Vozač Saniteta za human čin "nagrađen" opomenom

Umjesto pohvale zbog toga što je reagirao ljudski prevezavši prije nekoliko dana svojim automobilom pacijenta koji je trebao na dijalizu iz Paga u Zadar, vozač Sanitetskog prijevoza Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije (ZHMZŽ) Jurica Alavanja je od svojeg poslodavca zaradio opomenu, što je neugodno iznenadilo hrvatsku javnost.

Jurica Alavanja, kojeg smo htjeli zamoliti da nam ispriča o ovom događaju i odluci ZHMZŽ-a, jučer nije bio dostupan za izjave. U jednoj Facebook grupi koja okuplja zaposlenike Hitne medicinske pomoći i Saniteta opisao je spomenuti događaj.

Protokoli mrtvo slovo

– Došao sam jutros u smjenu. Danas sam lokal. Krenuo sam upaliti kombi Saniteta, ali u tome nisam uspio. Nazvao sam tada u vodstvo Sanitetskog prijevoza u Zadar da pošalju zamjensko vozilo po pacijenta da ga odvedu na dijalizu. Odgovorili su mi da ne mogu, da imaju dva raspoloživa vozila za cijeli Zadar. Onda sam zvao pacijenta koji je trebao na dijalizu kako bih provjerio može li ga netko od njegovih odvesti na dijalizu. Kazao mi je da nema tko. Supruga mu ne vozi, sin mu nije na Pagu, tako da mi nije preostalo drugo nego da tom pacijentu kažem kako ću doći po njega svojim privatnim automobilom. Od Paga do Zadra u jednom smjeru ima 55 km. Barbu sam odvezao u Zadar, napisao je Jurica.

I umjesto pohvale, Jurica je od nadređenih »dobio po nosu«, zbog ugrožavanja života i zdravlja pacijenta i nepoštivanja propisa.

– Najviše me naljutilo što su mi rekli da sam se čuo s voditeljem voznog parka i da će vozilo biti osigurano kroz uru vremena. To je laž, kazao je ovaj vozač za Dnevnik.hr.

Zahvalnost Jurici Alavanji iskazao je i pacijent kojem je ovom prigodom pomogao, 61-godišnji Igor Karavanić, osoba sa 100-postotnim invaliditetom bez mogućnosti poboljšanja zdravlja, dijabetičar s amputiranim prstima na obje noge i poluslijep.

– Nije bila namjera mene ni Jure da prozivamo nekoga, važno mi je problem sa sanitetskim vozilom riješiti. Čuli smo kako je Zavod od Jure tražio očitovanje, naveli su da nije postupio po protokolu, da je trebao pričekati određen broj sati da pošalju drugi kombi. No, ti protokoli su mrtvo slovo na papiru. Nas pacijente nitko ne zove kad sanitetskog kombija nema. Jedino medicinske sestre i vozači kažu, na temelju svojih iskustva, znajući koliko ima tih vozila, da kad se dogodi kvar na vozilu koje treba ići u Pag da iz Zadra nemaju za poslati zamjensko vozilo, govori Igor Karavanić dodajući kako on nije pravio problem oko stanja ovih vozila, već je šutio. Mene zamaraju rasprave o tome tko je kriv, tko nije, treba problem rješavati, naglašava ovaj Pažanin.

Vozila su krš

– Na dijalizu odlazim već dvije i pol godine. Prvi put kad se dogodilo da sanitetsko vozilo nije moglo doći u Pag bio sam u čudu kad su mi iz Zavoda rekli da se sam snađem i dođem u Zadar. Tih nekoliko puta kad je ovo vozilo bilo neispravno sam se u pravilu snalazio, poveli bi me brat ili sin, ali ovog puta nitko od njih me nije bio u mogućnosti povesti. Nisam shvaćao koliko može biti ozbiljno ako preskočim otići na dijalizu. Jednom se dogodilo da nisam mogao doći, a kad je tog dana došlo 11 sati nazvala me liječnica pitajući me paničnim glasom gdje sam. Tada sam shvatio koliko je opasno preskočiti dijalizu. Može se dogoditi da koncentracija kalija u krvi toliko poraste, tako da dođe do zastoja srca. Nije to nimalo naivno, otkriva ovaj pacijent dodajući kako ga je vozač Jure ovog puta riješio velike brige.

– Sanitetska vozila su praktično neispravna, ona su krš. Postoji u njima skalina kojom se iz vozila spuštamo dolje, ali ona najčešće ne radi, ne možeš je izvući. Jednom se tako dogodilo da je skalinu vozač izvukao, ali kad sam na nju stupio ona je propala, pa je tako i meni noga propala te sam se jako ozlijedio. Već 4,5 mjeseci saniram ranu što meni kao dijabetičaru ide jako sporo, patronažna sestra mi dolazi, pokušavamo spasiti nogu, priča Igor Karavanić čija je supruga Vesna Karavanić, inače direktorica TZ-a grada Paga, rekla kako je po ovom događaju uputila dopis ministru zdravstva Viliju Berošu, ravnateljici Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maji Grba Bujević, ravnateljici ZHMZŽ-a Ivani Šimić i pročelniku županijskog UO-a za zdravstvo Marku Kolegi.

