Foto: RK ZADAR 2013
Tako mlad, a već tako uspješan trener, fraza je koja se u zadarskim sportskim krugovima može povezati s Matijom Merharom, 29-godišnjim rukometnim trenerom Zadra 2013. Merhar je prije nekoliko tjedana počeo svoju drugu sezonu u Zadru 2013 te vodi tri generacije, dječake do 11 godina, do 15 i do 17 godina. Unatoč kratkoj rukometnoj karijeri, koju je prove na mjestu srednjeg vanjskog, prošao je širi popis mlađih uzrasta hrvatske rukometne reprezentacije te igrao za Zagreb, a sve je krenulo kada je imao svega sedam godina.
– Rukomet nam je obiteljska tradicija. Inače, moji rođaci su Valčići, Josip i Tonči, koji su bili hrvatski reprezentativci, a igrali su i tata i djed i stric. U rukomet sam ušao sa sedam godina kada je mene i starijeg brata Natka otac upisao u ovaj sport, zaljubili smo se u rukomet i ostali više-manje u njemu. Prve korake smo napravili pod vodstvom Miroslava Čačića. Krenuo s generacijom koja je bila nekoliko godina starija od mene. Kasnije se sve više afirmiralo, počele su se slagati generacije, pa je došla i moja generacija i tu me trenirao Frane Kardum, današnji kolega iz Zadra 2013 – kaže Merhar koji je u trećem razredu srednje škole otišao u Zagreb.
– Bio sam u drugoj ekipi Zagreba, ali i među seniorima. Mnogo je današnjih reprezentativaca izašlo iz te generacije, primjerice Lovro Mihić, Marko Mamić i Luka Šebetić. Tamo sam se ozlijedio i morao na operaciju ramena. Pokušao sam se vratiti, ali nikada više nije bilo to to, stoga sam se vratio u Zadar i svoju strast i znanje sam odlučio prenijeti na mlade. Ubrzo sam se odlučio završiti kineziologiju te sam se usmjerio na kondicijsku pripremu i snagu, a na to me motivirao Roko Paleka, trener i prijatelj, koji je imao veliki utjecaj na mene. Naučio me redu, radu i disciplini te zalaganju. Kasnije sam završio i rukomet tako da mogu biti i rukometni i kondicijski trener. Mislim da sam napravio jako dobar potez jer mogu obavljati dvije dužnosti i potpuno kontrolirati situaciju nad svojom momčadi – rekao je Merhar.
Stjecanje iskustva
Mladi trener ima odriješene ruke glede svojih generacija, stoga je odlučio one mlađe »baciti u vatru« sa starijima kako bi skupljali iskustvo.
– Oduvijek sam želio živjeti od rukometa. Bilo mi je suđeno da budem trener, a ne igrač. Tako je put išao, nisam se opirao, prihvatio sam to i odlučio pomoć drugima da zavole rukomet. Veseli me što mladi dobiju priliku, da ne kasne s razvojem. Vodim trenutačno generacije do 15 i do 17 godina, ali smo to nekako spojili tako da se mlađi dečki razvijaju u kombinaciji sa starijima, s obzirom na to da u Dalmaciji da nemamo dovoljno kvalitetnih utakmica.
Merhar dodaje da je rezultatski »cilj napraviti iskorak na državnoj razini«.
– Na završnicama u Poreču želimo ići prema medaljama. Najveći problem je financijski aspekt pokrivanja gostovanja, ali i natjecanja. Zbog toga se djeci smanjio broj utakmica, što rezultira slabijom kvalitetom i kvantitetom utakmica. Nekada je jako teško organizirati prijateljske utakmice jer je, primjerice, jako skupo doći do Splita. Odlučili smo zato mlađe spojiti sa starijima da imaju više utakmica i skupljaju iskustvo – objasnio je Merhar te nastavio o »svojim« dečkima.
– Kvalitetom su odlični, predani radu, marljivi su i vrijedni. Gušt je raditi s njima. Razlog zašto sam odlučio staviti mlađe protiv starijih i jačih protivnika, jest da ih izbacim iz onoga što se u novije vrijeme zove komfort zona. Generacija koja bi sada trebala biti U-17, bila je brojčano manja, s obzirom a to da je klub osnova 2013. godine, trebalo je razdoblje za pohvatati konce, što smo sada uspjeli. Uzeo sam ova dva godišta i generaciju U-11, tako da od početak mogu raditi s njima i usmjeriti ih onako kako mislim i želim, a ne da ih dobijem sa 16-17 godina, kada imam puno posla, kako rukometno, tako kondicijski, fizički, ali ponekad i karakterno.
Veliki je jaz između središnjice i juga Hrvatske po pitanju rukometa jer u Dalmaciji nedostaje i klubova i kvalitetnog rada, što se pokazuje na nacionalnim završnicama.
