Zadranka Antonia o životu u Dornstadtu: 'Ostajem dok ne dobijem njemačku mirovinu!'

U neposrednoj blizini Ulma nalazi se mirni gradić Dornstadt, dio okruga Alb-Donau u njemačkoj saveznoj državi Baden-Württemberg. Dornstadt je karakterističan primjer njemačkog gradića sa uređenom infrastrukturom, kućama s okućnicama te općenito prijateljskim okruženjem koje pruža miran život daleko od gradske vreve. U ovom idiličnom okruženju živi mlada Zadranka, Antonia Jović, koja već gotovo pet godina radi kao viša medicinska sestra u jednom staračkom domu. Ispričala nam je svoje iskustvo života i rada u Njemačkoj, te razloge svoje odluke o preseljenju.

Hladnije zime

– Preselila sam se ovamo jer sam željela isprobati nešto novo. Brzo sam pronašla posao jer u Njemačkoj općenito nedostaje medicinskog osoblja. No, moj prvi radni dan bio je sve samo ne idiličan jer nas je tada zadesio lockdown. Nije bilo lako, posebno jer nisam znala njemački jezik koji sam tada tek učila. Već četiri godine radim u istom staračkom domu. Prilagodba je trajala neko vrijeme jer je ovdje drugačiji sustav i pristup, ali rad u polu-privatnom sektoru svakako donosi svoje prednosti. Za isti posao dobivam veću plaću i imam lagodniji život. Pored posla, imam vremena za sve ostalo – kave s prijateljima, čitanje knjiga, a posebno uživam u slikanju u slobodno vrijeme. Iako sam se navikla na radni ritam, još uvijek nisam potpuno navikla na vremensku prognozu, koja je često nestabilna, dok su zime hladnije nego što smo navikli u Dalmaciji. Nedostaju mi more, sunce, ali najviše obitelj i prijatelji. Stoga svakih šest tjedana odlazim u Zadar, priča nam Antonia.

U Njemačku se preselila sa svojim partnerom, a gradić Dornstadt u kojem žive, često nazivaju »selo« zbog ugodne i pitome atmosfere. Antonia ističe kako je Ulm jedan od najsigurnijih i najčišćih gradova na jugu Njemačke, dok su ljudi prijateljski nastrojeni, daleko od stereotipa da su Nijemci hladni. Međutim, nedavni ih je potresao nesvakidašnji incident u Ulmu.

Foto: Đurđa Baljak

Gostoljubljivost Nijemaca

– Prošli tjedan nas je potresao incident u Ulmu. Naime, dogodila se talačka kriza u Starbucksu u samom centru grada. Srećom, sve se dobro završilo, ali je motiv nepoznat. S obzirom na to da je tu sve organizirano poduzete su dodatne policijske sigurnosne kontrole, priča nam Antonia, osvrćući se na svoje planove.

– Ne znam koliko ću ostati ovdje, ali svakako dok ne ostvarim prava na njemačku mirovinu, nasmijala se, dodavši kako bi voljela raditi u vojnoj bolnici u Ulmu u budućnosti jer je to, kako kaže, jedna od najorganiziranijih i najuređenijih klinika koje je vidjela u životu.

Šetajući Dornstadom, ali i ostalim naseljima, odmah je primjetna dosljedna organizacija koja se proteže od sustava za razvrstavanje otpada do arhitekture. Kuće su često izgrađene u klasičnom bavarskom stilu, vizualno ujednačene i prilagođene čovjeku bez pretjerivanja u dimenzijama i megalomaniji. U skladu s visokim životnim standardom Nijemaca, rijetko ćete vidjeti stari automobil na ulicama, dok je recikliranje i sortiranje otpada uobičajena praksa. Zabranjeno je pušenje u kafićima, što je za mnoge od nas rijetkost, dok je gostoljubivost Nijemaca primjetna na svakom koraku – spremni su pomoći ili vratiti izgubljeno.

Posjetili smo Blaustein, maleni gradić nedaleko od Ulma, koji krije nekoliko značajnih mjesta. Jedno od njih je groblje na kojem počivaju posmrtni ostaci general-feldmaršala Erwina Rommela, poznatog kao »Pustinjska lisica«, ali i izvor rijeke Blau. Rommel je tijekom Drugog svjetskog rata stekao slavu kao uspješan zapovjednik u sjevernoj Africi, no, unatoč ranijim uspjesima, doživio je poraz u Bitki kod El Alameina 1942. godine te je bio povučen iz vojnih operacija u Tunisu 1943. godine. Optužen za sudjelovanje u atentatu na Hitlera 1944. godine, Rommel je, suočen s prijetnjom likvidacije svoje obitelji, odlučio izvršiti samoubojstvo. Nedaleko Herrlingena, na jednoj livadi, postavljena je spomen-ploča na mjestu gdje je feldmaršal Rommel počinio samoubojstvo 14. listopada 1944. godine.

