Drežnjak: Sponzori ne bi dali novce da sam otišao u veljači

Početak tjedna donio je ostanak još jednog bitnog kotačića u zadarskom košarkaškom stroju koji je prošle sezone »pokorio« hrvatsku ligu i stigao do novog naslova prvaka države. Produljenje ugovora visokog Mostarca s klubom s Višnjika službeno je objavljeno u ponedjeljak, no većina detalja posla je bila usuglašena dosta ranije, da bi posljednje »zeleno svjetlo« stiglo još sredinom prošlog tjedna kada je nacrt ugovora, sukladno Statutu KK Zadar, odobren od strane Nadzornog odbora.

– Sretan sam što ostajem u Zadru. Trener Danijel Jusup je sredinom srpnja uspostavio kontakt sa mnom oko produljenja ugovora te smo na koncu nastavak suradnje i relativno brzo dogovorili. Sam potpis ugovora se možda i malo odužio, no uvjete smo usuglasili već na samom početku pregovora.

Kasnije je većinom u pitanju bila papirologija, a valja uzeti u obzir i moje reprezentativne obveze. Jednostavno, nije bilo potrebe da negdje »trčimo« i žurimo, kada je dogovor još ranije postignut – kazao je u uvodu povratnik u redove Zadra Dario Drežnjak.

Povjerenje suigrača

Premda su očekivanja prošloga ljeta bila u najmanju ruku skromna te se od momčadi Danijela Jusupa očekivao tek ostanak među regionalnom elitom i borba za domaće trofeje, vrlo rano je postalo izvjesno da će se ciljevi nadmašiti. Otvaranje ABA lige je bilo na vrlo visokoj razini, na koncu je nakon punih 15 godina izboren plasman u doigravanje, da bi na koncu sezona okrunjena četvrtim naslovom prvaka Hrvatske.

– Rezultatskim dijelom sam zadovoljan, tim više što nam je originalni cilj prije početka sezone bio ostanak u regionalnoj ligi te sama borba za domaće trofeje. Doduše, u nekim utakmicama smo mogli i bolje odigrati, pogotovo u samim završnicama susreta.

Kup smo, nažalost, izgubili, ali smo na koncu osvojili naslov prvaka te je sezona momčadski bila jako uspješna. Gledano s individualne strane, smatram da sam mogao i bolje. Uvijek može bolje – istaknuo je 25-godišnji krilni centar.

I dok je Zadar u regionalnoj ligi i hrvatskom prvenstvu ispunio i nadmašio zacrtane ciljeve, u Kupu Krešimir Ćosić je zapeo na prvoj prepreci završnog turnira – kasnijem pobjedniku Ciboni. Iako, bio je i tu blizu prolaska prve i najteže prepreke jer je u posljednjim sekundama imao šut za pobjedu. Lopta je došla u ruke Darija Drežnjaka, no njegov dalekometni pokušaj je bio za malo neprecizan.

– Kup nam je došao u najgorem mogućem trenutku, kada je atmosfera oko kluba bila na najnižim razinama te smo odigrali slabije nego u većini ostalih susreta protiv suparnika iz Savske. Šutirao sam s dosta samopouzdanja, ali jednostavno nije bio moj dan, iako moram reći da nisam dozvoljavao da me to omete.

Posljednja akcija je imala više »izlaza«, a lopta je na koncu došla do mene te sam samouvjereno uzeo šut, no na koncu nisam bio precizan. Naravno, nakon promašaja mi je bilo izuzetno žao, ali nisam dopustio da me to obeshrabri te sam nastavio raditi na tome kako bih idući puta bio spremniji i precizniji.

Lopta je prošle sezone u završnicama utakmica često dolazila do mene, suigrači su me tražili u otvorenim pozicijama i vjerovali mi, što mi je jako puno značilo. Nekada bi se to dogodilo kao drugo ili treće rješenje u napadu, a nekada su i same akcije crtane baš za mene.