– Kako sam rekao skupo je otići u Split, koji nam je praktički najbliže gostovanje, a kamoli Hvar, Korčulu ili Dubrovnik. U središnjici, ako mogu reći u Zagrebu, na utakmice se ide tramvajem. U startu je jeftinije, samim time se može više toga organizirati, automatski raste i kvaliteta tih igrača i njihovih klubova. Kada se na kraju sezone dođe u Poreč na završnicu, igračima iz središnjice nije toliki problem odigrati izjednačenu utakmicu, u kojoj se mnogo toga »lomi«. Nama jest, jer su moji naviknuti pobjeđivati s 20-ak golova razlike i onda kada je najvažnije, nemaju iskustva i događaju se problemi. To su mladi dečki i igraju s ogromnom emocijom i uz danak neiskustvu to se pokaže, što je normalno. Borimo se protiv toga, da igramo što više kvalitetnijih utakmica.
Više od trenera
Trenerska uloga gotovo da je izjednačena s onom roditeljskom i profesorskom, no to je uglavnom uloga »onih starijih«, stoga biti mladi trener nije učestala pojava.
– To mi prednost jer se mogu lakše prilagoditi igračima, te procijeniti neke stvari. Prošao sam rukomet i kao igrač, tako da brzo shvatim kakve probleme imaju u određenom trenutku. Radim s onima koji lagano ulaze ili su ušli u pubertet, što je potpuno druga priča. Oni sada formiraju stavove, mišljenje, počinju biti ekspresivni. Moji igrači su stvarno na mjestu, dobri su i pristojni, čak ponekad i predobri po pitanju rukometa, ali idemo u smjeru da budu malo prgaviji. Ima još dosta prostora ispred njih, treba ih učiti i odgajati, što rukometno, što izvan rukometa. Provodim s tim njima nekoliko sati dnevno, u subotu putujemo cijeli dan u kombiju. Ne može se tu ostati samo na odnosu trener – igrač, bez obzira radi li se o seniorima, a kamoli o dečkima od 14-15 godina. Trudim se biti što više uz njih. Mislim da trener mora biti neki uzor, premda ja to tako ne gledam. Volim im biti na raspolaganju i da daju svoj maksimalni potencijal. Trudim se da uče i razvijaju se. Netko će se danas-sutra baviti rukometom, netko neće, ali barem će imati usađene radne navike, da ne kasne i slične stvari koje će im biti važne za poslovne prilike koje ih očekuju u životu. Roditelji u najboljoj namjeri im žele pomoći, ali zapravo odmognu tako što im često podilaze – objasnio je Merhar.
Uzor mnogima
Zadarski rukometni talenti, poput Luke Lovre Klarice, Jakova Dujića i Lorisa Hromina posebno ističu rad s Merharom koji ih je usmjerio kada je trebalo u smjeru u kojem je trebalo.
– Maksimalno sam se potrudio i pružio im što sam više mogao. Radujem me čuti da sam ostavio utjecaj na njih. To su sve jako dobri momci i izvan terena. S Klaricom sam i prijatelj, bili smo suigrači u seniorima. To je vrhunski dečko, vrhunskih radnih navika. Redovno se čujemo i surađujemo. Kao treneru više od ičega znači mi da me nazovu, da porazgovaramo o nekoj potpuno nebitnoj utakmici. Sve ovo radim iz ljubavi, financije su popratni sadržaj. Najvažnije je da ti igrači naprave karijeru i ispune svoje snove. Ne smijem zaboraviti na Dujića i Hromina, Odlični momci, skromni, velikog potencijala. Svima želim puno sreće u karijerama i drago mi je da uživaju u rukometu i da su dobili priliku razvijati se u uvjetima u kakvima zaslužuju – rekao je Merhar.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Engleska
Manchester City slomio Tottenham i napravio velik korak prema novoj tituli prvaka
Scena
Pred premijeru
Anya Taylor-Joy kao Furiosa u nadolazećem filmu iz Mad Max franšize izgovara jedva tridesetak rečenica
Crna Kronika
KAŽNJEN ZATVOROM
Alkoholizirani 26-godišnji vozač recidivist u Makarskoj kažnjen sa 40 dana zatvora
Svijet
KRALJ
Kralj Karlo III. otkrio svoj prvi portret od krunidbe
Svijet
VELIKA KNJIŽEVNICA
Umrla kanadska nobelovka Alice Munro
Crna Kronika
TRAGEDIJA
Mladić podlegao ozljedama nakon teške prometne nesreće kod Benkovca
Zadar
NEDOSTATAK RADNIKA
Turistička sezona pred vratima, poslodavci u turizmu na mukama
Scena
BABY LASAGNA
U engleskom jeziku pojam “baby lasagna” znači nešto sasvim drugo, iznenadit će vas
Županija
AVANTURA OTOCIMA
[VIDEO] Predstavljen novi trail film zadarskog arhipelaga
Crna Kronika
TUGA