Foto: Đurđa Baljak

Kriva kuća iz 1443.

Nakon posjeta Blausteina i Herrlingena, nastavili smo put prema Ulmu, smještenom na lijevoj obali Dunava. Iako je grad pretrpio teška razaranja tijekom Drugog svjetskog rata, uspješno je obnovljen. Najimpresivnija znamenitost u gradu definitivno je gotička katedrala Ulmer Münster, čiji impozantni zvonik visok 161,5 metara dominira gradskim horizontom i ne može proći nezapaženo. Katedrala je otvorena za posjete i sadrži bogatstvo freski, slika i skulptura, predstavljajući vrhunac gotičke arhitekture i simbol grada Ulma. Iako smo se nadali posjetiti vidikovac na visini od 141 metara kroz 768 stepenica, nažalost, u trenutku našeg posjeta bio je zatvoren zbog restauracije.

Jedna od zanimljivosti grada je i »Ulmer Spatz«, neslužbeni heraldički simbol grada u obliku vrapca koji se često može pronaći kao suvenir, na razglednicama, majicama i torbama. Uz vrapca se veže i tradicionalna legenda o njegovoj borbi s kornjačom na Dunavu, ali i uz izgradnju katedrala Ulmer Münster.

Šetajući starim dijelom grada, otkriva se srednjovjekovna atmosfera Ulma s zidinama iz 15. stoljeća i jedinstvenim lokalitetima poput »Krive kuće« iz 1443. godine, koja je danas prenamijenjena u hotel. Grad je također poznat kao rodno mjesto Alberta Einsteina, što se očituje kroz spomenik u središtu grada koji označava njegovu nekadašnju kuću, ali i kroz zanimljiv spomenik, pomalo bizaran, smješten pored Arsenala (Zeughausa) iz 16. stoljeća. Taj spomenik prikazuje Einsteinovu glavu spojenu s puževom kućicom, dok ima isplažen jezik, a sve to je postavljeno na raketu. Ovaj neobični spomenik izradio je Jürgen Goertz​ kao satirični komentar na pokušaje čovječanstva da manipulira prirodom. U blizini se nalazi i jedna kamena ploča na kojoj piše »Ein Stein«, što u prijevodu znači »​jedan kamen«.

Foto: Đurđa Baljak

Cigarete su luksuz

Rijeka Blau, čiji smo izvor vidjeli u Blausteinu, teče prema Ulmu gdje se ulijeva u Dunav, pružajući slikovit pejzaž obogaćen brojnim mostovima koji povezuju stari dio grada. Šetajući duž obale Dunava, posjetitelji mogu uživati u pogledu na Novi Ulm i suvremenu arhitekturu, dok istovremeno imaju priliku kušati kebab po pristupačnim cijenama, sličnim onima u Hrvatskoj. Unatoč tome što su cijene prehrambenih proizvoda uglavnom slične ili čak niže nego u Hrvatskoj, u razgovoru s našim imigrantima saznali smo da su cigarete pravi »luksuz«, dok su i cijene stanarina i gorivo više. Također, otkrili su nam kako se porez u Njemačkoj obračunava prema pet kategorija, uzimajući u obzir obiteljski status i primanja svakog člana, što može rezultirati visokim poreznim opterećenjem za pojedince, posebno za one koji su samci i imaju visoka primanja. Nadalje, saznali smo da se honorarni poslovi ne oporezuju do određenog iznosa.

Još jedan zanimljiv susret koji nas je podsjetio na domovinu dogodio se prilikom odlaska na aerodrom u Memmingenu, gdje smo susreli skupinu mladih Španjolaca. Njihova glasna energija i veseli duh dodatno su naglasili kontrast između sjevernjačke staloženosti i suzdržanosti te južnjačkog temperamenta i ekspresivnosti. Svakako je primjetno da našim ljudima koji su otišli u Njemačku nedostaje upravo ta toplina i spontanost koja je svojstvena mediteranskom načinu života, bilo da su tamo radi boljeg života ili novih iskustava.