DAN ŽENA Neću cvijeće, hoću pravo na život bez nasilja

Zagreb, 2013. – "Prije pet godina u Petrovoj bolnici doktor  me šivao sat i pol bez anestezije. Dok me šivao doslovno se derao na mene da sam si sama kriva jer nisam dobro tiskala." Zagreb, 2011. – "Dva  dana nakon pobačaja morala sam ponovno na kiretažu. Traumatiziranu  maternicu doktor je strugao bez anestezije okružen veselim timom koji  se „šalio“ sa mnom da se to događa kad previše voliš muškarce." Zagreb,  2016. – " Imala sam spontani u devetom tjednu trudnoće. Doktor koji se  inače poziva na priziv savjesti mi je rekao da je najbolje da odem doma i  izbacim to sama iz sebe u školjku." Zadar, 2014. – "Sat vremena nakon  poroda šivanje na živo. Na zatraženu injekciju za bolove dobila sam odgovor da što će me bosti za tih par šavova.“ Ta i brojna druga potresna  svjedočanstva mogla su se čuti jučer ujutro na Narodnom trgu gdje su se  nešto prije podne okupili aktivisti i aktivistice, njih desetak, udruženi u  građansku inicijativu, oformljenu u povodu 8. marta – Dana Žena.

O nasilju se ne piše poezija
U okviru preformansa "O nasilju se ne piše poezija" oni su čitali, spomenuto, potresna, zapravo stravična svjedočanstva žena koje su prošle,  što se jasno moglo zaključiti – "pakao" tijekom poroda i nakon, u hrvatskim bolnicama, a koja je prikupila udruga "Roda" kroz inicijativu "Prekinimo šutnju". Događanje je otvorila Lara Mandli koja je pola sata nepomično i nijemo stajala na mjestu događanja, prigodno "maskirana" u  ženu s crvenim otiskom ruke preko lica, preko usta, držeći transparent  na kojem je u sredini velikim slovima pisalo "Neću cvijeće, hoću pravo  na život bez nasilja". Sa strana su, pak, bili isječci iz novina, uglavnom  naslovi članaka o sve učestalijem nasilju koje trpe žene u Hrvatskoj, posebice u rodilištima, kako je to naglasila jedna od organizatorica događanja Petra Karmelić.

 Nek se čuje glas žena
– Ovim preformansom starta naše trodnevno obilježavanje Dana žena  u Zadru ove godine. Želimo reći da su prošlu godinu i početak ove godine obilježili članci o brutalnim slučajevima nasilja nad ženama, posebice u rodilištima. Drago nam je što su se žene ohrabrile, što su počele javno govoriti o porodu o kojem se do sada nije na taj način govorilo. Imali  smo primjerice predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića  koji je rekao za jedan istup te vrste jedne saborske zastupnice, koja je  javno progovorila o porodu, da je njemu neugodno da ona iznosi na taj  način intimne stvari u javnost. Naša je poruka da je ta saborska zastupnica kao i sve žene koje su javno progovorile o svojim iskustvima te vrste  hrabre žene, žene koje su zbog svog čina naišle na javnu diskreditaciju  no to ih nije pokolebalo. Ovim činom mi im želimo poručiti da im vjerujemo. Želimo da se njihov glas čuje, objasnila je Karmelić i najavila i prosvjedni marš koji starta danas u 17 sati ispred zgrade bivšeg TIZ-a.

Užasna svjedočanstva
Vukovar – "Kiretaža na živo iako sam zamolila za anesteziju zbog psihičke rastresenosti. Trudnoća 10. tjedan, srce stalo. Držali su mi ruke, noge i glavu. Doktorica  govorila da sam razmažena jer plačem. Žalba ravnateljici odbijena bez isprike. Samo  bol ostala.“ 
Split – „Deset sati dripa bez da me itko išta pitao. Pokušaji tiskanja punih pet sati,  naskakanje na stomak s posljedicama. Beba se rodila s ogromnim kefalhematomom  zbog, kako je to poslije pedijatrica rekla: „nasilnog poroda“. Šivana 45 minuta bez  ikakve anestezije. Dobila 19 šavova unutra, 14 vani. Nikada više ne želim imat djecu samo radi ovakvih trauma.“
Zagreb – "Nakon poroda šivana na živo uz riječi:„da vidimo kako medicinska sestra  zna trpiti.“
Rijeka – " Šivanje na živo. Rodila u noći s petka na subotu. Krvava spavačica. Sestra urla tko mi je kriv šta krvarim, praonica vikendom ne radi, zamjenske spavačice  nemaju. Tri dana smrdljiva, krvava i uz to nepokretna!“
Osijek – "Spontani. Dolazim u bolnicu s jakim bolovima. Doktor me pregleda i kaže  spontani. Počela sam plakati na što mi je doktor rekao da šta plačem sada. Da nisam širila noge, to mi se ne bi dogodilo."