Neke sam iskoristio, nažalost dosta sam ih i promašio, no iz dana u dan treniramo kako bismo idući puta bili bolji – poručio je visoki Mostarac.

Raspoloženje i financije

Atmosfera među igračima i u svlačionici se prošle sezone često isticala kao jedan od glavnih razloga dobrih rezultata Zadra, a njezin značaj je prema vani došao do izražaja nakon završetka sezone kada su doslovno svi povratnici u Krešin dom upravo međusobnu povezanost i zajedničke razgovore isticali kao jedne od glavnih razloga ostanka.

– Mogu reći da sam bio sretan i zadovoljan što sam prošle sezone bio dio momčadi Zadra. S trenerom Jusupom sam imao dobru suradnju još od vremena koje smo zajedno proveli u Širokom, a ona se prošlog ljeta samo nastavila. Atmosfera je od prvoga dana bila na razini, na parketu smo lijepo surađivali, a družili smo se i van terena.

Od početka prošle sezone imamo WhatsApp grupu koja nam je tijekom godine služila za kave i dogovore van parkete, a u njoj smo i nakon osvajanja naslova prvaka ostali u kontaktu te smo se često čuli preko ljeta.

Mogu reći da je ostanak velikog broja igrača iz prošle sezone imao utjecaja i na moje produljenje ugovora, a valja istaknuti i ulogu trenera koji me zvao i želio zadržati te je dobro složio momčad.

Jednostavno, kada bi netko vidio da je suigrač i službeno produžio imao je veću želju za ostankom. Rekao bih da je ta naša međusobna povezanost bila ključ ostanka – naglasio je aktualni hrvatski reprezentativac.

Ipak, daleko od toga da je prošle sezone isključivo »cvjetalo cvijeće« na Višnjiku. Već dobro opjevani financijski problemi koji su utjecali i na slabije izdanje na završnom turniru Krešinog kupa umalo su doveli i do potpunog rasipanja momčadi u drugoj polovici veljače kada su ispunjeni i posljednji pravni preduvjeti za raskide ugovora s igračima kojima je plaća kasnila više mjeseci.

Na koncu je otišao samo Antonio Jordano, ali malo je nedostajalo da Višnjik napusti i Dario Drežnjak koji je u jednom trenutku čak i bio raskinuo ugovor te je imao financijski izdašnije ponude inozemnih klubova, prije svega iz Poljske i Italije, no na koncu je produljio suradnju sa Zadrom do kraja sezone.

– Trener je učinio sve što je u njegovoj moći da nas odmakne od tih priča i da ostanemo fokusirani na parket, no s obzirom na čitavu situaciju oko kluba neizvjesnost se nije mogla izbjeći. U takvoj situaciji, koliko god se trudili, igrači ne mogu biti sto posto koncentrirani na teren. Nitko od nas nije znao kako će se situacija rasplesti i što će se dogoditi s plaćama, a nitko nam nije mogao ni dati odgovore.

Kašnjenje plaća mi nikada nije bio problem, na kraju krajeva plaća je kasnila i na kraju moje prve sezone u Zadru pa sam u komunikaciji s ljudima iz kluba ostao na Višnjiku. Nažalost, ta se razina otvorenosti nije produžila na prošlu sezonu te je nam neizvjesnost stvarala najveći pritisak. Mi igrači živimo od košarke, a na kraju smo došli u situaciju da nikome ne možemo vjerovati.

Imali smo sastanke s ljudima iz kluba, no nitko nam nije mogao ništa garantirati te smo morali poduzeti neke korake. Poslali smo zahtjeve za raskidom ugovora, a u dva tjedna nakon toga nas nitko nije ni pokušao kontaktirati i pronaći rješenje problema. Razgovori su krenuli tek nakon što smo raskinuli ugovore.

