Na Martinju kod Vlade Krauthakera i kumova

– Nažalost, posao je oca spriječio da dođe, ali fala bogu, tu je sin da održi ovu dugogodišnju tradiciju – veli nam Filip.

Prvi je njemu put da je na Martinju u Krauthakera, ali zato Vlado često navraća na obalu, s vinima, u svim hotelima o kojima skrbe Kapetanovići. Priznajemo Filipu da nas je mrvu iznenadilo kolikog sina ima Krunoslav kad sam tako mlađahno izgleda.

– Mi smo vam sve mlađi što više godina imamo – šali se Filip.

– E, to je dobra rečenica – velimo.

– Što ćete to i napisat!? – smije se Filip.

Bome, hoćemo. Nego što je to, po Filipovom mišljenju, spojilo Vladu Krauthakera i Krunoslava Kapetanovića?

– Dobro vino, dobra pjesma, dobra hrana i ljubav prema završnom proizvodu. Toliko je tu dobrih stvari da ne znam što bih prvo rekao – kaže Filip.

Reći će on i da je oca za kumstvo delegiralo prijateljstvo, znanje i vještina te ulaganje u širenje dobre priče i dizanje iste na neku novu, višu razinu. A kako je otac vinski kum, možda jednom i Filip to bude!?

– Ja se nadam. Bitno je održavati tradiciju – na to će Filip.

Kvartet Gubec pjeva, i to je svojevrsna tradicija, ali nam ne žele otkriti koja je pjesma Krauthakeru ona najdraža. Umjesto odgovora, pjevaju onu zagorsku koja kaže da »došel bum doma sel si bum pod brajde«. Za to vrijeme Vlado Krauthaker, kako domaćinu i dolikuje, leti od gosta do gosta, od kuma do kuma. Mi pričamo s Tomom, čovjekom koji pamti ohoho Martinja i izbora kumova. Veli, oko dvadesetak kumova je tu nazočnih. Pritom spominje jednog od velikih kumova, vinara Zlatana Plenkovića, koji nažalost više nije među nama, a znao je, kažu Tomo, svake godine obogatiti ovu proslavu.

– Ali, kumovi se svake godine dokazuju. Jedan nam pošalje torte i kolača, drugi dobroga sira, treći ulja, četvrti pršut i svi obavezano obilaze svoju djecu. To je jako bitno. A djeca su, naravno, vino kojem su prilikom krštenja glavni svjedoci – ističe Tomo.

Čini se, Tomu više ništa nakon svih ovih godina ne može iznenaditi. Ma, kaže on kako iznenađenja uvijek bude i kako se njima uvijek svi raduju.

– Tome se svi raduju. Evo, tko će biti novi kum, znaju možda tri do četiri osobe iz cijele kuće. Mi to odlučimo deset minuta prije. Odluka pada u zadnji tren jer uvijek su dva-tri kandidata među nama. Odlučimo tako što gledamo mnogo što: ophođenje prema vinu, ljubav prema vinu, znanje o vinu – pojašnjava Tomo.

– A što bude s onima što ne budu odabrani, padnu li u tugu? – pitamo.

– Oni ni ne znaju da su bili kandidirani – smije se Tomo.

Strateški odabir

Lako je primijetiti i da Krauthaker strateški mudro bira kumove, da ih ima ih iz svih krajeve Lijepe Naše. Razumović, međutim, kaže da se ide i šire, pa je, primjerice, jedan od kumova i onaj iz Perasta, iz Crne Gore.

– Kumovi pomažu u širenju dobrog glasa o Hrvatskoj i o vinima – ističe Tomo.

Samo, koje to karakteristike mora imat kum da bi kumom bio!?

– Mora voljeti vino, mora voljeti ljude, mora se voljeti družiti, mora nam jednostavno sjesti – naglašava Tomo.
Evo nam i Vlade, kaže nam da je preko sto ljudi pozvanih, uglavnom kumova i njihovih prijatelja, nitko drugi. A onda, sve se čini, radi novinar grešku u koracima dok pita Vladu kakvo će vino biti ove godine.

– To je kao da se dijete tek rodilo, a pitaš me hoće li ići na fakultet. Mi se borimo, žestoko se borimo, da opravdamo i dijete, i godinu – ističe dok se smješka Vlado.

A onda nam pobježe jer kumovi pristižu. Ma, ima tu još zanimljiva svijeta. Recimo, Petar Lukić, mlada snaga Krauthakerova podruma. Taj je na Krauthaker vrata zakucao s 19 godina, još za studiranja, i evo je danas važna karika.

– Petar je naš lokalac, iz Vetova, i jednostavno je dobar s obitelji Krauthaker. Stručna je osoba, a pokazao se dobar i kao čovjek, što je kriterij u nas kod zapošljavanja – kazuje nam Tomo.

Svejedno pitamo Petra što je on to vidio u Krauthakeru da mu zakuca na vrata još za studija.

– Znanje, tradiciju, uspješnost i predanost poslu – k’o iz topa će Petar koji je trenutno voditelj vinogradarske proizvodnje.

– Ali, tko tu koga sluša na kraju balade? – pitamo.

– Svi slušamo sve, ali na kraju je uvijek zadnja Martinina i Vladina – kaže Tomo.

– Svi na kraju slušamo Martinu – smiješka se Petar.

– Konačno je, dakle, sve došlo na svoje – velimo mi.

– Tako je – slažu se naši sugovornici.

I da, i Petar kaže da se dijete, a to je vino, tek rodilo i da ga svi presvlače i paze kako bi ga stavile na čvrste noge.

Nasljednica Martina

Nego, Martina Krauthaker Grgić, Vladina kći, ona na kojoj podrum ostaje, makar daleko od toga da ‘umirovljenik’ Vlado nema što reći. Prenosimo joj kako zaposlenici kažu da je njena ona zadnja koja se sluša.

– Ma da!? Dogovaramo se sve – smije se Martina.

Ona se, bome, Martinja nagledala. Razlika je samo što je onomad bilo manje gostiju. Priznaje Martina da su se fešte i zaželjeli nakon pandemijskih godina. Jedino što je berba, kaže, bila dugačka.

– Dosta je posla oko vina i svega, pa se, ja barem, nisam stigla pripremiti za Martinje – kaže, makar mi tu ‘nespremnost’ ne vidimo uopće.

Priča nam i o novim sortama koje su prošle i pretprošle godine posadili, pa dobili prvo grožđe od njih, poput cabernet cortis. I nije, kako bi se dalo pomisliti, suša ove godine zadala probleme, nego ona kiša koja je jako padala u rujnu.

– Još je mlado sve, i baš imamo puno posla. Zahtjevna je ova berba bila, dugo je trajala, dva mjeseca, ne znam kad smo tako dugo imali berbu – veli nam Martina prije nego je prekontrolirala gdje joj se to kreće njena najmlađa kćer Ema.

A Ema je tu negdje oko svirača tamburaškog sastava Sitan vez. Zapravo, tu glazbenici iskaču sa svih strana, evo i Ćire Gašparca recimo, jer, kako nas uči Krauthaker, od svih nazočnih najmanje 20 posto njih mora biti glazbenika. I pjevaju, bome, oni sve, a zajedno s njima pjevaju svi, pa i domaćin, makar nam reče da neće kad je glazbenika toliko! Evo i Nenada Kukurina i supruge mu Tamare. I on je kum, i to jedan od prvih, peti po redu, ako se ne varamo.

– Čast je biti kum ovakvom podrumu kao što je Krauthaker, naš prijatelj Vlado. To nosi sa sobom i obaveze da promoviraš njegova vina, da ih imaš u lokalu i da se troše. Ja sam među prvim kumovima, bilo je to 2002. godine, znači da sam 20 godina kum i uvijek je čast i zadovoljstvo doći ovdje. Ne stižem, na žalost, svaki put, ali vidimo se često i uvijek je to velik prijateljstvo. Vlado je vrhunski vinar i vrhunski čovjek i zadovoljstvo je biti njegov prijatelj – kaže nam Kukurin i zaključuje: »I kada se u našem kraju, a to je Primorje i Kvarner, kaže graševina, sinonim za nju je ona Krauthakerova«.

A onda je na Martinje kod Krauthakera došao i broj jedan, prvi vinski kum Ivan Enjingi. Dva doajena! Dva istinska graditelja hrvatske vinske scene, stali su pred objektive fotoaparata ruku pod ruku. Pitamo Enjingija što je nova, a on, šeretski i na sebi svojstven način, kaže: »Radim puno, a kad dođeš, vidjet ćeš što.«

Kumske dužnosti

Na katu kuće čeka bogata trpeza. Glazbenici se redaju, a kad god glas pusti Mate Grgat, bome se čovjeku naježi koža od ugode. No, onaj najsvečaniji trenutak ipak je, dakako, odabir novog vinskog kuma. Vinski kardinal Vlado Bauer će ga proglasiti. Društvo mu čine ministranti Mirko Švenda Žiga i Mate Grgat. Kardinal misu drži, a pastva ga sluša i radi što joj se kaže. »Od svake čari, što nam vino kvari, oslobodi nas!«- kazuje, među ostalim, kardinal.

