“Od krikova galebova cijelog ljeta ne možemo spavati”

Ima jedan Jere. Ali to nije običan “lik”. Riječ je naime, o galebu Jeri koji je s godinama postao turistička atrakcija. Obišao je on sve zemlje svijeta jer su ga turisti fotografirali kako svojim kljunom “kuca” na vrata kuhinje jednog poznatog zadarskog restorana u centru grada i uvijek dobije nešto s “menija”. I njegovi “kolege” su mu se pokušali pridružiti, ali nisu imali šanse. Jere je ostao “svoj na svome” i suvereno već godinama “vlada” prostorom isred restorana i kuhinje. Osim što je obišao svijet, do sada su o njemu već pisale neke novine, a bio je i na televiziji.
I sve bi to bilo lijepo i simpatično, kada bi bio u pitanju samo Jere i to u svojevrsnoj ulozi kućnog ljubimca, no Jere i “njegovi” predstavljaju već godinama mnogim Zadranima veliki problem, jer se radi o najezdi galebova, koja ne jenjava, a ljeti se od njihovih glasanja gotovo da ne može oka sklopiti.
– Stanujem na predjelu zadarske gradske četvrti Voštarnica i doista više ne znam što učiniti. Noćima ne spavamo zbog njih, skoro cijelo ljeto. Smire se tek na par sati tijekom noći, a onda u zoru negdje oko tri, četiri sata su najglasniji. Ne pomažu ni zatvoreni prozori. Mislim da oni na našim zgradama, s obzirom na to da imamo ravne krovove, polažu jajašca i imaju svoja gnijezda – ispričala je svoja iskustva Sindi Botica, dodajući kako je mišljenja da nije stvar čak ni u otpadu, već u ravnim krovovima, koji su im očito jako pogodni za gnijezda.
Otkako je i dostupne hrane sve više na otvorenim površinama, sve je više i galebova, koji su se očito zbog sada prenapučenih tradicionalnih gnijezdilišta priučili i životu u gradu, gdje su puste i sigurne otočiće zamijenili neboderima i zgradama. Tu ih nitko neposredno ne ugrožava jer – grabežljivaca nema, a ipak im je hrana puno bliže.
– Galeb je zaštićena ptica i ne bi se smjelo poduzimati ništa protiv njih, ali njihova bi se prekobrojna populacija vrlo brzo prirodno smanjila, kada bi se osigurala znatno bolja sanacija otpada na deponijima i kada bi ostaci hrane bili manje dostupni. Kada bi svi zajedno vodili više računa o načinu i mjestu odlaganja optada. U gradovima im je hrana vrlo dostupna, nemaju prirodnog neprijatelja, kao što je primjerice, sova ušara koja se njima hrani – pojasnio je biolog dr.sc Gordan Lukač, stručni voditelj u Nacionalnom Parku Paklenica.