Oppenheimer je bio genijalac progonjen vlastitim izumom. Do kraja života ga se zapravo – gnušao

Filmsku ponudu u svim svjetskim kinima ovog je ljeta obilježio »Oppenheimer.« Biografski je to film o američkom fizičaru J. Robertu Oppenheimeru, glavnom čovjeku nekadašnje Operacije Manhattan. Jednog od značajnijih fizičara drugog dijela prve polovice dvadesetog stoljeća proganjala je misao da će, zbog izuma koji je realizirao, njegove ruke ostati ukaljane krvlju.

«Postao sam Smrt. Uništavatelj svjetova«, Robert Oppenheimer citirao je hinduistički rukopis Bhavagad gita nakon što je svjedočio prvoj nuklearnoj eksploziji. Julius Robert Oppenheimenr rodio se 22. travnja 1904. u New Yorku. J. Robert potječe iz obitelji židovskih useljenika iz Njemačke. Njegova majka Ella, rođena Friedman, bila je slikarica, a otac Julius Seligmann Oppenheimer uspješni uvoznik tekstila. Stariji Oppenheimer rođen je u Hanauu u Kraljevini Pruskoj da bi se 1888., u svojoj tinejdžerskoj dobi preselio u SAD s malo imovine, bez novca, diplome i znanja engleskog jezika. Po dolasku u Sjedinjene Države Oppenheimera zapošljava tekstilna tvrtka, a on će kroz idućih deset godina svojim djelovanjem napredovati do pozicije izvršnog direktora i steći bogatstvo. Viši životni standard obitelj je okrunila preseljenjem na Manhattan gdje su imali kolekciju slika koja je uključivala Picassa, Vuillarda te nekoliko Van Goghovih originala. Robert i njegov brat Frank od malih su nogu pokazivali interes za znanost, a na koncu su obojica postali fizičari.

Društvo etičke kulture

Robert Oppenheimer u dobi od sedam godina počinje pohađati školu Društva etičke kulture. Tu je organizaciju osnovao Felix Adler, a ona se bavila promicanjem obuke temeljene na pokretu kulture etike, čiji je moto bio »Djelo prije vjerovanja.« Član toga društva, i to služeći u njegovom upravom odboru, bio je i Oppenheimerov otac. Robert je tijekom osnovnoškolskog obrazovanja bio svestran učenik. Dobro se služio engleskim i francuskim jezikom, zanimala ga je mineralogija, a potkraj školovanja i kemija; treći i četvrti razred završio je u jednoj godini, a pola osmog je preskočio.

Kroz svoj istraživački i akademski rad, Oppenheimer je dao značajan doprinos teoretskoj fizici pa čak do razine da ga se smatra osnivačem američke škole teorijske fizike. Tvorac je važnih znanstvenih dostignuća u kvantnoj, nuklearnoj fizici, astrofizici i kvantnoj teoriji polja. Fizika ga pamti po Born-Oppenheimerovoj aproksimaciji za molekularne valne funkcije, radu na teoriji elektrona i pozitrona, Oppenheimer-Phillipsovu procesu nuklearne fuzije, radovima koji su doveli do opisivanja kvantnog tuneliranja, a tridesetih godina dvadesetog stoljeća napisao je prve radove koji sugeriraju postojanje crnih rupa.

Stvarčica, Debeljko i Dječarac

Ono po čemu će povijest najviše pamtiti doktora Oppenheimera jest razvitak nuklearne bombe. U jeku Drugog svjetskog rata, Oppenheimer je 1942. angažiran da radi na Projektu Manhattan. Tajni projekt američke vlade bio je usmjeren na izradu atomske bombe. Projekt je započeo 1941. nakon nacističkog osnutka programa nuklearnog oružja. Laboratorij u Los Alamosu, New Mexico, okupio je ponajbolje fizičare i inženjere, a direktorom Laboratorija 1943. imenovan je upravo Oppenheimer. Njegova umješnost u znanosti kojom se čitavog života bavio, iznjedrio je tri atomske bombe naziva The Gadget (Stvarčica), Fat Man (Debeljko) i Little Boy (Dječarac). Zločini koji su uslijedili bacanjem atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki 1945. i odnijeli više od 400.000 japanskih života, ostaju jedina uporaba nuklearnog oružja u oružanom sukobu i pojedinost Oppenheimerovog rada koje se on sam do kraja života gnušao.

Atomskim bombama bačenim na japanske gradove prethodio je niz pokusa u i u blizini laboratorija u Los Alamosu. Zajednički rad znanstvenika rezultirao je prvom nuklearnom eksplozijom u svijetu, onom testnom u blizini Alamogrda u New Mexicu.

Osvjedočivši eksploziji, Oppenheimer je pomislio na stih iz Bhagavad Gite »Kada bi sjaj tisuću sunaca odjednom prsnuo u nebo, bilo bi to poput sjaja moćnoga«, a nekoliko godina kasnije citirao je već spomenuti navod iz istoga djela u kojemu se okarakterizirao kao razarač svjetova.

Gostujući u televizijskoj emisiji 1965., ponovio je tu misao uz obrazloženje.

Život u dvorcu

– Znali smo da svijet više neće biti isti. Malo se ljudi smijalo, malo ljudi plakalo. Većina ljudi je šutjela. Sjetio sam se retka iz hinduističkih spisa »Bhagavad Gite« u kojima Vishnu pokušava uvjeriti Princa da treba izvršiti svoju dužnost i, kako bi ga impresionirao, preuzima njegov višeruki oblik i kaže: »Sada sam postao Smrt, razarač svjetova.« Pretpostavljam da smo svi to mislili, na ovaj ili onaj način, rekao je Oppenheimer.

Nakon stvaranja bombe, u znanstveniku se probudio osjećaj žaljenja zbog oružja koje je načinio. Vidjevši kako je bomba razorila Nagasaki, Oppenheimer i još nekolicina njegovih kolega bili su zabrinuti onime što je bomba uzrokovala te su smatrali da bombardiranje japanskog grada nije bilo nužno. To ga je nagnalo da ministru rata uputi pismo u kojemu je izrazio svoju želju da se nuklearno oružje u potpunosti zabrani, a potom je u listopadu imao sastanak s predsjednikom Harryjem Trumanom na kojemu je govorio o postavljanju međunarodne kontrole za nuklearno oružje. Sastanak s Trumanom doživio je svoj zaokret kada je Robert Oppenheimer rekao da osjeća odgovornost za američki vojni čin bacanja bombe na japanske gradove jer je osjećao krv poginulih na svojim rukama. Trumana su Oppenheimerove riječi naljutile, nakon čega ga je udaljio iz Ovalnog ureda.

Oppenheimer je u studenom 1945. napustio Los Alamos kako bi se vratio na Caltech, no ubrzo je otkrio da podučavanje više nije njegova strast. Godine 1947. prihvaća ponudu Lewisa Straussa i preuzima ravnateljstvo Instituta za napredne studije u Princetonu. Povratak na istočnu obalu značio je napuštanje njegove dotadašnje partnerice Ruth Tolman s kojom je započeo vezu po odlasku iz Los Alamosa. Funkcija ravnatelja Oppenheimeru je, osim plaće od 20 tisuća dolara godišnje, donio smještaj u dvorcu iz 17. stoljeću uz prostrano imanje. Znanstvenik je u svome novom domu nastavio kolekcionarsko naslijeđe svojih roditelja. Uz europski namještaj, u Oppenheimerovim odajama našli su se francuska postimpresionistička i fovistička djela, a njegova zbirka umjetnina sadržavala je djela Cézannea, Deraina, Despiaua, de Vlamincka, Picassa, Rembrandta, Renoira, Van Gogha i Vuillarda.

Komunizam i cigarete

Nastavivši sa svojim znanstvenim djelovanjem, Oppenheimer je okupio intelektualce na vrhuncu njihove moći kako bi zajedničkim snagama dali odgovore na najrelevantnija pitanja toga doba. Usmjeravao je i poticao istraživanja mnogih poznatih znanstvenika, uključujući Freemana Dysona te nobelovski dvojac kojeg su činili Chen Ning Yang i Tsung-Dao Lee. Također je pokrenuo privremena članstva za znanstvenike iz humanističkih područja, a takve i slične aktivnosti zamjerilo je nekoliko članova matematičkog fakulteta, koji su željeli da Institut ostane institucija nepatvorenog znanstvenog istraživanja. Fizičar Abraham Pais rekao je da je sam Oppenheimer mislio da je nemogućnost okupljanja znanstvenika iz prirodnih i humanističkih područja jedan od njegovih neuspjeha.

Tijekom niza konferencija održanih u New Yorku od 1947. do 1949., fizičari su se sa staza svoga ratnog djelovanja vratili na teorijska pitanja. Pod Oppenheimerovim vodstvom, znanstvenici su se uhvatili ukoštac s najvećim problemom predratnih godina – beskonačnim i divergentnim izrazima u kvantnoj elektrodinamici elementarnih čestica.

J. Robert Oppenheimer dugo je vrijeme bio pod budnim okom agenta FBI-ja. Pod vodstvom J. Edgara Hoovera, američka služba pratila je znanstvenika još od prije početka rada, kada je Oppenheimer pokazivao simpatije prema komunistima i bio blizak s članovima Komunističke partije. Agenti su prisluškivanjem Oppenheimerova doma, ureda i telefona te otvaranjem pošte posumnjali da je znanstvenik bio član partije.

Oppenheimerova nezdrava navika bilo je prekomjerno uživanje u cigaretama. Zbog toga mu je 1965. dijagnosticiran rak grla te se morao podvrgnuti operaciji, zračenjima i kemoterapiji. Dvije godine borbe s karcinomom oslabile su znanstvenika koji je 1967. podlegao bolesti, a preminuo je uz misao da će atomska bomba, čiji je bio tvorac, uništiti svijet.

Uspješni učenici

Predavajući na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, kroz Oppenheimerove studentske klupe prošlo je mnogo kasnije uspješnih fizičara. Na popisu njegovih doktoranada našli su se, primjerice, Samuel W. Alderson, David Bohm, Robert Christy, Sidney Dancoff, Stan Frankel, Willis Eugene Lamb, Harold Lewis, Philip Morrison. Arnold Nordsieck, Melba Phillips, Hartland Snyder i George Volkoff.