Za volanom posljednjeg Porscheovog traktora umirovljenik iz Rukavca

Kada 75-godišnji Anton Ilić s Rukavca svog Porschea izvede u vožnju, on već zna da će gdje god da stigne biti glavna atrakcija. Sam spomen na šepurenje blještavo crvenim primjerkom koji je ova slavna njemačka marka proizvela u siječnju 1963. u mnogim bi drugim slučajevima imao konotacije koje bi ljubitelje čuda prijevozne tehnike i znatiželjnike navodile na dobar trag.

No Ilićev posve funkcionalni miljenik poglede i želju za posezanjem za mobitelom ne izaziva zbog svoje sportske elegancije, broja konja i maksimalne brzine, već upravo suprotno – riječ je o pravom industrijskom vozilu koje je većinu svog životnog vijeka provelo u polju, a ne na pistama i autocestama.

Dok naš sugovornik svoj traktor Super Export parkira na opatijskoj rivi, svakom slučajnom prolazniku postaje jasno da ovakav raritetan primjerak četverokotača još nikada nije vidio.

Ponosni Anton, nekadašnji električar i postavljač rashladnih tijela koji je gotovo tri četvrtine svog života proveo u njemačkom Stuttgartu, kaže da se ljudi redovito iznenade kada vide da na njegovom traktoru stoji ime Porsche pa znaju i pomisliti da se radi o nekakvoj prevari, jer jednostavno nisu znali da se ovaj brend luksuznih jurilica bavio proizvodnjom, točnije rečeno dizajnom mnogo praktičnijih vozila. Međutim, pri prvom internetskom pretraživanju nevjernik se uvjerava u pravu stvar.

Uz glomazne stražnje kotače, priključak za plug, kosu za košenje po strani, doduše bez vila za utovar s kojima je dolazio u originalu, ovaj radni poljoprivredni traktor oličenje je vrhunskog njemačkog inženjeringa iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Sam svoj restaurator

Svoju fascinaciju traktorima Anton Ilić, čija je obitelj nakon Drugog svjetskog rata živjela u blizini Otočca, locira još u doba djetinjstva kada je ovo vozilo bilo nešto tehnološki najnaprednije što su poljoprivredne obitelji kao njegova imale.

– Iako je moj tata bio maschinenschlosser, odnosno strojar koji je za vrijeme rata zanat učio u Hamburgu, ali se nakon kapitulacije Njemačke vratio u Jugoslaviju, moja mama je bila pravi poljoprivrednik. Ona je radila dan i noć na traktoru Ferguson, živa nafta je iz njega išla kada ga je ona vozila.

Mama je bila rođena za poljoprivredu, orala je sve živo, a makar ja nisam poljoprivrednik, s traktorima sam nekako povezan kroz gene. I danas, kada u Lici ima ogromnih traktora od po 200 konja, ja volim stati i pogledati u njih više nego u automobile.

Automobila imaš koliko hoćeš, k’o pijeska u moru, a današnji traktori su san, s iskrom u očima kaže Anton čiji se entuzijazam poveća u trenutku kada počne govoriti o svom traktoru. Da bi približio njegove tehničke karakteristike ovom umirovljeniku ne treba nikakva prometna knjižica, već on odgovara iz topa – radi se o sporohodnom traktoru namijenjenom za oranje koji je, kako mu i ime govori, primarno proizvođen za strana tržišta.

Super Export je dizelaš s 35 konja odnosno 26 kilovata snage, četverotaktnog motora s tri cilindra te 2.700 kubičnih centimetara, s automatskim kvačilom te osam brzina i dva rikverca, maksimalne brzine od 20 kilometara na sat. Rijetkost, ali i vrijednost ovog traktora njegov vlasnik dočarava njemu važnom brojkom.

– Kada sam prije šest godina kupio ovaj traktor dobio sam sve njegove papire, pa čak i tablice od vlasnika koji ga je kupio u Njemačkoj. U njima stoji da je serijski broj traktora 2914, dok se u novinama piše kako je Porsche proizveo tri tisuće komada ove vrste traktora.

No kada sam se dalje interesirao i istraživao, saznao sam da je taj broj zadnji koji su napravili u toj seriji, nakon čega ih 1963. godine više nisu proizvodili. Svoju licencu su prodali Mercedesu koji je radio slične, ali ipak drugačije traktore, a licencu za rezervne dijelove prodali su Renaultu koji se s time nisu puno obogatili, govori Ilić.

