Mladi zadarski rukometni reprezentativac odradio prvu premijerligašku sezonu

Veliki zadarski rukometni talent, Jakov Dujić, nakon sjajne prve sezone u Premijer ligi u dresu Gorice te nakon što je »ravnao« hrvatskom rukometnom reprezentacijom do 21 godine, iako on ima samo 19, na Svjetskom prvenstvu, vratio se u svoj grad na zasluženih gotovo mjesec dana odmora. Unatoč tome što je na odmoru, Jakov redovno trenira kako bi u što boljoj formi stigao na pripreme u klub. Uspjeli smo mu ukrasti malo vremena i porazgovarati o njegovoj rukometnoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vrlo mlad, već s 15 godina, otišao iz Zadra u Split u Akademiju legendarnih rukometaša Ivana Balića i Petra Metličića.

– Akademija BM 07 je za mene najbolja rukometna stvar ikada. Trener mi je bio Ivano Balić i mislim da je to dovoljno za reći. Naučio me nestvarno mnogo detalja koje samo on vidi, nitko drugi na svijetu. Kada slušaš i vidiš što Ivano radi, shvatiš koliko je jednostavno igrati rukomet. Na jednom treningu imate šest plimpijaca, Petra Metličića, Venia Loserta, Dalibora Anušića, Dragu Vukovića, Ljubu Vukića i Balića. To nema nitko na svijetu. Svi su se oni nadopunjavali i svi sve znaju, ali Ivano je neki drugi svijet. Potpuno je posvećen učenju nas mladih i objašnjava sve do najsitnijih detalja, gdje mora noga biti, gdje ruka, gdje gledati… Kada uspiješ napraviti sve kako ti on kaže, uvijek prođe akcija – započeo je Dujić te se prisjetio jedne od mnogih rukometnih anegdota s Ivanom.

Matija Merhar

– Igrali smo Prvenstvo Hrvatske prije dvije godine. Prije svakog ručka Ivano je mene zvao kod sebe u sobu i govorio mi samo jednu stvar što raditi na sljedećoj utakmici i da ćemo zbog toga pobijediti. Završili smo treći – kroz smijeh se prisjeća Jakov te nastavlja:

– Nije bilo prvo mjesto na kraju, izgubili smo polufinale, ali što je tu je. Međutim, sve što mi je on rekao prolazilo je lagano. Doslovno kao da ti je Lionel Messi trener. Doživio sam nebrojeno puta da mi ili Metličić ili Vuković objasne kako riješiti neku situaciju na pet ili šet načina i nakon toga dođe Ivano i doda još četiri ili pet načina i onda doslovno svi ostanu »paf«.

Zadarski rukomet u trenutku kada je Dujić krenuo u svoj »pohod« nije bio na razini na kojoj je danas.

– Ja sam s 15 godina bio prvi srednji vanjski igrač u momčadi do 18 godina. Luka Klarica i ja smo tada zajedno igrali. Bio sam puno mlađi od svih, ali sam igrao dobro i pozvao me izbornik u reprezentaciju, a odmah nakon je došao i Balićev poziv. Nažalost, u Zadru nije rukomet bio na nekim »ozbiljnim« granama. Spasilo me tada što me trenirao Matija Merhar, koji je podučavao mene, Klaricu i još nekoliko dečkiju. Kada sam počeo za seniore igrati, Matija mi je bio lijevi vanjski, ja srednji i tu dosta naučio. Prvo je Klarica napredovao, onda sam se ja »zainatio« i odlučio da ću i ja tako krenuti. Matija i ja smo prije svega dobri prijatelji, ali on je odličan trener. Razumije rukomet, razumije što ti u kojem trenutku treba i jednostavno napreduješ kada ga slušaš. I dan danas individualno treniramo kad stignemo – rekao je Dujić.

Profesionalizam

Nakon stasanja u akademiji BM 07, Jakov je prošle sezone potpisao za premijerligaša, Goricu.

