[FOTO] Zadarski umirovljenici još jednom pokazali da godine nisu prepreka za dobre plesne pokrete

Foto: Mislav Klanac

Da je ljubav, a pogotovo ona dugogodišnja najslađi način života i ove su nas godine poučili zadarski umirovljenici kojima je i ovog Valentinova priređena velika zabava uz puno plesa i još više smijeha. Uz glazbenu poslasticu koju im je osigurao poznati zadarski bend »Zaratino« uplesali su tako u još jedno Valentinovo i pokazali nam da godine nisu prepreka za dobre plesne pokrete.

Bilo da ste ljubitelji romantične atmosfere i valentinovskih darova ili na ovaj blagdan, pak, gledate kao na potrošačku varku, osmijesi na licima umirovljenika i pozitivna atmosfera koja je u Domu za starije i nemoćne osobe vladala najljepši su dokaz snage dobre glazbe i vesele atmosfere.

60 godina braka

Naše smo vremešne umirovljenike pitali i za pokoji savjet i recept za dugogodišnju ljubav. I prošle smo ih godine posjetili za Valentinovo, dobro se zabavili i sretniji se vratili kući. Vrijedni su nam zaposlenici Doma i ove godine pomogli pronaći par koji bi nam ispričao svoju ljubavnu priču. Razgovarali smo tako s parom koji je u sretnom braku čak 61 godinu!

Okruglu su obljetnicu, kažu nam Ružica i Vinko Korparić iz Slavonskog Broda, proslavili s obitelji i unucima upravo u Domu pored Sfinge, a samo su za nas otkrili tajnu svog braka dugog šest desetljeća. Vinko koji je u dobi od 85-godina i njegova četiri godine mlađa supruga upoznali su se – a gdje drugdje – nego na plesnjaku!

– U Karinu smo živjeli 25 godina, a pod stare smo dane, prije godinu dana, stigli u Dom. U naše se dane Valentino nije slavilo, ali mi smo se dobili na kolu sreće! Jedno smo drugo izvukli, sretan nam je broj bio tri i evo nas i dalje zajedno 60 godina kasnije, započela je Ružica, dok nam je Vinko veselo odvratio kako su tog sudbonosnog plesa u kolopletu sreće izvukli jedno drugo, mada se, kaže, nisu poznavali, iako su se njihove obitelji poznavale. Ružica je na druženja dolazila preko granice, u Slavonski iz Bosanskog Broda.

– Igrali smo čak i rukomet u istom klubu, oboje smo bili golmani, ali se prije tog plesa nikada nismo susreli, prisjetio se Vinko, a Ružica nam se pohvalila kako je u svojim atletskim danima jednu utrku otrčala sa slavnom Milkom Babović.

– Vjenčali smo se 1963. godine. Imamo dvoje djece, šestero unučadi i sedmero praunučadi, podastrla nam je bilancu Ružica, dodavši kako joj cijela obitelj živi u Zadru.

– Redovito smo se sastajali na plesovima, iako je Vinko u školu išao u Slavonskom, a ja u Bosanskom Brodu. Bilo je to vrijeme zabava po kvartovima, plesnjaka i čestih odlazaka u kino. Bili smo i ostali izvanredan plesni par, pohvalila se Ružica.

Kada su se upoznali, objašnjava Vinko, on je već počeo raditi, dok je Ružica još išla u školu.

U ljubavi kroz sve nedaće

Priznaje da je u mladim danima bio osobenjak, budući da završio je dva zanata koja ga baš i nisu zanimala, za majstora kožne galanterije i tokara. Treća je sreća presudila i cijeli je život bio otpremnik vlakova na užurbanom slavonskobrodskom kolodvoru.

– U Tehničkoj sam školi u Zagrebu završio željeznički smjer na prometnom odsjeku. a poslije toga smo se vjenčali, rekao je Vinko, dok nam je Ružica kazala kako je na dan njihovog vjenčanja Skopje zadesio jak potres, zbog čega je na prostoru Jugoslavije vladala zabrana održavanja velikih slavlja.

– Vjenčanje je zato bilo malo, kod kuće mojih roditelja u vrtu. gostiju nije bilo puno, ali bilo je veselo, dodala je Ružica, na što se Vinko pohvalio kako je svadbeno slavlje po šokačkom običaju trajalo i sljedećeg dana.

Pitali smo ih, dakako, i za recept dugog i sretnog braka. Oboje su se jednoglasno složili kako je tajna u razumijevanju i poštivanju.

– Zajedno smo prošli kroz dvije teške operacije otvorenog srca. imam pacemaker i Vinko je sve te nedaće prošao držeći me za ruku, sjetila se Ružica. Vinko je često radio noćne smjene, bio odsutan od kuće, dok je Ružica bila sama kod kuće. Da nije bilo Ružine mame i baka servisa, kažu, ne znaju kako bi sve sami uspjeli.

– Imali smo puno sreće, budući da smo svi zajedno, na okupu. godine su prošle prebrzo, ali zajedno smo sretni i sve smo izdržali, rezimirao je Vinko, naglasivši kako su zajedno proživjeli sretan i siguran život. Kada su se, kao i brojni Slavonci preselili u tada opustošeni Karin, Ružica i Vinko su osnovali šokačko kulturno – umjetničko društvo »Galeb«, bavili se ručnim radom, izrađivali goblene i njegovali svoju tradiciju.

– Šezdeset nam je godina zajedno proletjelo brzinom svjetlosti. najvažnije nam je da smo zajedno, da su naša djeca, unuci i praunuci ostvarili dobre karijere i da su sretni svojim životom, zaključili su Ružica i Vinko.