“Pekli smo ljudima palačinke, a toplog čaja i kave je bilo uvijek”

I mali otok velikog srca uključio se u pomoć ljudima teško pogođenim potresima na području Gline, Petrinje i Siska, a riječ je o otoku Premudi koji broji tek 60- stalnih stanovnika starije životne dobi uglavnom umirovljenika koji nisu dvojili ni trenutka i od svojih su mirovina odvojili dio novčanih sredstava za pomoć onima kojima je u ovom trenutku potrebno sve jer su mnogi od njih u samo nekoliko sekundi sve i izgubili.

Umirovljenici i Društvo prijatelja Premude
No, osim umirovljenika odmah su se organizirali i članovi udruge Društvo prijatelja Premude i svi oni koji su na bilo koji način uz ovaj otok vezani ili ga jednostavno vole onako – iskreno jer godišnji odmori i ljetna praskozorja su njima tamo najljepša. Gotovo u jedan dan skupilo se 20-ak tisuća kuna kako bi Franko Jadrošić, kuhar podrijetlom s Premude zajedno sa svojim kolegama mogao odmah krenuti prema potresom pogođenim područjima, a taj je iznos bio za gorivo i barem za one najosnovnije prehrambene artikle. No, kako je objasnio Jadrošić, ekipa od njih desetak zadarskih kuhara iz raznih restorana odmah se organizirala povlačeći "svoje veze" te uz pomoć još mnogih donacija i dobrih ljudi krenula prema potresom pogođenim područjima s par tona hrane za "prvu ruku" i tamo su bili već prvog dana ove godine, a Franko Jadrošić se vratio u nedjelju i za par dana planira povratak.

Od blata do "hotela"
– Mogli smo samo pretpostaviti koliko je ljudima teško, ali tek kad smo došli tamo vidjeli smo koliki su stvarni razmjeri tog strašnog poresa. Došli smo u Glinu na jednu blatnjavu livadu i doslovno preko noći iz ničega stvorili kakvu-takvu infrastukturu da možemo početi kuhati, da imamo vodu. Već nakon tri dana radili smo kao prava kuhinja i s početnih nekih 700 obroka prosječno dnevno, došli smo do oko 2,5 tisuće obroka svaki dan. Kuhinja se otvarala oko deset, a zatvarala oko 19 sati, a u međuvremenu smo postigli i to da bismo imali i po sedam menija dnevno kao neki hotel. U tri dana došli smo doslovno od blata do hotela, zaključio je slikovito Jadrošić dodajući, kako su posljednjih nekoliko dana čak, osim izbora dnevnih menija ljudima pekli palačinke i pravili kolače, a preko cijelog dana mogla se popiti šalica toplog čaja ili kave.
Iako umoran i kako je rekao, još uvijek promrzao, jučer je sređivao dojmove i naglasio kako mu je banijska priča unatoč svemu bila jedno od najljepših iskustava u životu jer je upoznao "ljudine" i postao najbogatiji čovjek na svijetu i zato se tamo opet vraća.