– Završio sam srednju školu u Splitu, dobio sam ponudu od Gorice, svidjelo mi se i otišao sam. Upisao sam tamo i izvanredni fakultet i sve nekako posložilo. Potpisao sam s Goricom ugovor na još jednu godinu, tako da još je sezona u Premijer ligi preda mnom. Bili su tamo stariji igrači u početku ništa nisam igrao. S vremenom sam dobio šansu, iskoristio sam maksimalno i do kraja sezone igrao svih 60 minuta po utakmici. Imao sam sreće jer se jedan suigrač ozlijedio, ja sam dobro trenirao i sve mi se vratilo. Jednostavno sam »eksplodirao« – objasnio je Dujić te naveo kako je »na kontinentu« potpuno drugačiji pristup svemu, nego u Dalmaciji.

– Ozbiljniji su ljudi, ozbiljiniji je pristup rukometu, to je najveća razlika. U Splitu smo mi više bili kao ekipa, cijele dane smo zajedno, izlazimo, družimo se i slično, a »gore« je to posao. Imaš plaću, moraš trenirati da budeš što bolji, »gristi« i biti puno veći profesionalac.

Reprezenativni snovi

Iako ima samo 19 godina, Jakov je standardni član, a i jedan od glavnih u juniorskoj rukometnoj reprezentaciji s kojom je završio osmi na nedavnom Svjetskom prvenstvu. S istom generacijom, prije dvije godine osvojio je srebro na Europskom kadetskom prvenstvu.

– Nama je ozljeda Mateja Vulete prelomila prvenstvo. U četvrtfinalu protiv Mađarske, deset minuta do kraja, vodimo i Vuleti su pukli svi ligamenti u gležnju. Nakon toga promašili smo nekoliko zicera, oni su zabili i to je bilo to. Nažalost, to je sport. Poslije toga bilo nam je svejedno hoćemo li biti peti ili osmi, samo da odemo kući što prije. Nije to sportski, ali to nam je bilo zadnje zajedničko Svjetsko i sanjali smo medalju. Kada smo bili drugi u Europi, prvenstvo se igralo u Hrvatskoj i to je bilo »gaženje« na pripremama. Lino Červar nam je radio cijele pripreme, to su bile analize do zadnjih detalja, tri treninga dnevno… I onda u finalu se dogode Nijemci, izgubimo 14 razlike. Nakon polufinala ubilo nas je konstatno zvanje »svih živih«, ja sam bio klinac od 16 godina i nisam se ni ja, ni svi ostali znali nositi s time – rekao je Dujić te dodao kako je još vrlo mlad te da ima još vremena do seniorske reprezentacije.

– Mlađi sam od suigrača iz juniorske reprezentacije, nisam se još razvio do kraja kao ostali, ali pokušavam primjeniti sve što me Ivano naučio i tako kompenziram taj nedostatak snage. Naravno da bih želio igrati u glavnoj reprezentaciji, ali ima još mnogo treniga do toga.

Prvi nakon Josipa Nekića

Dujićevo europsko kadetsko srebro iz 2021. bila je prva medalja koju je jedan Zadranin osvojio za mlađe rukometne uzraste od 2005. godine. Tada je Josip Nekić bio član reprezentacije do 19 godina koja je na Svjetskom prvenstvu u Kataru završila na trećem mjestu. U dvoboju za broncu Hrvatska je s 32:31 slavila protiv Danske, a Nekić je postigao jedan pogodak. U polufinalu naša je reprezentacija izgubila od Srbije i Crne Gore s 30:29 (tri gola Nekića). U toj su selekciji bili Domagoj Duvnjak, Marko Kopljar, Ivan Čupić… I godinu dana ranije Nekić je osvojio medalju. U finalu Europskog prvenstva do 18 godina Hrvatska je izgubila u Beogradu od SiCG s 27:20 nakon što je u polufinalu s 24:22 bila bolja od Danske. Na oba natjecanja Nekić je bio član Zadra, a na klupi je sjedio izbornik Vladimir Canjuga.