Zadarsko rukometno čudo o nastupu na Euru: 'Savjeti igrača iz reprezentacije su zlata vrijedni...'

Završilo je Europsko rukometno prvenstvo, no ne stišava se hrvatska javnost, kako zbog razočarenja rezultatom, tako i zbog sjajnih nastupa najmlađih igrača. Osim dvojice vratara, Dominka Kuzmanovića i Mateja Mandića, u hrvatski »creme de la creme« ugurao se i Zadranin Luka Lovre Klarica. Koliko se uistinu ovaj 22-godišnjak uvukao javnosti »pod kožu« govori i činjenica da za njega znaju i stari i mladi, tete u pekarama, konobari… O mirnom šetanju po ulicama svojega grada praktički može samo sanjati. Ipak, u svoj toj gužvi uspio je pronaći vremena i rezimirati posljednjih 20-ak dana.

– Dobro se osjećam, najljepše i najdraže mi je što sam došao doma nakon Prvenstva. U srijedu se moram vratiti u Zagreb. Bilo je to lijepo iskustvo, prvo ikad s reprezentacijom na velikom natjecanju i pamtit ću to – započeo je Klarica.

Potonuće

Kao u bajci otvoreno je Prvenstvo, no nakon toga pa gotovo do posljednjeg susreta kao da mnogo toga nije »štimalo«.

– Ah Španjolska, ne znam što pametno reći. Debi u hrvatskom dresu i onda »ubiješ« Španjolce deset razlike. Mislio sam da je to kraj svijeta. Imali smo čini mi se 90 posto realizacije. Bio je to debi iz snova. Malo smo pali nakon remija s Austrijom. Žao mi je što protiv Francuza nismo imali manje tehničkih grešaka, realno zbog toga smo izgubili utakmicu. To je bila prekretnica. Da smo njih dobili, mislim da sve ostalo bilo vrhunski, no nakon tog poraza sve je krenulo nizbrdo – kazivao je Klarica dodajući što je pošlo po krivu.

– Nismo bili pravi, nije bilo energije, naročito protiv Mađarske. Bili smo spori, dogovorili smo se da ćemo vući, onda smo vukli, pa smo u drugom trenu bili užasno spori. Imali smo priliku na kraju pobijediti, ali opet dvije-tri tehničke i gotovo. Protiv Islanda smo dobro otvorili, vodili i bilo je u redu, međutim iz nekog razloga smo se raspali. Iskreno, ne znam zašto. Nisu se ni meni slegli dojmovi do kraja.

UROS HOCEVAR/KOLEKTIFF

U jako dobrom svjetlu pokazao se Klarica u Njemačkoj. Za one koji prate rukomet, njegova forma i nije toliko iznenađenje, jer igra sjajnu sezonu u Zagrebu.

– Rezultat nije dobar, ali meni osobno je bilo jako lijepo. Drago mi je da sam odigrao dobar turnir, međutim ovo je timska igra i gleda se rezultat momčadi, ne pojedinca. Svi mlađi smo odmah bili prihvaćeni, samo šteta da smo na kraju završili 11. Siguran sam da imamo prilike i znanja u sljedećih nekoliko godina te da zaslužujemo biti puno više od toga. Nadam se da ću na drugim natjecanjima igrati na ovoj razini, ali da će ukupni rezultat biti puno bolji – objasnio je Klarica.

Odgovornost

Ozljedom Ivana Martinovića, Luka Lovre je »preko noći« postao prvo rješenje na poziciji desnog vanjskog igrača. Povjerio mu je tu ulogu izbornik Goran Perkovac, a ovaj je to uvelike opravdao, najviše kroz 28 postignutih pogodaka.

– Znao sam da time dobivam veću odgovornost. Martinović je već nekoliko godina standardan prvi desni vanjski i bilo mi je jasno da moram biti barem blizu njegove razine. Svakako nam je jako puno nedostajao i da smo imali njega uvjeren sam da bi ukupni rezultat bio bolji. Mateo Maraš i ja smo dali koliko smo mogli. Svi kažu da sam odigrao jako dobro i mogu se samo nadati da ću nastaviti u tom ritmu – istaknuo je ljevoruki bomarder Hrvatske.

Mnogo crtica iz Njemačke ostalo je Klaricu u pamćenju, no ono po čemu će najviše pamtiti njemačku avanturu su suigrači.

– Ja kao najmlađi sam razgovarao i družio se s Domagojem Duvnjakom, Igorom Karačićem i ostalima kao da smo svaki dan već dugo godina zajedno. Svi do jednoga su odlični ljudi. Puno nas je bilo sličnih godina tako da automatski imate više zajedničkih tema. Matej Mandić i ja smo posljednjih 40 dana dijelili sobu. Suigrači smo iz kluba i još pred pripreme smo se dogovorili da ćemo biti zajedno. Općenito, sve je jako posloženo i organizirano na takvom natjecanju. Od jutra praktički do večeri imamo isplanirano. Van toga, uglavnom se igrao jamb. Pokušavate spavati, makar mislim da je rijetko tko mogao zaspati oko 22-23 sata, kada je bio »red« da zaspimo – kazao je Klarica.