Iako nema iskustva s popravljanjima motornih vozila i restauracijama, traktorist već dulje vrijeme prati tržište ovakvih rabljenih strojeva upravo s tom željom, pri čemu navodi kako mu je baš ovaj Super Export za oko zapeo još prije dvadeset godina.

Njegovom prijašnjem vlasniku iz ličkog Sinca obećao je kako će, ako ga ikada bude prodavao, od njega traktor kupiti, a kada se taj ratar prestao baviti poljoprivredom ishod je mogao biti samo jedan.

– Kada sam ga uzimao, traktor je bio demoliran. Išao je, ali je bio razbijen i sav smotan jer je prijašnjem vlasniku pao u sedam metara duboku kamenu provaliju. Jadan je doživio katastrofu, kotači su mu išli na unutra, kao sanjke. Dotad je na njemu mijenjano malo, kod motora ništa, tek nove kočnice i mijenjane su gume dok je još jedna guma bila original.

Šlep službom dovukao sam ga u Rukavac i odmah drugi dan počeo sam ga rastavljati. Kompletnog sam ga rastavio, preuredio, narihtao. Potrgane dijelove sam kupio, neke sam dao napraviti, a mogu reći da je 95 posto dijelova na njemu original.

Sve sam napravio sam, jedino mi je autolimar malo izravnao zdrobljenu haubu i blatobrane, a konačno sam našao i dobrog lakirera koji je htio raditi s originalnim akrilnim lakom kakvi su se radili nekoć. On je sve dijelove posebno lakirao, a ja sam te dijelove sastavljao natrag. I traktor je postao kao novi.

Pazio sam da bih stavio čim više originalnih dijelova, čak sam i stare šarafe stavljao, a tko se razumije u mehaniku znat će razliku između nekadašnjih i sadašnjih standarda te koji su to problemi, ističe Ilić, dodajući kako mu je za restauraciju traktora bilo potrebno devet mjeseci te par tisuća eura.

Prema njegovim izračunima, za ovaj mu je poduhvat bilo potrebno oko 1.300 sati uz opasku kako je uz traktor provodio po pet sati na dan, a često i dulje.

Traktor oldtajmer

S obzirom na to da je Porscheov Super Export bio namijenjen za izvoz, prvenstveno u SAD i Japan, u Europi se i ne može pronaći velik broj primjeraka ovog modela, no česta je praksa da se oni iz prekomorskih zemalja uvoze natrag kao rariteti zbog čega im cijene dosižu brojke od kojih se namjerniku može zavrtjeti u glavi.

Porsche je i prije rata imao iskustva s proizvodnjom traktora, no s njegovim krajem njemačku je ekonomiju trebalo ponovo podignuti pa je, po Ilićevim informacijama, ova tvrtka proizvela ukupno 17 modela traktora, od kojih je samo Master snažniji i veći od Super Exporta.

Kako obojica predstavljaju tehnološki vrhunac šezdesetih, mašine koje su izrađivali tadašnji najbolji inženjeri, oni su, kaže naš sugovornik, za europsko tržište bili jednostavno preskupi.

– Koliko sam ja proučavao po internetu, novinama i knjigama, ovaj je traktor u ono vrijeme bio elitni te je stajao u rangu dva luksuzna Mercedesa, onakvih kakvih danas procjenjujemo na ne manje od 300 tisuća eura. Super Export je jedini te vrste koji ima hidraulični automatski kuplung što je u ono vrijeme bila tehnološka senzacija, a današnji bageri i automatski automobili funkcioniraju na isti način.

Također, on ima tri, a trebali bismo reći dva plus jedan cilindar, jer trećeg uključuje po potrebi, tek kada motor dođe u puni pogon. Danas taj princip, ali na elektronički način, vrše kamioni, dok je kod ovog traktora sve izvedeno mehanički što je isto tako bila vrhunska tehnologija tog doba, objašnjava Anton Ilić kao uvod u priču o tome kako se njegov traktor našao u Hrvatskoj.

