ARHIVISTIKA Povijest čovjeka koji je uveo uzgajanje krumpira u Dalmaciju

U utorak, u Čitaonici Državnog arhiva u Zadru, viša arhivistica DAZ, dr. sc. Dubravka Kolić održala je zanimljivo javno predavanje, ujedno i posljednje ove godine, posvećeno neobičnoj sudbini odvjetnika i agronoma iz Cunea u Piemontu, Vincenzu Virginiju (1752.- 1830.). Predavanje se temeljilo na izvornom arhivskom gradivu pohranjenom u Državnom arhivu u Zadru.
Kolić nam je prezentacijom svog rada i rezultatima na osobnom fondu Vincenza Virginia prikazala tko je on bio, koji su dokumenti i na koji  način dospjeli u Državni arhiv u Zadru i ponešto o načinu na koji su ti  dokumenti arhivistički obrađeni. Praznine u priči popunjavala je, kako  kaže, podatcima gradiva fonda Generalnog providurstva i Pokrajinske  intendance za Dalmaciju.
-Vincenzo Virginio nam zapravo puno otkriva i o Vincenzu Dandolu  koji je daleko važnija povijesna osoba za Dalmaciju. Preko Virginia saznajemo kako su Dandolova razmišljanja, potezi i planovi bili, iako dio  okupatorske (tada francuske) sile,  daleko od okupatorskih. Ono što  smo iščitali iz izvora bilo je to da je Dandolo bio zainteresiran da donese napredak u zaostalu i izmučenu Dalmaciju gdje su stanovnici na  početku 19. stoljeća umirali od gladi, kazala je Kolić dodavši kako je  priča o Vincenzu Virginiu zapravo priča o, općenito, francuskoj upravi  u Dalmaciji.

Veza Vincenza Virginia i Zadra
-Iako je godina dana malo vremena da se ostavi bilo kakav trag, on je  zaista ostavio najznačajniji trag. Ostavio nam je dokumente, čak i one  intimne. Primjerice, donio je sa sobom ne samo vlastitu korespondenciju, već i svoje žene, brata, oca, punca, prijatelja,… To su sve pisma  koja su oni primili od Virginia, a otkrivaju njegove najteže i najintimnije trenutke, objasnila je Kolić pročitavši nekoliko dirljivih pisama publici.
Kolić nam je ispričala kako je na poziv generalnog providura Vincenza Dandola, kojeg je sam Napoleon tada postavio na čelo francuske  uprave u Dalmaciji, Vincenzo Virginio je živio i djelovao u Zadru u razdoblju od 1807. do 1808. godine, a sve kako bi primijenio svoja iskustva  u unaprjeđivanju poljoprivrede. Iako je s 20 godina diplomirao crkveno  i civilno pravo, već nakon 10 godina donio je odluku koja je ostavila velik trag na njegov život. Sigurnu karijeru i društveni prestiž tada odlučio  je zamijeniti poljoprivredom na što ga su ga natjerali velika glad i siromaštvo koji su tada vladali u njegovom rodnom Piemonteu. Tridesetak  narednih godina proveo je u nastojanju da se poveća produktivnost u  poljoprivredi i uvede krumpir u prehranu Piemonteza. U isto to vrijeme, glad je vladala i Dalmacijom.

O dobrobiti konoplje
-Dandolo je bio odlučan u namjeri da stoljećima zapostavljenoj i zapuštenoj zemlji donese modernizaciju i napredak. Za to su mu bili potrebni najbolji stručnjaci Italije i tu je u priču ušao Vincenzo Virginio  kao promotor uzgoja krumpira kao zdrave i jeftine namirnice kojom se  moglo doskočiti gladi u Dalmaciji u 19. stoljeću, kazala je Kolić dodavši  kako su tu do izražaja došli upravo Virginijevi tekstovi.
-Zanimljivi su ti njegovi tekstovi o poljoprivredi. Osim o krumpiru,  gradivo fonda sadrži i njegove radove o mnogim drugim revolucionarnim temama poput one o posudi za kuhanje svih vrsta namirnica s  uštedom drva i ugljena, o sirku, o načinu opskrbe stanovništva zdravom hranom uz minimalan trošak, o postojanju volje kod biljaka i sposobnosti komuniciranja, o dobrobiti konoplje, o odnosu poljoprivrednika i agronoma, o vinima, ekstrakciji ulja itd., kazala je Kolić.