"Loose Contacts/Tense Present": drugi album slovenske grupe Haiku Garden

Album »Loose Contacts/Tense Present« plod je dugogodišnje potrage, reinvencije i konačnog otkrića; to je priča o vremenu u kojem se odnosi među ljudima mijenjaju, a antagonizmi među njima produbljuju – tekst je kojim izdavač KAPA Records najavljuje spomenuti, inače drugi studijski album ljubljanskog shoegaze/neopsihodeličnog benda Haiku Garden.

No, bitnija od tematskih i lirskih odrednica ovog albuma svakako je glazba koja uz spomenuti shoegaze i psihodeliju nudi i uočljive trenutke izvrsnog dreampopa, krautrocka, noisea, pospunka i elektronike. I sve to uokvireno moćnim i čvrstim gitarama koje kao da poručju – sve je to rock and roll.

Visoka kvaliteta

Haiku Garden jako su popularni u Sloveniji (tamnošnji kritičari o ovom albumu već govore kao o albumu godine), zna se za njih i u regiji, a baš je lijepo da su prešli i granice ovih područja pa već i u Europi imaju ime. I zaslužili su to jer je glazba koju stvaraju visoke kvalitete pa bi, s obzirom na to da pjevaju na engleskom, mogli proći i kao pravi bend s Otoka ili iz Amerike.

S radom su započeli 2015. godine, da bi godinu kasnije pažnju privukli debitantskim albumom »Where If Not Now« koji je oduševio brojne dreampop i shoegaze fanove, a novi album iskorak je ka žestini i agresivnosti, pri čemu ni pitkost ni melodioznost ne trpe nimalo, a to znači da je i ovog puta ljubljanski kvartet, usprkos želji za novim glazbenim istraživanjima i izražavanjima, dobro izmiješao sve sastojke potrebne za dobar album.

Najnježniji trenuci albuma, ujedno i glazbeno netipični za ovaj kompleksan i vrlo kvalitetan nosač zvuka, su instrumental »Untitled« i skladba »If You Think I’ve Lost My Mind« koja se svojim akustičnim okvirima naslanja na spomenuti instrumental potvrđujući kako bi Haiku Garden zanimljiv mogao biti i u bazičnim okvirima rock i pop balada utemeljenih na međuigri akustičnih gitara i gudača.

Sve druge pjesme znatno su duže i složenije, pri čemu će svima koji vole okvire krautrocka i elektronike vrhunac svakako biti izvrstan završni instrumental »Is Why« kojeg se ne bi postidio ni David Bowie iz svoje berlinske faze, sjajna skladba koju se može slušati u svakoj prilici. Na ranije pjesme grupe najviše podsjeća nježna »Structures« koja je baš pravi suvremeni dreampop koji osvaja sanjivom atmosferom, gitarama koje vas vode ravno u san te vokalom koji tome itekako pomaže.

Odjeci pandemije

Sve ostalo je znatno žešće i dominantno rokerski. Tako već uvodna »It’s Good to Be True« s moćnim početnim udarom gitara skreće pažnju slušatelja, a sjajan bas, peckave gitare sa strane i dobro odmjeren vokal čine prvu pjesmu albuma ne samo plesnom, već i vrlo ugodnom za slušanje.

Čvrste gitare s dobrim solažama u pojedinim dijelovima ove skladbe, pogotovo u njenom završnom dijelu, najbolja su moguća najava za melodioznu agresivnost kojom potom osvaja »Walk With An Elephant« koja počinje vrlo žustro i bučno, da bi potom uspješno plovila morem psihodeličnog rocka podsjećajući na trenutke čak i na davnašnje acid junake s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća.

»Levitate«, suprotno naslovu, opija žestinom, pri čemu su međuigre solo i bas gitare zaista iznimno dobre jer, kao i cijela pjesma, potmulom prijetećom atmosferom služe kao odličan uvod u dvije sljedeće pjesme po kojima je album i dobio (dvostruki) naziv.

»Loose Contacts«, po riječima samih članova grupe, nastala je kao njihov odgovor na pandemijsko razdoblje, što se uočava kroz ponuđenu apokaliptičnu sliku svijeta. Nije teško zamisliti ovu skladbu kao podlogu zbivanjima u nekom mračnom SF filmu, a na tom je tragu i dojmljiva »Tense Present« koja sliku sadašnjosti predočava odličnom kombinacijom elektronike i rocka, idealnom za poruku koja struji iz ovih pjesama i glasi kako je karakteristika naše suvremenosti preslaba mogućnost uspostavljanja kontakta među ljudima.

Sve u svemu, u haiku vrtu ima se što čuti pa »posjet« treba preporučiti svakome tko voli rock glazbu u njenim raznolikim oblicima.