Vrijeme je za sadnju lukovičastog cvijeća: cvjetnjak će vam u proljeće biti bajkovit

Do kraja listopada vrijeme je kada treba posaditi lukovice i gomolje tulipana, narcisa, zumbula, kockavice, puškinje, presličice, šafrana, anemone, frezije… kako bi nas u proljeće vrt dočekao razigranim bojama, oblicima i mirisima.

Lukovice se sade upravo sada kako bi se do zime dobro ukorijenile i s prvim proljetnim zrakama sunca počele sa cvatnjom. Datum sadnje je vrlo važan, jer ako požurimo sa sadnjom, lukovice će dati prve izbojke prerano, pa će s prvim mrazom izumrijeti. Opće pravilo je posaditi ih 3 tjedna prije početka redovitih mrazova.

Lukovičaste i gomoljaste biljke najljepše su kada se sade u grupama, na travnjacima i u kamenjarama, ali mogu se saditi i u ukrasne posude ili na gredice. Uputno je prije sadnje potopiti lukovice u 0,3 % otopinu (30 ml/10 l vode) fungicida na osnovi propamokarb-hidroklorida kako bismo ih zaštitili od bolesti. Dovoljno ih je držati u otopini 15-20 minuta. Sredstvo se može primijeniti i tako da se njime zalije zemlja za sadnju, odnosno tlo, ali tada je potrebno 15 ml sredstva u 1 l vode po četvornom metru.

Kako lukovice napadaju i grčice, žičnjaci, sovice i drugi štetnici u tlu, mogu se primijeniti zemljišni insekticidi na osnovi klorpirifosa. Primjenjuju se prije ili prilikom sadnje na površini gdje će lukovice biti posađene, i to u količini 2-3 ml/2-3 l vode/ na 10 četvornih metara.

Lukovice sadimo na dubinu koja je od dva do tri puta veća od njihove visine. Preduboko posađene lukovice kasnije će niknuti i cvjetati, a preplitko posađene mogu stradati od hladnoće i vjetra. Tlo u koje ćemo posaditi lukovice treba prekopati do dubine od 30 cm, ukloniti korov i poravnati ga.

Lukovice ne vole teška i zbijena tla, jer bi u njima mogle istruliti, nego propusna i lagana, ali plodna. Na takvim tlima ne bi smjela zaostajati stajaća voda ili biti visoka razina podzemnih voda.

Tlo u koje sadimo lukovice ne treba gnojiti, pogotovo ne organskim gnojivima, ali treba voditi računa o plodoredu. Ako naime uzgajamo lukovice na jednom mjestu 4 ili više godina zaredom, u tlu će se pojaviti štetnici i gljivične bolesti. Također, s vremenom se tlo počinje iscrpljivati, a to će izravno utjecati na cvjetanje.

Razmak sadnje ovisi o veličini lukovica, no dovoljan je onaj koji je od dva do tri puta veći od širine lukovica. Manje lukovice sadimo na razmak od 5 do 7,5 cm, a veće na 15 cm, primjerice ljiljane i na razmake od 30 cm. Prije nastupa jače hladnoće, dobro je tlo u kojem su posađene prekriti malčem, slojem lišća ili sitnijih grančica.

U sobnim uvjetima lukovice mogu procvjetati i tijekom zime, ako ih posadimo blizu jedna drugoj, ali tako da se ne dodiruju. Prekrijemo ih zemljom tako da im viri samo vrh te posude stavimo na tamno mjesto s temperaturom od oko 4 ºC i umjereno zalijevamo.

Kada im izdanci narastu do visine od 2 do 5 cm, što bi se trebalo dogoditi za tjedan-dva, premještamo ih u ne previše svijetlu, ali hladnu prostoriju, a tek nakon nekoliko dana premještamo ih na svjetlije i toplije mjesto.

Nakon što precvjetaju, ove biljke treba pustiti da prirodno uvenu, jer tada u svoje lukove pohranjuju tvari za cvatnju u narednoj godini. Nakon što im uvenu nadzemni dijelovi, lukovice treba izvaditi i osušiti te ih spremiti u papirnate vrećice u kojima će dočekati sljedeću jesen i ponovnu sadnju.

