Digitalni nomadi signal pronašli u zadarskom COIN-u

Amerikanki Brittnee Bond, Brazilcu Brunu Yukihara, Amerikanki Katy Kirby, Kolumbijcu Eduardu Garciji i Bolivijcu Diegu Bejaranu Gerkeu pošlo je za rukom ostvariti ono o čemu sanjaju mnogi. Umjesto da sjede po nekakvim uredima svoj su posao organizirali na takav način da ga mogu obavljati iz bilo kojeg dijela svijeta. Spakirali su ono najosnovnije, odabrali lokaciju za novi početak i upustili se u avanturu života, pokazujući svojim primjerom da su i takve kombinacije moguće, da život, zapravo posao, ne mora nužno biti muka, da je s malo truda i puno pozitivne energije moguće i raditi i uživati istovremeno.
Udružili su se, zajedno s nizom drugih, u zajednicu WiFi Tribe – skupinu digitalnih nomada, kako se sami definiraju, ekipu mladih (od dvadesetih do kasnih tridesetih), okupljenih oko zajedničkog cilja: putovati, živjeti i raditi zajedno.
Krenuli iz Bolivije
WiFi Tribe je pokrenula Brittnee Bond, inače odvjetnica, željna, kako je naglasila, dinamičnijeg života, lišenog učmalosti rada samo na jednoj lokaciji. Svjesna da se danas, u digitalno doba, posao može voditi iz bilo kojeg dijela svijeta, da je dovoljno imati dobru internet vezu, osnovala je zajednicu istomišljenika, kako bi ne samo radili s raznih dijelova svijeta, već i bili podrška jedni drugima.
Projekt je startao prije tri mjeseca. Prva lokacija na kojoj su se okupili je bila Bolivija, druga Nikaragva, treća Portugal, četvrta Italija i peta Hrvatska. Svoja su iskustva podijelili sa zadarskom javnošću u COIN coworking Zadar, zajedničkom prostoru za rad i suradnju poduzetnika, startupa i samozaposlenih, u okviru neformalnog druženja, organiziranog prije nekoliko dana.
Prenoseći okupljenima svoje životne i poslovne priče, demonstrirajući im sve pogodnosti ovog načina življenja, tih je nekoliko mladih ljudi te večeri otvorilo ili, kako bi se to popularno ovdje reklo – diglo „škure” na prozorima prisutnim posjetiteljima, demonstrirajući im kroz vlastiti primjer kako je danas, u doba suvremenih tehnologija, moguće iskočiti iz do nedavno gotovo nepremostivih okvira/zidova i spojiti ugodno s korisnim. Vedri, nasmijani, puni pozitivne energije strpljivo su objašnjavali prisutnima sve one dobrobiti, ali i izazove WiFi poslovnog života, odgovarajući i na sva pitanja i moderatorice Danijele Rimanić i prisutnih.
– Razmišljala sam na koji način istovremeno i raditi i putovati. Svjesna mogućnosti koje nam danas pruža internet, prilike da posao obavljamo iz bilo kojeg dijela svijeta, odlučila sam pokušati. Isto tako, svjesna usamljenosti kroz koju prolaze svi oni ljudi koji sami napuste svoje domove, odlučila sam pronaći ekipu koja razmišlja kao i ja, ekipu spremnu iskočiti iz nekih ustaljenih obrazaca ponašanja, ljude koji će mi biti podrška na tom putu, kao i ja njima. Zajedno smo osnovali tvrtku, pronašli prvu lokaciju za život i rad i krenuli. I nismo pogriješili, ne samo da smo dobili priliku da radimo na atraktivnim lokacijama, već smo, tako udruženi, postali potpora jedni drugima, zapravo obitelj, objasnila je Brittnee.
– U početku mi se ta ideja učinila čudnom, no svjestan činjenice da svoj posao obavljam zapravo gotovo isključivo putem računala, odlučio sam probati, prepričava Bruno.
Kao industrijski inženjer 37-godišnji Brazilac za zajednicu je čuo preko prijatelja, a kako mu, kaže, nikada nije bio dostatan svega jedan mjesec godišnjeg odmora, zaključio je da se isplati probati.
– Razmišljao sam na koji bih način mogao biti više slobodan, na koji bih način mogao što više odsustvovati iz ureda. U početku sam počeo s dva mjeseca, pa s tri i tako dalje. Moj je život bio sve više na putu, a sve manje u uredu. Startao sam sam, no kada sam čuo za WiFi Tribe, zaključio sam da bi mi bilo mnogo zabavnije udružiti se s ekipom istomišljenika. Ne mogu reći da nisam imao dvojbi, strah je svakako bio prisutan, pitao sam se mogu li ne biti fizički prisutan u kompaniji za koju radim, no vrlo brzo sam shvatio da je sve mnogo lakše nego što sam mislio da će biti, naglasio je Bruno.