U međuvremenu je došlo do promjena u upravi te su ljudi iz kluba tražili da ostanem do kraja sezone, kazavši mi da pojedini sponzori klubu neće dati novce ako i ja napustim Zadar. U takvoj situaciji nisam mogao klub ostaviti na cjedilu, tim više što smo čitavu sezonu imali jako dobru atmosferu i izvrsne međuljudske odnose u svlačionici.

Foto KK Zadar/Zvonko KUCELIN

Situacija se polako smirivala, vidio sam da i dalje imamo visoke rezultatske ambicije te nisam želio napustiti klub na pola sezone, premda sam imao bolje ponude iz inozemstva – prisjetio se Drežnjak tmurnog razdoblja koje je umalo definiralo prošlu sezonu.

Istanbul ili Zadar

Na koncu se sve dobro završilo na dobro poznati način. Drežnjak je ostao i potpisao novi ugovor do kraja sezone, Zadar je izborio doigravanje ABA lige i »metlom« osvojio hrvatskom prvenstvo, a dobre igre na parketu su visokom Hercegovcu donijele i poziv u reprezentaciju.

– Sretan sam što sam dio reprezentacije, te sam jako zadovoljan atmosferom i pristupom treninzima i utakmicama. Nakon sezone sam se odmorio te sam došao spreman na pripreme, »gladan« i »žedan« dokazivanja. Do sada smo odradili dobar posao.

Nisu to reprezentacije visoke kvalitete, ali treba i njih pobijediti četrdesetak razlike te smatram da idemo u dobrom smjeru. Imamo još prostora za napredak, no rekao bih da samo dosadašnji dio dobro odradili.

Moramo biti svjesni da se ima još dosta za igrati. Pred nama je prekvalifikacijski turnir za Olimpijske igre i još ništa nije gotovo. Pravi posao tek počinje – zaključio je Drežnjak.

Navijačima ništa ne zamjeram, ali mi igramo za novac

Tamni oblaci financijskih problema koji su se prošle sezone nadvili nad Višnjikom ne samo da su umalo doveli do rasipanja momčadi, već su i stvorili tenzije između Drežnjaka i jednog dijela publike koji je smatrao da je potez hrvatskog reprezentativca, koji je prvo raskinuo ugovor, a potom potpisao novi do kraja sezone, čime je Zadru oduzeo mogućnost dobivanja odštete pri potencijalnom odlasku, sebičan i nekorektan prema klubu.

– Navijačima ništa ne zamjeram te u potpunosti razumijem njihovu stranu. Siguran sam da vole klub i žele samo ono što je najbolje za njega te mi takva reakcija nije previše zasmetala. Ipak, valja razumjeti i našu, igračku, stranu. Koliko god bi svi željeli, mi se košarkom ne bavimo samo iz ljubavi, već je nama to posao, koji, kao i svaki drugi ima svoje prednosti i mane.

Ljubav se ne smije zanemariti, ali moramo biti svjesni da nama košarka »donosi kruh« i ne možemo dozvoliti da ne budemo plaćeni za svoj rad i trud. Ja sam se iz dana u dan trudio i napredovao te mi je žao što i klub nije napredovao i uzdizao se, no to nisu moja uloga i moj posao.

Postoje ljudi koji su odgovorni za to… Niti ja, niti itko od igrača nismo tražili išta što ranije nije bilo dogovoreno. Kažem, razumijem navijače za koje sam uvjeren da žele samo ono što je najbolje za Zadar i moj potez možda nije bio najbolji za klub, ali ne mogu sebi oduzimati novac i davati da.

Naše plaće jesu veće od onih većine građana, ali naš posao traje petnaestak godina, a ne cijeli život i moram zaraditi za sebe i svoju obitelj. Navijačima mogu poručiti da sam davao cijeloga sebe za Zadar u nastavku prošle sezone i da ću se nastaviti maksimalno boriti za klub, kako bismo zajedno ostvarili što je moguće bolje rezultate – kazao je Drežnjak.