Povratnici i studenti uče hrvatski jezik: Tečaj je super, ali hrvatski je jako težak

Polaznici tečaja hrvatskog jezika kojeg organizira Centar za strane jezike Sveučilišta u Zadru, prošetali su Gradskom knjižnicom Zadar, s ciljem da upoznaju mjesto na kojem će se održavati programi tečaja u nadolazećem semestru. Naime, Centar je u suradnji s Gradskom knjižnicom osmislio program kojim bi se polaznici tečaja bolje integrirali u društvo, a jedan od najboljih puteva ka integraciji je učenje jezika.

Matea Bakmaz, iz odjela Odnosa s javnošću Gradske Knjižnice, približila nam je ideju i početak ove inicijative.

»Sve niče iz priče«

– Ovo je prva suradnja Gradske knjižnice i Centra za strane jezike Sveučilišta u Zadru koji vodi školu hrvatskog jezika za povratnike koji su se vratili živjeti u Hrvatsku. Njihova ideja je da se knjižnica uključi kao društveni centar grada i mjesto ugodnog boravka, u kojem mogu i sudjelovati u raznim radionicama, a kako bi se lakše integrirali u društvo. To je bila polazna točka naše suradnje, a mi smo rado prihvatili poziv jer nam je drago da nas se prepoznaje kao dobre suradnike i kao mjesto dijeljenja znanja u ugodnom okruženju. Mi smo već imali prilike ugostiti ljude kojima je trebala pomoć pri integraciji u društvo, za vrijeme dolaska Ukrajinaca koji su napustili svoje domove. Naime, u knjižnici su pronašli svojevrsno utočište, osobito u Ogranku Grad gdje su djeca ukrajinskih obitelji dolazila na radionice »Sve niče iz priče«. Uz čitanje priča i kreativan rad, djeca su lakše se uklopila i učila hrvatski jezik, a nama je drago biti na usluzi svim članovima naše zajednice, kazala je Bakmaz.

Polaznici su pretežno iz južnoameričkih zemalja, ali iz Njemačke i Mađarske. Neki od polaznika su stipendisti Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, dok neki sami financiraju pohađanje tečaja. Tečaj hrvatskog jezika vode predavačice Centra za strane jezike Sveučilišta u Zadru, Eda Šarić i Nevenka Kalebić.

Nevenka Kalebić

– Tečaj hrvatskog jezika održava se niz godina, međutim, bio je namijenjen za strane studente i strane lektore. Od prošle godine otvoren je za javnost i mogu se prijaviti svi zainteresirani za učenje. Riječ je o intenzivnom tečaju, A1 I A2, to je tečaj koji se odvija svakog dana, po četiri sata. U ljetnom semestru će biti B1 razina tečaja. Moram reći da im je sigurno naporno jer je jezik težak, ali zato su tu, kazala je Šarić dok je Kalebić dodala kako se radi većinom o polaznici španjolskog govornog područja, koji dolaze iz Južne Amerike iako ih ima iz drugih dijelova svijeta.

– Većinom su to potomci naših iseljenika, koji su došli u potrazi za boljim uvjetima života. Čak i kažu da im je život ovdje bolji, kazala je Kalebić te dodala kako najmlađi polaznik ima 18, a najstarija polaznica 69 godina.

Veze sa Zadrom

Jedna od polaznica tečaja je Andrea Szegedi iz Mađarske koja s obitelji živi u Zadru. Njena djeca su naučila hrvatski, pa tako i ona uči.

– Idem na pjevanje u Ars Cantabile zbor, gdje mi je prijateljica rekla da imam tu mogućnost pohađanja tečaja. Prošlu godinu sam dobila stipendiju, sad plaćam. Ali tečaj je super, predavačice su super, samo je hrvatski jezik jako težak, kazala je Szegedi.

Anastasia Solunčevski, došla je iz Makedonije na studij u Zadar i, kako kaže, odlično se našla, ali iako ima sličnosti s makednoskim jezikom isto joj je zahtjevno.

Na tečaju smo susreli i najstariju polaznicu tečaja, Adrianu Miskulin iz Argentine koja ima 69 godina.

– Moj sin živi tu, radi kao digitalni nomad. Prošle godine se i on prijavio na ovaj tečaj, jer je odlučio živjeti u Zadru i želi dobiti državljanstvo. Nadam se da ću i ja ostati, drago mi je da imam priliku učiti jezik mojih predaka jer se osjećam kao doma ovdje. Mislim da je ovo moje mjesto. Teško mi je učiti jezik, možda zbog mojih godina, ali u redu je, kazala je Miskulin.

Najmlađi polaznik je došao iz Njemačke. Til Tunić je završio srednju školu u Njemačkoj, odlučio napraviti pauzu prije studija i došao je živjeti u Zadar, pošto je obiteljski vezan uz naš grad.

– Mama mi je rekla da postoje stipendije, pa sam se prijavio. Već malo znam pričati, teže mi je pisati, ali bolje pričam. Moji roditelji uvijek pričaju na našem, a ja sam odgovarao na njemačkom, sad ću moći na hrvatskom, kazao je Tunić.