Odlazak u nepoznato
Gotovo istovjetnu priču ispričala je i Katy. Mlada je dizajnerica sportske odjeće dugo patila radeći u uredu, razmišljajući na koji bi način mogla promijeniti svoj život i posao učiniti mnogo zabavnijim.
– Bila sam frustrirana, htjela sam putovati, htjela sam otkrivati nove zemlje, upoznavati nove ljude, kulture… I onda sam čula za WiFi Tribe od prijatelja. U prvi mah sam se uplašila, misleći je li to moguće, što će ljudi misliti, jesam li spremna ostaviti iza sebe sigurnu poslovnu rutinu, jesam li spremna upustiti se u nepoznato. Najteže je bilo krenuti, no jednom kada sam donijela odluku, stajala sam iza nje i krenula. Danas sam tako sretna što sam napravila taj korak, što mogu i raditi i putovati istovremeno, što mogu, što je zapravo najljepša stvar, sama organizirati svoj život, sama planirati što ću i kako ću, što mogu puno više toga naučiti nego što sam to bila u prilici ne izlazeći iz ureda, zaključila je Katy.
Eduardo, inače unutrašnji dizajner, svoju je priču započeo u SAD-u, gdje je došao iz rodne Kolumbije. Nakon sedam godina rada preselio se u Pariz, a nakon Pariza pridružio se WiFi Tribe ekipi.
– Ne mogu reći da je bilo lako, posebice otići u Pariz bez znanja jezika, u stranu zemlju, u nepoznato. Bio je to veliki životni potez, no nova sredina, grad koji je toliko puno nudio, u toj me mjeri nadahnuo da sam postao još produktivniji. Isto tako, uključivanje u našu zajednicu digitalnih nomada otvorilo mi je neke nove vidike, oplemenilo me i pomoglo mi da se još intenzivnije skoncentriram na posao. Zajednički život se pokazao odličnim, ne samo zbog novih lokacija, novih zemalja i kultura, već i zbog mogućnosti druženja, zajedničkog kuhanja, potpore koju sam dobio od brojnih novih prijatelja. Nisam imao pojma da tako nešto postoji, da život, poslovni život, može biti tako dinamičan, tako zanimljiv, priznao je Eduardo.
Složio se i Diego, jedan od suosnivača projekta.
– Radeći u uredu bio sam svjestan da se odričem toliko toga u životu. Postavio sam si pitanje na koji bih način mogao i raditi i putovati. I tako smo počeli, najprije smo unajmili kuću u Boliviji te oformili grupu i krenuli. Ovaj je koncept postojao i prije, no mislim da je naša promjena ta što smo se udružili, što smo zaključili da će nam svima biti lakše ako nas je više. Dakako ne previše, ne više od 25 ljudi, jer bi se u protivnom grupa rascijepila, dodao je Diego.
Preporuke za Hrvatsku
Danas je zajednica uhodana, promijenili su nekoliko lokacija, razvijaju se, učlanjuju nove ljude, svi su dobrodošli.
– Ne mogu reći da ovaj stil života nema svojih mana. Odvojen si od obitelji, od prijatelja, no upravo zato bitna je grupa, potpora koju ona pruža. Na taj način si manje usamljen, stvaraš neka nova prijateljstva, neke nove životne veze, objasnila je Brittnee.
– A osim životnih veza, još nam je jedna stvar jako bitna – internet veza. Zapravo dobar WiFi je od krucijalne važnosti za naš projekt. Radimo preko interneta, stoga bez dobrog WiFi-a ni ne razmišljamo o novoj lokaciji. Vi ovdje u Hrvatskoj imate jako dobru internet vezu, za razliku od Italije, gdje smo bili prije i gdje se internet veza pokazala najgorom do sada. Isto tako, bitni su nam i prostori poput ovog vašeg u Zadru – COIN coworkinga jer na taj način imamo prilike povezati se sa lokalnom zajednicom, s ljudima koji su nam slični. Prije dolaska u vašu zemlju razmišljali smo bismo li išli u Grčku ili kod vas, a kako smo čuli divne stvari o vama odlučili smo se za vas. I drago nam je, ugodno smo iznenađeni kako su ljudi srdačni, koliko ti žele pomoći. Volimo Hrvatsku, zaključila je Brittnee.