Hrvati su najdeblja nacija u Europi

Debljinu treba definitivno shvatiti kao kroničnu bolest koja traži farmakoterapiju koju treba učiniti dostupnijom barem za najrizičnije skupine stanovnika – adolescente, djecu nakon 12 godina, žene koje planiraju trudnoću, jer se zna da se za žene s debljinom koje idu u postupke potpomognute oplodnje ulažu puno veća sredstva, upozorila je Sanja Klobučar Majanović, dopredsjednica Hrvatskog društva za debljinu i endokrinologinja iz KBC-a Rijeka na jučerašnjem okruglom stolu saborskog Odbora za zdravstvo na temu problema debljine u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su na raspolaganju tri lijeka za liječenje debljine, ali je samo jedan od njih takvog sigurnosnog profila da se preporučuje pacijentima s tim problemom. No, lijekovi za debljinu nisu ni na osnovnoj, niti na dopunskoj listi lijekova HZZO-a, već pacijenti u potpunosti snose trošak liječenja.

A to je, ističe liječnica, za veliku većinu pacijenata u postojećim ekonomskim okolnostima nedostupno. Takvom se terapijom u šest mjeseci tjelesna težina može reducirati za oko 10 posto.

– Problemu debljine treba pristupiti u prvom redu prevencijom, ali i imajući u vidu da je dvije trećine odraslog stanovništva u Hrvatskoj pretilo, kao i da u velikom broju slučajeva sama promjena načina života i prehrane nije dovoljna, upozorila je. Nažalost, samo je dva posto hrvatske populacije dobilo dijagnozu debljine, što znači da je bolest u velikoj većini slučajeva neprepoznata i neliječena. A osim lijekova, tu su na raspolaganju i druge metode – endoskopske i kirurško smanjenje želuca, koje daje najbolji dugoročni rezultat, ali nosi i najveći zdravstveni trošak.