– Ravnateljica Šimić nam se ispričala, ali to ne rješava problem sa sanitetskim vozilima. Dobila sam samo očitovanje pročelnika Kolege, dok mi se ministar Beroš i ravnateljica Grba Bujević nisu javili, govori Vesna Karavanić koja je u svojem dopisu ovim odgovornim osobama napisala kako im se obraća nakon što je pročitala očitovanje Zavoda za hitnu medicinu ZŽ-a nakon događaja u Pagu, a vezano je za kvar sanitetskog vozila i prijevoz njezina supruga na dijalizu u Zadar.

»Nikada se nismo žalili«

– Pretpostavljam da se niste nikada vozili u ovim sanitetskim vozilima kada ovako pišete o ovom velikom problemu o kojemu se do sada šutjelo. Ne malo puta sam čula od supruga i od drugih pacijenata da je prijevoz vrlo težak za podnijeti zbog katastrofalno lošeg stanja vozila, ali svjesni situacije, nikada se nismo žalili ili prijavljivali nego smo bili sretni da taj prijevoz koliko toliko funkcionira, ističe supruga ovog pacijenta dodajući kako je bilo situacija kada na Pagu zapuše bura te su ostavljeni na milost i nemilost da se snalaze sami te su taj problem morali rješavati osobnim prijevozom bez obzira na rizik.

– Da ne govorim o situacijama kada je moj suprug nakon višesatne dijalize morao čekati više sati u Zadru i dolaziti kući oko 17.00 sati upravo zbog manjka vozila ili njihovih kvarova, uz napomenu da na dijalizu kreće u 6.00 sati ujutro. Nikome to nije za poželjeti, navodi Vesna Karavanić dodajući kako su tog dana u 6.15 sati saznali kako se pokvarilo sanitetsko vozilo.

– Nitko iz Zavoda za hitnu medicinu nas nije nazvao (ne znam piše li to u protokolu rada) i rekao da moramo čekati i da će možda sanitetsko vozilo doći u nekom razumnom roku, što bi bilo za očekivati te da se ne brinemo. Kako su odgovorni mislili da se sami snađemo i da onda obitelj preuzme rizik? Bez ikakvog obrazloženja odgovornih ili ponuđenog rješenja. Pitam se što bi bilo da smo čekali bez ikakve informacije odgovornih i da se mom suprugu nešto dogodilo, tko bi bio kriv. Zato smatram duboko humanim i ljudskim postupak našeg vozača Jure Alavanje koji je nakon što je pokušao popraviti sanitetski kombi odlučio pomoći mom suprugu i našoj obitelji, sjesti u svoj osobni automobili i prevesti ga u OB Zadar na dijalizu. Njegov postupak tim je veći što je to napravio na vlastitu odgovornost jer je bio svjestan da bi bio kriv da se mom suprugu nešto dogodilo na putu. Jure nije ugrozio život mog supruga, već naprotiv pomogao mu je da dođe na dijalizu koja mu život znači i na tome mu hvala od sveg srca, naglašava supruga ovog pacijenta dodajući kako ne žele ni pomisliti da bi Jure snosio bilo kakve posljedice svog postupka.

Spora isporuka

– Njegov postupak zaslužuje isticanje kao primjer za nagradu za humanost, a s naše strane duboku i iskrenu zahvalnost za ono što je učinio za našu obitelj. Zato Vas molim, uime pacijenata koji se voze u ovim vozilima, da upoznate odgovorne s ovim velikim problemom i iznađete rješenje za ovu zaista tužnu situaciju u kojoj se nalaze bolesni ljudi s našeg otoka koji imaju pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, zaključila je u svojem pismu Vesna Karavanić.

Ustupila nam je odgovor županijskog pročelnika Marka Kolege koji joj je napisao kako suosjeća s njezinim suprugom i cijelom njihovom obitelji jer to nije lako njemu, a niti njima uz njega.

– Bilo bi licemjerno od mene da Vam kažem da znam kako Vam je jer to mogu samo pretpostaviti. Još jednom, ako vam to može ikako pomoći, uvjeravam vas da smo poduzeli sve što je u našoj moći da dobijemo nova vozila za sanitetski prijevoz i Hitnu pomoć. Isporučeno je i ugovoreno 17 vozila vozila, koja će stići u 2023., a započeli smo ugovaranje dodatnih 15 vozila za 2024. Nažalost, rokovi isporuke vozila su 12-14 mjeseci i stvarno nemamo mogućnosti to ubrzati. Ove tri pandemijske godine ne možemo brzo zakrpati po pitanju isporuke vozila, ističe pročelnik Kolega koji im se ispričao uime UO-a za zdravstvo Zadarske županije i njegovo osobno.