"Možda su mi oduzeli djetinjstvo i mladost, ali ne mrzim ih"

Večeras je u prostorijama Osnovne škole Vladimir Nazor u Škabrnji u organizaciji Udruge Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije predstavljena zbirka pjesama Persona non grata, autora Denisa Gurlice.

Riječ je o oko osamdesetak pjesama, koje je ovaj škabrnjski pjesnik pisao i prikupljao u vremenu od 1993. do 2008. godine, a prema osobnom svjedočenju, služile su mu kao psihoterapija nakon Domovinskog rata u kojem je proživio pakao. Naime, kao 15-godišnjak, četiri dana nakon rođendana, 18. studenog svjedoči strašnom pokolju u podrumu sumještanina Marka Brkića i jedini izlazi živ, ali s velikom i trajnom traumom koju je kasnije prelio u poeziju.

Živjeti dalje, ali ne zaboraviti

Uz autora, na predstavljanju su pred brojnim zainteresiranim mještanima, posjetiteljima i saborskim zastupnicima Mirom Buljom i Nikolom Grmojom govorile prof. Marija Obad i Julienne Bašić, književnica i supruga pokojnog Zvonka Bušića. Program je otvoren recitacijama nekoliko pjesama iz zbirke koje je govorila profesorica hrvatskog jezika Stipana Banić te kod svih prisutnih izazvala posebne emocije.

Kako je u svom obraćanju istaknula Julienne Bušić, prošlost nikad nije mrtva te nikad uistinu ne prolazi.

– Druge zemlje koje su proživjele tragedije, svjesne su da treba obilježavati te dane zbog mlađih generacija. Moramo se usredotočiti na budućnost i živjeti dalje, ali i ne zaboraviti. Zamislite da Izrael zaboravi na Holokaust, da se više ne govori o tome. Naša patnja je jednako bolna kao ona od moćnijih država, tako da imamo pravo govoriti i sjećati se tragedije koju smo doživjeli. Ono što se ne zapiše, većinom je zaboravljeno, zato danas predstavljamo pisane riječi, pjesme Denisa Gurlice.

Autor je patnju osjetio, a sve mu je ostalo zabilježeno u očima, srcima i ušima, pojasnila je Bušić, dodavši kako je Gurlica usprkos teškoj bolesti koja ga je poslije zadesila, uspio diplomirati te se uzdići iznad svoje patnje.

– Preživio je i diplomirao unatoč teškoj bolesti koja ga je kasnije zahvatila. Duševno mučenje lako ne prolazi, ali on ga je uspio liječiti najjačim oružjem – papirom i olovkom, naglasila je Julienne Bušić.

Riječ koja ima težinu

Prof. Marija Obad, kazala je kako svaka napisana riječ u zbirci ima posebnu težinu i značenje.

– Autora nikad do danas nisam osobno upoznala, ali kroz njegove pjesme sam saznala puno, srž njegovog života. Bilo mi je iznimno teško čitati što je proživio, ali on kroz te prekrasne pjesme potpuno otvoreno i slobodno progovara. Moram naglasiti kako sam u konačnici cijelu zbirku pročitala čak četiri puta, emotivno je rekla Obad.

Posljednji se obratio autor Gurlica, ispričavši svoje osobno svjedočanstvo i viđenje Domovinskog rata iz perspektive tinejdžera.

– Biti Hrvat 18. studenog, 1991. godine značilo je biti “persona non grata”. Planirao sam drugačiji život, ali rat je sve okrenuo. Kroz zbirku se provlači filozofska i religiozna nota, što će svaki čitatelj moći primijetiti. U društvu u kojem je prevladavala ratna psihoza, bilo je teško živjeti i preživljavati. Tražio sam svoje mjesto pod suncem, ali bolest je bila teška i godinama sam se liječio i s 23 godine ponovno učio hodati, ali do danas nisam dobio status civilnog stradalnika. Možda su mi uzeli djetinjstvo ili mladost, ali ne mrzim ih. Danas živim svoje ideale i drago mi je što sam to uspio, hrabro je izustio Gurlica i dobio gromoglasni pljesak podrške.