Volonterke strahuju da se više neće moći brinuti o psima u Azilu

– Mi volonterke smo bolesne i izvan funkcije, više ne možemo zbrinjavati nove pse. Voljele bi ih spasiti i pomoći svima, ali s obzirom da nema ljudi koji će brinut o svim tim psima, ne možemo to učiniti. Došao je izgleda kraj. On je tu već dugo, a mi smo gurale dokle smo mogle. To znači da smo gurale dok nismo naše zdravlje dovele do samog ruba, napisale su u dramatičnoj objavi ovih dana volonterke Zadarskog azila za životinje na Facebooku najavljujući kako ovom Azilu zbog tih razloga prijeti gašenje te pozivajući sugrađane da im se jave kako bi im pomogli u volontiranju.

Posjetili smo jučer Azil u kojem smo doista pronašli samo jednu volonterku u smjeni koja nam je ispričala o trenutačnom stanju, uz molbu da ostane anonimna.

Kontinuirani problem

– U ovom dijelu dana sam sama u Azilu, a popodne će doći volontirati druga kolegica koja će također biti sama u smjeni, dok nam se ne vrate dvije kolegice koje imaju zdravstvenih problema. Na naš apel da nam se pomogne gotovo da se nitko nije javio. Javila se samo jedna djevojka koja je došla jednog dana i radila s nama tri, četiri sata. Javilo se još nekoliko ljudi s ponudom da nam pomognu na nekoliko sati, ali još nisu i došli u Azil. Nama je i to izvrsno, dobro nam dođe bilo kakva pomoć, kaže ova volonterka dodajući kako trenutačno traže nekoga tko može biti dio njihove ekipe.

– Oduvijek imamo problema s brojem volontera, neki su dolazili vikendima kada bi ih se uspio okupiti veći broj. Ponajviše su nam pomagali aktivisti udruge Ahimsa koji su dolazili vikendima. Oduvijek postoji problem s volonterima u gradu, nema ih. Mi trebamo stalne volontere koji su voljni dolaziti svakog dana, a ne koji će doći jednog dana i raditi dva, tri sata. Trebamo volontere koji će upoznati ove pse, biti s njima svakog dana, da nam mogu što više poslova pomoći odrađivati. Tražimo nekoga tko bi bio s nama cijelu smjenu. Ovdje uvijek ima posla, što više ljudi dođe moglo bi se više posla obaviti. Svakog dana bi ovdje bilo posla za desetero ljudi, ali nama bi i dolazak dvoje novih ljudi uvelike pomogao, ističe ova Zadranka koja je rekla kako su ovoj ekipi volontera godine rada bez pauze, bez godišnjeg odmora i bez bolovanja, napravile svoje.

Foto: Mislav Klanac

Previše se potrošile

– Većina nas ima ozbiljnih zdravstvenih poteškoća. Prethodni objekt Azila smo uredili od nule, došli smo do toga da smo ga cijelog uredili, a onda smo se morali premjestiti na novo mjesto te smo morali krenuti od nule. Nas četiri smo same to napravile, no posljedice tih napora se sada vide i to je nemoguće izdržati, otkriva ova volonterka dodajući kako u Azilu trenutačno imaju nešto više od 100 pasa te da ih je uvijek previše.

– Da primimo sve pse za koje nas zovu da ih primimo i ostavljaju ih, imali bismo ovdje više od tisuću pasa. Pokušavamo što više pasa udomiti da se stvore nekakva prazna mjesta da možemo primiti druge pse, ali u prosjeku smo uvijek krcati. Ljeti ima više turista pa se uspije udomiti više pasa. Ovog ljeta su u Azil dolazili i neki naši ljudi, čak i iz drugih dijelova Hrvatske kako bi pomogli ili udomili pse. S druge strane, zimi mjesečno uspijemo udomiti samo jednog do dva psa, kaže ova ljubiteljica životinja koja se osvrnula i na problem s velikim mjesečnim troškovima rada Azila.

– Dolazi do ogromnih veterinarskih troškova, kao i troškova hrane, lijekova… Isključivo se financiramo donacijama, pomažu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske, osobito kad napišemo apel da nam nešto treba, izađu nam ususret. Pomažu nam također brojni strani državljani, prije svega onih koji ljetuju u Hrvatskoj. Imamo i nekoliko udruga koje nam pomažu s financiranjem i udomljenjem pasa. Teško da se možemo financirati s onim s iznosima s kojima redovito raspolažemo, kaže ova volonterka.