saditi. Nažalost, prvi put nije uspjelo. Onda sam učio kako se cijepi na nož i uz profesora na jednoj fronti, a ja na drugoj, uspjeli smo ju pronaći. Kroz ovih 10 godina sam uspio 150 komada dobiti na nož. Pupovi se beru u siječnju i onda je profesor dalje slao te pupove dalje, kazao je Glavan.

Kako nam je kazao Ante Šarić, u njegovoj obitelji je nekad bilo oko 50.000 panja, a Begonja nam je istaknuo kako je 60 % privlačke zemlje bilo pod vinogradima pošto je tlo pogodno za sadnju i proizvodnju izvrsnih vina. Kako su nam prisutni kazali, sve se to svelo na jako male količine, na tisuću ili čak nula panja. Ljudi su se više okrenuli turizmu ili sadnji maslina, jer ih je lakše održavati. Prigodno su s nama podijelili jednu privlačku uzrečicu: ‘Maslina je majka, a vinograd ljubavnica.«

Tome Šarić nam je kazao kako je cijeli njegov život vezan uz vinogradarstvo, a trenutno ima oko 4.000 panja.
– Nekako u obutelji smo uvijek oko vinograda, a kako se pojavio ovaj projekt, ova autohtona unikatna sorta nas je zainteresirala pa sam se malo informirao s Markom i profesorom da krenem u ovu priču, kazao je Šarić.