U godini bremenitoj problemima maslinari na kraju ipak zadovoljni

Još nekoliko dana godišnjeg odmora, blagdan Svih svetih i eto gotovo cijeli tjedan je slobodan. Ove dane treba iskoristiti za posjet grobljima gdje počivaju naši najmiliji, ali i za brojne poslove na otvorenom koji prethode zimskom razdoblju.

Treba, dakako, obaviti berbu maslina. Iako je ovogodišnji skroman urod u većoj mjeri ubran, prvenstveno zbog napada maslinove muhe i preferiranja voćnih ulja, glavnina berbe je upravo obavljena protekli vikend. Berbi je pomoglo i izuzetno toplo i sunčano vrijeme, jer od utorka je počela južina i kiša. Olujno jugo otrunit će plodove sa stabala i ovako skroman urod postati će još manji.

U ponedjeljak me je gospodar Ivan, mladi maslinar iz Briševa zamolio za pomoć u berbi maslina. Kako se neću odazvati kada sam prije trinaest godina pomagao pri projektiranju i podizanju maslinika.

Foto: Marijan Tomac

Darovao zemlju sinu i unuku

Sve je počelo 2010. godine kada je Ivan Jusup iz Briševa odlučio dati komad zemlje svojem sinu Nedjeljku i unuku Ivanu da posade masline. Primatelji zemlje prionuli su poslu. Iskrčili korov i pozvali struku da odredi što, kako i kada treba raditi. Ovo je duboko ocjedito tlo blago nagnuto i prvo što treba uraditi je rigolanje tijekom kolovoza. Ono malo kamena na gornjem kraju parcele će se pokupiti i kasnije će poslužiti za gradnju suhozida, savjetuje struka.

– Ma kakvo rigolanje, tko je u Briševu ikad rigolao za sadnju maslina, uzbunio se barba Ive.

– Moji rođaci su naručili bager koji je iskopao rupe i u njih posadili masline. Eno ih rastu. Ili rupe ili nema maslina rezolutan je barba Ive. Što je preostalo nego upornim razgovorom objasniti prednost rigolanja nad kopanjem sadnih rupa. Pa dobro, kad ste odlučili rigolati evo vam, ali tu od maslina neće biti ništa. Pozvat ću rođaka jer on ima veliki traktor i plug pa neka bude po vašem, popustio je barba Ive.

Stigao je rođak s traktorom željnim generalnog remonta od 100 konja i jednobrazdnim plugom. Radilo se o nejakom traktoru i malom plugu. Dobar je za pošuljati travu i orati za krumpir i četrune. Potegnuo je rođak dvije, tri brazde, a barba Ive hoda po njima i klima glavom. Nije to posa, ajde ti reci koliko je tvoj trošak, što si doša i brljao po zemlji pa kući. Treba nešto bolje i jače da brazda bude duboka 60 i više centimetara. Ajde pozovite onog vašeg iz Škabrnje da obavi posao, ali upamtite, neće li biti dobro potirat ću ga prije nego napravi dvi brazde, poručio je tada barba Ive.

Foto: Marijan Tomac/gospodar Nedjeljko

Stiže prijatelj Ročko s traktorom od 200 i malo više konja, plugom rigolerom i zapara brazdu u briševljanskoj zemlji. Redaju se brazde, a barba Ive koraca po svakoj, a iz njih viri samo iznad pojasa.

– Moram priznati da čovjek zna posa, a ima i moćni stroj. Svaka mu čast, kazao je tada.

Određivanje sortimenta

Vrijeme je za odrediti sortiment. Sjedamo za stol i dogovaramo. Pitamo barba Ivu što on predlaže. Da se mene pita, a očito me se ne pita, ja bih stavio sve sadnice Oblice i gdje po koju sadnicu Drobnice. Talijanke rode, ali ulje nije za nas. Ono pali, a kada mene ulje u grlu pali, nemam ga volje niti kušati, poručio je barba Ive.

– Dobro, idemo ovako. Posadit ćemo od 120 maslina 30 Oblica za dida, a ostalo kako preporučuje struka, rješava problem sortimenta unuk Ivan.

Posao sadnje je obavljen uz pomoć rođaka i prijatelja, a barba Ive je gotovo svakodnevno svraćao u maslinik. Narasli su korovi pa je sam okopao oko maslina, iako je na leđima imao više od 80 godina. Nažalost, nije barba Ive kušao ulje s unukovih maslina. Napustio nas je 2012. godine.

Nedjeljko i Ivan našli su u masliniku odmor, razonodu i obvezu. Nabavili su priručnu mehanizaciju, postavili montažnu kućicu za alat i naravno sagradili komin, jer bez komina tko će doći od prijatelja. Masline su iz godine u godinu sve više stasale.

– Slušajući struku ovog proljeća krošnja je formirana u polikoničnu vazu, što omogućava lakši rad tresača u berbi, bolje osvjetljenje plodova i ujednačeniju zriobu, pojašnjava Ivan i nastavlja.

– Kada smo proljetos obavili drastičan rez i formirali uzgojni oblik polikonična vaza, brojni maslinari su govorili da neće biti roda najmanje tri godine. Ali pokazalo se da to nije tako ukoliko su masline i prije pravilno rezane. U našem slučaju trebalo je ostaviti samo provodnice i obaviti manju korekciju u krošnji. Naravno i kod nas, kao i kod drugih maslinara urod iznosi nekih 40 posto od prošlogodišnjeg, ali na kraju je zadovoljavajući, govori ovaj maslinar dodajući kako su masline ove godine brali u tri navrata, ovisno kada su pojedine sorte u optimalnoj fazi zrenja i kakvo ulje preferiramo.

Foto: Marijan Tomac/Marjan, Ivan, Daria i Nedjeljko

Plan berbe

– Najprije smo brali sorte Frantoio i Coratina, jer su one bogate fenolima i daju pikantno ulje, a kasnije ostale sorte. Posljednju smo brali Leccino. Treba napomenuti da ovdje na predjelu zvanom Grusi uvijek ima povjetarca pa je napad bolesti i štetnika kudikamo manji nego na drugim lokacijama, saznajemo u razgovoru od Ivana.

Ekipa sastavljena od rođaka i prijatelja prionula je poslu u ranim jutarnjim satima, a na ruku im je išlo vrijeme jer nije bilo jutarnje rose. Treba obrati četrnaest preostalih maslina, bez obzira što je urod daleko ispod prosjeka.

– Brže i lakše je brati masline koje su krcate plodovima nego ove, žali se rođak Denis koji s tresačem radi precizno kao kirurškim nožem. Da imamo još jedan tresač posao bi bolje napredovao jer gospodarica Daria sa svojom uigranom ekipom postavlja brzo i spretno tende ispod krošnje na koje će padati plodovi. Ali i drugi tresač se riješio jer u pomoć je priskočio rođak Đoko koji ove godine, nažalost, ima više nego skroman urod maslina.

Posao berbe maslina, kao što je nebrojeno puta rečeno, je prilika za druženje i nije odveć zahtjevan i težak. U njemu mogu sudjelovati osobe svih uzrasta i različite životne dobi. To je prilika za jedan dan bez mobitela, interneta proveden u prirodi na svježem zraku.

Uz vrijedne radnike berba je završila u ranim poslijepodnevnim satima i prve kapi ulja poteći će iste večeri.