Pismo prijatelju u zatvoru

Gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničena pohoditi, zarobljena i prognanika pomagati.«

Čiji je ovo manifest? Ovo je sadržaj djelovanja osobe koja iz dana u dan raste u dubinu do svoga očovječenja. Manifest je to i kršćanina koji raste do punine kršćanstva kojem je glava uskrsnuli, neomeđeni, cjeloviti Isus Krist, ‘pravi čovjek i pravi Bog.’

Ambijent, sadržaj Crkve jest kršćanstvo. Crkva je zajednica osoba na putu do svoje punine. Crkva je ljubav u akciji. Konkretna, djelotvorna zajednica ljubavne akcije. Kada Crkva, kako bi se prilagodila, svlači sa sebe dio ljubavne akcije za drugoga čovjeka odustaje od svoje biti. Crkva se ne prilagođava, Crkva živi akciju ljubavi. Svaka kalkulacija, svaki kompromis Crkvu prlja, stanjuje haljinu ljubavi, postaje ohola u svojoj samodopadnosti. Svako gomilanje bogatstva oduzima snagu za djelovanje ljubavi. Svako gomilanje moći nad drugima zamagljuje joj oko ljubavi.

Otmjena je skromna Crkva. Divna je, bliska ljudima, sirotinjska Crkva u imati, a velika u biti. Program je jasan. Priroda i sadržaj Crkve blizak je svakom čovjeku, suverenom u svojoj slobodnoj raznovrsnosti. Esencijalno ime Crkve jest ljubav.

Moj prijatelj je u zatvoru. ‘Utamničena pohoditi.’