Olimpijske igre

Sljedeće važno reprezentativno natjecanje je u ožujku kada su kvalifikacije za Olimpijske igre. Protivnici su Njemačka, Austrija i Alžir, a najbolje dvije reprezentacije idu u Pariz.

– Nije cilj izboriti ih, nego je to pod »moramo«. – istaknuo je Zadranin.

– S obzirom na to da nismo išli prije četiri godine, mislim da bi ne odlazak na ove bio ogroman gubitak za naš rukomet. Sigurno smo bolji od Austrije i Alžira, pokazali smo da možemo i protiv Njemačke i uvjeren sam da ćemo se kvalificirati na Igre te da to uopće nije upitno. Svaka čast Austriji, odigrali su sjajan turnir u Njemačkoj, samo mislim da smo kvalitetniji od njih.

Prije ponovnog odjevanja hrvatskog dresa Klarica će na sebe staviti dres Zagreba s kojim kreće »u boj« za prolaz skupine Lige prvaka.

– Prvi dio sezone smo odigrali super, iznenadili smo cijelu Europu. Svi smo i dalje u jako dobroj formi, počevši od mene, Srne, Glavaša, Mandića… Baš igramo ove sezone svaku utakmicu na pobjedu, ako izgubimo – u redu, svaka čast, izgubili smo od boljih. Vratio nam se i Nenad Šoštarić, vidjet ćemo kako će biti.

Napredak

Još nekoliko godina treba Klarici kako bi došao do svojeg apsolutnog maksimuma u rukometu, no već sada je pokazao jako puno toga dobrog.

– Fizički imam još dosta u nekim segmentima za napredovati, a što se tiče igre još i više. Savjeti igrača iz reprezentacije su »zlata vrijedni.« Recimo kaže mi Luka Cindrić na zagrijavanju da probam pucati sa zadrškom i shvatim da mi je šut deset posto jači. U obrani mogu napredovati, iako jesam već puno zadnjih godina. Šut isto tako, makar je na Prvenstvu bio iznenađujuće dobar. Naravno, neke stvari će doći i s iskustvom – ističe Klarica dodajući kako ima vremena za sve.

– Ja sam igrač Zagreba koji je ozbiljan klub. Borimo se sa svima, ali naravno da bih jednog dana probao vidjeti nešto novo. Od drugih država, kultura, ljudi… Dječji san mi je zaigrati za Kiel i igrati u Bundesligi. Hoće li doći do toga, ne znam – zaključio je Klarica.

Ipak Francuzi

Vrhunsko finale odigrali su Danska i Francuska, međutim kao što u nogometu »uvijek pobijede Nijemci«, isto pravilo izgleda u rukometu vrijedi za Francuze.

– Kako je išao susret mislio sam da će Danci osvojiti. Nielsen je branio čuda u prvom poluvremenu i sve mi je izgledalo da to Danska uzima, ali eto. Dika Mem do 65. minute bez gola i onda zabio dva gola u produžecima, riješio utakmicu i hvala doviđenja. Sve u svemu, utakmica dostojna finala.

Klaricomanija

Nakon sjajne izvedbe protiv Rumunjske, u zadarskim je kuloarima nastao termin »Klaricomanija«.

– Čini mi se da u jednom trenutku je stvarno tako i bilo – kroz smijeh će Luka Lovre.

– Poruke, tekstovi svih živih medija, neki dan sam otišao na kavu i odmah izašao članak. Baš se jako puno ljudi javljalo, ali nisu me puno gnjavili tijekom Prvenstva. Normalna je stvar otići na konferenciju za medije, dati izjavu. Gledam da je to dio posla i moram se s time naučiti nositi. Na kraju krajeva to je pet minuta, tako da me nije to ometalo – objasnio je Klarica dodajući kako mu je čudno kada mu ljudi prilaze na ulici.

– Nisam tip koji se voli isticati. Ostao sam isti kakav sam bio i prije.

Simpatičnost

Za mnoge oči »zapeo« ovaj simpatični Zadranin te se prema nekima prometnuo u najpoželjnijeg rukometaša.

– Što ja znam – smije se Klarica.

– Imam sreće pa dobro kotiram po tim nekim »mjerama«, visok, kosa, oči. Dosta cura kaže da sam im zgodan, pa hajde neka bude – kratko je rekao Klarica, no ne zna tko mu je konkurencija po tom pitanju u reprezentaciji.