Zaslužna rehabilitacija

A priča kaže da je on 1984. godine stigao iz Njemačke vlakom do Zagreba u sklopu organizirane preprodaje polovnih traktora. Kako ovaj primjerak ipak nije napustio kontinent, on je gotovo 20 godina služio njemačkom vlasniku nakon čega je i danas poznatim i uhodanim sistemom odaslan na rad u siromašnije zemlje.

– Za vrijeme osamdesetih Jugoslaveni su na taj način kupovali polovne traktore, vlakovi su traktore vozili na Zapadni kolodvor u Zagreb i tu se carinilo. U Njemačkoj su veći importeri kupovali traktore, pakirali ih u vagone da im prijevoz dođe jeftinije, i onda ih preprodavali.

Po dokumentaciji traktora točno se vidi da je ovaj traktor u Njemačkoj radio do zadnjeg dana i da je odjavljen dva dana prije nego je stigao u Jugoslaviju. I čim je stigao ovdje, odmah je započeo s radom, kaže Ilić koji ističe kako u Hrvatskoj postoji još samo jedan Super Export, i to u Slavoniji, dok se u Hercegovini nalazi jedan primjerak koji ni izbliza nije u voznom stanju.

No njegov je jedinstveni ljubimac bio bolje sreće pa je nakon njemačkih i par ličkih vlasnika koji su ga koristili za ono za što je i namijenjen konačno stigao na zasluženu rehabilitaciju i odmor.

Ono što je odlično kod njemačkih proizvoda, izdvaja bivši Kälteanlagenbauermeister koji je u tu zemlju kao 22-godišnjak zajedno sa suprugom Slavicom otišao raditi 1970. godine, je činjenica da se većina stvari, a posebno automobila i vozila, može popraviti bilo zamjenom dijelova ili popravljanjem defektnog dijela, što nije uvijek i svugdje slučaj.

Osim što mu je pomogla kod obnove, ova mogućnost nabavke kod licenciranih proizvođača koji dandanas proizvode dijelove za mašinu kakva se posljednji puta proizvela prije 60 godina njegovom je traktoru omogućila da zadovolji sve uvjete da bi se mogao prozvati oldtajmerom.

Kako proces registracije traktora kao oldtajmera u Hrvatskoj nije uobičajen, a Anton nije previše upućen u cijelu proceduru, vlasnik crvenog Porschea zadovoljio se »običnom« registracijom i redovitim prolaženjem tehničkog pregleda koji mu dozvoljavaju da se upusti u svoja nerijetka putovanja.

Traktorom po Europi

Zajedno sa svojim prijateljem Patrickom, Nijemcem koji dugi niz godina živi u obližnjim Trinajstićima, Ilić se u svojim umirovljeničkim danima rado upućuje na traktorske rute od kojih su mu omiljene one do Učke i Ćićarije.

Također, dvojac se rado uputi i do Opatije, a vozač se rado sjeća epizode od prije nekoliko godina kada je »kao padobranac upao« na opatijski oldtajmer susret, da bi mu promućurni organizatori ubrzo pronašli izložbeno mjesto na opće oduševljenje publike. Mnogi su tada saznali da oznaka na kojoj piše »Porsche_Diesel« nije obična zavaravajuća naljepnica.

Kako je već deset godina u penziji, Anton pažljivo programira svoje vrijeme koje ulaže u svoje imanje s posebnom vrstom banana zvanih indiana. No jedna mu želja ostaje neispunjena – turističko putovanje traktorom po Europi s pravim društvom.

– Postoje grupe traktoraša koji se bez problema iz naprimjer Njemačke upute u Grčku, Španjolsku ili čak na Arktik, čak i u Sloveniji ima jedna skupina. Meni samomu nije interesantno putovati na tako duge staze, ali kada bi se skupilo četiri, pet ili deset traktora u koloni, to bi bilo sasvim drugačije, govori Ilić dok kroz smijeh dodaje kako bi izdržao i ne tako udobnu vožnju na Super Exportu čija amortizacija nije prilagođena cestovnom prometu.

Ipak, za tu namjenu Anton želi kupiti nekog adekvatnijeg traktora, no to mu stvara cijeli niz logističkih problema. Kako u njegovu garažu pored Porschea ne stane niti osobni automobil, a ni žena mu nije oduševljena s propozicijom nove brundajuće akvizicije, ovaj će Traktorenthusiasten do daljnjega pažnju posvećivati ovom dječačkom snu.