A tada najprije pažljivo pregledajte lukovice da nemaju oštećenja ili znakove bolesti, jer takve će biti najuputnije baciti. Ako je oštećeni dio vrlo mali, lukovica se može pažljivo očistiti i, kao i prošle jeseni, tretirati fungicidima. Nakon sadnje, tlo se može lagano pritisnuti, kako bi buduća biljka imala čvršće uporište.

Lukovičasto cvijeće ne voli jak vjetar i jaku sunčevu svjetlost. Ono odlično raste i u polusjeni krošnje nekog drveta, gdje ga dobri poznavatelji cvijeća rado sade. Uostalom, ovo cvijeće cvjeta prije no što drveće u potpunosti olista.

Dobro ga je posaditi na južnoj strani, zaštićenoj od vjetra drvećem ili grmljem, zidom kakve zgrade ili živicom, koji će ga štititi od udara vjetra.

Tulipani

Registrirano je više od 5.500 sorti tulipana podijeljenih u 14 skupina. Cvjetaju od veljače do svibnja, što ovisi od vrste. Tulipani se mogu uzgajati na balkonu ili u sobi, kada procvjetaju još ranije.

Dobro ih je iz zemlje izvaditi svakog proljeća nakon što im listovi uvenu, jer inače lukovica nakon svake sezone cvatnje utone malo dublje u tlo.

Narcis-sunovrat

Postoji nekoliko tisuća varijeteta i sorti ovog vjesnika proljeća. Uobičajeno se sadi u vrtove, ali se kao i drugo lukovičasto cvijeće posebnim postupcima može natjerati na raniju cvatnju.

Ako se sadi među tulipanima vjerojatno će za koju godinu istisnuti tulipane, jer je narcis mnogo invazivnija biljka. Ni u vazi se kao rezano cvijeće ne podnose, pa ih je dobro stavljati odvojeno.

Ljiljani

I lukovice ljiljana se sade ujesen i također su najljepše kada cvjetaju u grupi. Osnovno pravilo prilikom sadnje ljiljana je da vrh lukovice treba biti prekriven s desetak centimetara debelim slojem zemlje.

Izuzetak je Madonin ljiljan koji se pokriva sa samo od 3 do 5 cm debelim slojem zemlje, a prezimljava bez zaštitnog pokrova. Razmak sadnje, zavisno od sorte, iznosi 30 cm – 45 cm.

Posađene lukovice trebaju se potom dobro zaliti, dok se u hladnim područjima obično pokriju s 10-ak cm debelim slojem slame ili pak nekim drugim materijalom.

Zumbuli

Zumbul se također sadi u ovo vrijeme, a cvjeta u travnju ili svibnju, osim ako njegova cvatnja nije pospiješena. Lukovica se sadi na dubinu od oko 10 centimetara.

Prilikom sadnje lukovicu treba čvrsto utisnuti u zemlju kako ne bi ostao zrak ispod nje, jer bi u tom slučaju moglo doći do njenog truljenja.

Razmak između lukovica bi trebao biti od 15 do 20 cm. Zumbuli vole osunčana staništa, ali cvjetat će i na sjevernoj strani uz nekoliko sati dnevnog sunca.

Zemlja za njihov uzgoj treba biti kao i za ostale lukovičaste cvjetnice lagana, s dosta humusa i pijeska. Zalijevanje ne smije biti preobilno i dovoljno ih je zaliti jednom ili dva puta tjedno.

Anemona

Postoji oko 120 vrsta šumarice ili anemone. Ovisno o vrsti mogu narasti od 30 cm do 1 m visine. Cvjetovi su im sastavljeni od 4 i više latica te obojani u razne boje.

Većina ih cvjeta u rano proljeće. Sve vrste na području Hrvatske otrovne su i zaštićene. Vrtnoj šumarici cvjetovi rastu pojedinačno na stabljici, a mnogobrojne latice bojom variraju od crvenoljubičaste do bijele.