U centru "ni žive duše": Sve više mladih odlazi iz Benkovca, demografska slika sve lošija...

Foto: Mislav Klanac

Posjet Benkovcu u vrijeme održavanja poznatog sajma, otkrio nam je usput i činjenicu na koju se upozoravalo već više puta, a to je sve lošija demografska slika koju jedan dan gužve u mjesecu ne može sakriti.

Naime, gužva, žamor i kaos riječi su kojima bi se opisao sajam, a svega nekoliko kilometara dalje, u samom centru grada Benkovca – ni žive duše. Prazne ulice, prazan trg, jedino bi cestom prošao pokoji automobil, vjerojatno u potrazi za sajmom.

Sutra bi se vratili, ali…

Šetnjom po pustim ulicama za oko nam je zapeo grafit na zidu s porukom »smiješan grad«, koji se u tom trenutku činio baš prikladnim. Jedini mještani koje smo uspjeli pronaći, uz one koji su sjedili u dva otvorena caffe bara, bili su oni koji su išli na jutarnju misu.

Većina njih nije bila raspoložena za razgovor s nama, no ne sudimo – ne volimo ni mi priču u jutarnje sate.

Ipak, Benkovčanka Dragica Zelić podijelila je s nama svoje nezadovoljstvo Gradskom upravom. Ona naglašava kako političari nedovoljno brinu o stanovništvu Benkovca, a sve to rezultira odlaskom mladih u potrazi za boljim životom.

– Mnogo toga nedostaje, a moglo bi se puno bolje živjeti. Dio naroda je zadovoljan, dok drugi dio nije, no najveći problem je s našom omladinom koja sve češće odlazi iz grada u potrazi za boljim uvjetima. Ja imam kćer i unučad koji žive u Austriji, Benkovac jednostavno nije bio dovoljno dobar da bi ostali ovdje. Oni bi se odmah sutra vratili da mogu, ali nemaju gdje, ne postoje uvjeti za to. Nažalost, vani im je puno bolje, ovdje nemaju kuće, nemaju krov nad glavom da bi se vratili, a podstanarstvo nije rješenje, započela je Dragica koja cijeli svoj život živi u Benkovcu.

Zoran Pavlović, Foto: Mislav Klanac

Stare, ruševne kuće

Dragica ističe problem starih, ruševnih kuća na području grada, sugerirajući da bi trebalo provesti akciju popravka ili otkupa tih objekata kako bi se grad revitalizirao.

– Potreban je prostor za omladinu, a ujedno i više posla, čisto sumnjam da trenutno ima dovoljno posla za sve njih u Benkovcu. Grad je pun starih i ruševnih kuća koje je ružno za gledati, posebno u centru grada. Trebalo bi pronaći njihove vlasnike, prvo ih upitati žele li samostalno popraviti kuće, ako ne žele – onda kuće otkupiti i srediti. Na taj bi se način stvorio dodatan prostor za naše mlade, a riješilo bi se i svo to ruglo koje zaista nije lijepo za vidjeti. To jedino ne vide oni koji bi trebali vidjeti, ili se prave da ne vide, kazala je Dragica.

Uz nedovoljno smještajnih objekata za mlade, kako nam kaže Dragica, nedostaje i bolje raspoređivanje gradskog novca, ali i novca koji se dobije iz europskih fondova.

– Grad dobiva mnogo pomoći iz europskih fondova, a sav taj novac se ne iskorištava tamo gdje je najpotrebnije. Poljoprivreda, gradska rasvjeta, nesređene ceste, a da ne spominjem male mirovine kojima mi penzioneri ne možemo imati dobar život…sve to treba popraviti. Mnogo toga nedostaje, europski bi se novac trebao rasporediti na važnije stvari kojima bi se povelo računa o svima u gradu. Naravno da vidimo sve što se zasad radi, ali to nije dovoljno, novac se treba najviše usmjeriti prema izgradnji. Potreban nam je bolji život i više posla, već dugo živimo na težak način, a moglo bi se bolje, zaključila je Dragica.

Dragica Zelić, Foto: Mislav Klanac

Ništa osim par kafića

S njom se slaže i Marija Katurić, devedesetogodišnja Benkovčanka, koja je s nama podijelila pogled na benkovačku stvarnost.

– Nije nam dobro živjeti ovdje. Naša uprava i naši političari ne vode brigu o stanovnicima. Najgore je našim mladima koji ovdje nemaju dovoljno prilika za posao, nemaju dobre stanove ili kuće, ma zapravo nemaju ništa osim par kafića, a čak ni oni ne rade uvijek. Trebalo bi se naći i stvoriti puno više sadržaja za mlade koji bi im odgovarao sukladno vremenu u kojem živimo. Postoje i brojne druge stvari koje bi bilo dobro promijeniti jer na ovaj način jako teško živimo, kaže nam Marija.

Marija je, dakle, zabrinuta za budućnost mladih generacija, čiji se potencijal trenutno ne ostvaruje u ovom gradu.

S druge strane, Zoran Pavlović, koji je u Benkovcu od Oluje, ne osjeća iste brige i ističe osobno zadovoljstvo životom u ovom mjestu.

– Osobno mi ništa ne nedostaje, sviđa mi se život u Benkovcu. Ovdje živim od Oluje, dakle, zbog vojske, a što se tiče uvjeta za mlade u samom gradu – iskreno ne znam reći, jer me baš i ne interesira, izjavio je Pavlović.

Čini se da se Benkovac pretvara u mjesto za koje su stariji građani vezani zbog svoje prošlosti, dok se oni mlađi suočavaju s izazovima koje donosi nedostatak prilika za napredak. Stanovnici su izrazili želju za brojnim promjenama te usmjeravanjem resursa prema stvarnim potrebama zajednice kako bi se osigurao prosperitetniji život za sve građane, a tim bi se putem ovaj stari i poviješću bogat gradić možda ponovno ispunio mladim stanovnicima.