A onda nabraja i sve dužnosti u kuma, recimo onu da dvaput mjesečno navrati i obiđe ‘svoje’ vino. A novi kum je – Davor Jurčić! I bome, novi kum izlazi na pozornicu posve zbunjen i iznenađen. Netko nam domeće da su uvijek iznenađeni, jer ne zna se tko je kum do zadnjeg trena. Kardinal i svi nazočni pjevaju onu staru: »Pime ga, pime ga…!« Kum se za to vrijeme obvezuje na mnogošto, recimo na to da ‘slavi junake, zbije šale i tješi udovice’.

Taman da vinski kardinal, zajedno s nazočnima, izmoli i prigodnu inačicu Očenaša koja, primjerice, kaže: »Budi volja tvoja, kako kod kuće tako i u vinogradu i u podrumu!« Kumu ostaje još popiti naiskap pun kalež vina i bome uspijeva mu, baš kao i razdijeliti naokolo mlado vino.

– Izuzetna mi je čast, stvarno štujem obitelj koja je sve ovo stvorila, proizvode u kojima uživam svaki dan. A ono što ti Vlado želim je da poživiš još dugi niz godina, da proživimo puno ovakvih fešti. Jer ono što si stvorio je, ja bih rekao, lijepo carstvo užitka. Živio! – kazao je u svom prvom obraćanju izbrani vinski kum.

Tako to bude na Martinju u Vlade Krauthakera, pa još u godini kad se obilježava 30 godina od osnutka vinarije, od prvog proizvedenog vina. Nego, što nakon svega veli Filip Kapetanović.

– Dojmovi se još nisu slegli, traje to i trajat će, ali prekrasno je sve – veli nam Filip.

Pitamo ga bi li mogli štogod od svekolikog scenarija i prekopirat u našem kraju.

– Od Slavonaca se za feštu uvijek može nešto prekopirat’ – smije se Filip.

Nasmijao se i na naše pitanje je li sad svjestan u kakvu je ‘kašu’ upao kumstvom njegov otac, a onda posve ozbiljno reče: »Velika je čast biti kum Vladi Krauthakeru. To je za naše ugostitelje, za ljude koji prate vino, jedna od najvećih časti jer se uistinu radi o jednom od najvećih hrvatskih vinara.«

Nova TV ima »Kumove«, Coppola cijelu kumsku trilogiju, ali samo Vlado Krauthaker ima vinske kumove. Veliko je to, a bome i važno.

Svi su već upoznati s našim vinima

Filip Štimac je onaj koji brine o plasmanu Krauthakerovih vina na sjevernom Jadranu. Njegov je Krk, Pag, Rab, Selce, Crikvenica, Novi Vinodolski… Kaže kako Krauthakerova vina dobru prođu imaju, kako se posebno cijeni graševina i to ona s položaja Mitrovac, pa je vežu uz hranu što ih lokalne sorte sljubiti tako ne mogu. Plava riba, tuna, patke, salata od hobotnice, sve to, kaže Filip, ‘pokrije’ ova graševina.

Pitamo ga, otvori li mu ime Krauthakerovo vrata na koja kuca i prije nego se boce otvori. »Otvori. Puno je lakše prodavati poznati brend kao što je naša vinarija. Svi odmah pitaju za našeg šefa Vladu i svi su već upoznati s našim vinima, pa je dosta lakše raditi promociju našeg proizvoda«. A dobra je, veli, i prođa crnih vina. Istaknut će tako Filip kupažu Mercs, kazati da je to najprodavanije njihovo vino na sjevernom Jadranu.

– Pogotovo u gorskim krajevima kao što su Fužine – kaže Filip.

– A kažu da Gorani vina i ne piju!? – velimo.

– Piju, piju. Imaju oni i lijepe gulaše tako da crvena vina idu uz njih jako dobro – ističe Filip.

Muštra – slatko vino koje lako zavara

Uvijek je u podrumu Vlade Krauthakere noviteta. Recimo, uradak imena Muštra.

– Simbolika je to riječi u nazivu, ali nama je to došlo iz radnog naziva pošto se radi o vinu od muškata i traminca. Ali, je to muštra u svakom pogledu, malo alkoholnije, slatko vino koje lako zavara, kao prava muštra – pojašnjava nam Tomo.

Kreativnost, dodaje, ono što se traži, kako u podrumu, tako i u prodaji. Nisu zadnje godine bile lake, ali ova se družina najblaže rečeno ne da i gazi sasvim solidno naprijed.