»Život je ring, a meč nikad ne smiješ predati«

Predstava »Boksačko srce« Kazališta Planet Art i Teatra Rugantino u utorak je nasmijala i dirnula gledatelje u HNK Zadar. Riječ je o duhovitoj i dirljivoj melodrami jednog od najznačajnijih suvremenih njemačkih pisaca, Lutza Hübnera koja se, zbog univerzalnosti svoje poruke, izvodi na pozornicima diljem svijeta. Ali, boks ne predstavlja poziv na sukobe, već služi kao metafora života i životnih borbi te donosi pitanja kako se prema njima postavljamo. Publiku potiče na preispitivanje koliko smo vjerni sebi, svojim vrijednostima i koliko smo spremni boriti se za njih te uvjerljivom i inspirativnom pričom nudi prijeko potrebni optimizam. Igraju Marko Torjanac i Paško Vukasović, a Torjanac potpisuje i režiju, scenografiju te oblikovanje svjetla. Za prijevod je zaslužan Jan Torjanac, za kostimografiju Đurđa Janeš, za glazbu Milorad Stranić te za oblikovanje tona Damir Rončević.

Generacijski jaz i samoća
Svijet starca Lea (Marko Torjanac) i mladića Joje (Paško Vukasović) proučavamo u sobici staračkog doma gdje Jojo, maloljetni delikvent, dolazi obojati zidove. Nije potaknut humanošću, već je riječ o radu za javno dobro zbog krađe. Generacijski jaz između šutljivog starca i frustriranog dečka nestaje polako, ali sigurno. Povezuju ih serija Zvjezdane staze i užasna usamljenost. Svatko priča o svom životu, Jojin je obilježen nefunkcionalnom obitelji i želji da bude »dio ekipe«, dok su Leovi dani ispunjeni žaljenjem za onim što nije ostvario. Usprkos silnom boksačkom uspjehu o kojemu sasvim spontano počinju pričati predmeti iz njegove kutije, nesretan je zbog prekinute ljubavne priče. Koristi svoje vrijedno životno iskustvo da bi usmjerio Joju, daje mu savjete o ljubavi, društvu, ali i nastavku školovanja. Važne mudre misli o životnim vrijednostima protkane su inteligentnim humorom, a pojedini vulgarizmi u službi su karakterizacije Joje, odnosno oslikavanja njegovog malenog svijeta.

Životne lekcije
Sportskom terminologijom, točnije boksačkim rječnikom, objašnjen je život. »Crveni lav«, nekadašnja boksačka legenda, tumači mladom Joji kako nikada ne smije predati meč, a boksački ring je metafora života. Također, uočava se ponavljanje misli da smo sami sebi najveći protivnici što je itekako vidljivo u napredovanju maloljetnika pod vodstvom iskusnog Lea.
– Hoće li to biti nešto za čim ću poslije požaliti, Leo sugerira postavljanje ovog pitanja kao provjere je li nešto stvarno vrijedno borbe.
Kao najveći luksuz života ističe se sloboda kojoj Leo stalno teži, a na kraju ju, uz Jojinu pomoć, zaista dobije. (Doris BABIĆ)