"Ne trebaju meni ni vile ni jahte, kad je publika kuntenta i ja san!"

– Jesam, malo sam umoran. Ma da malo, jako sam umoran, ali taj se umor zove sreća! Kad se samo sjetim vremena korone…Koja depresija, koja tuga. Nakon što si četrdeset godina bio naviknut na neprestane koncerte, odjednom k’o da je netko ručnu potegnuo. Sada je pak toliko dobro da prema našim podacima radimo negdje na razini 2010. ili 2011. Blizu smo 70 koncerata, prošli smo jako puno Dalmacije, Kvarnera, zaredali su se koncerti po Istri, skoro svaki dan neki nastup!, s velikim zadovoljstvom – bez obzira na taj umor sreće (kako ga definira) – prve nam je utiske o koncertnom ljetu koje traje iznio Edi

Maružin, lider Gustafa, po mnogim kriterijima i jedna od najznačajnijih osoba svih vremena hrvatske glazbene scene u njezinom rockerskom kontekstu. Iako se u takvim vrijednosnim sudovima može upasti i u procjep blagonaklonosti, jer vam se i osobno njihova muzika naglašeno dopada, ali putujući do Kanfanara, točnije do Limskog kanala gdje smo dogovorili susret te slušajući Radio Otočac krenulo je “sedam dan san toje ime zva…” Gustafi su naprosto unatoč čvrstoj povezanosti s dijalektom jednog dijela Istre stekli jako veliku popularnost širom Hrvatske i okolnih država. Kako su k tome uistinu ustrajni u svom stvaralačkom i koncertnom radu, naša se teza jako lijepo potvrđuje.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU