Stižu promjene u reguliranju humanitarnih akcija

Građani dosad nisu mogli organizirati humanitarne akcije za osobne potrebe, ali Vlada namjerava tu zapreku staviti i za članove obitelji, pa se humanitarne akcije ubuduće neće moći organizirati ni za bračne ili izvanbračne drugove, životne partnere ili neformalne životne partnere, ali ni za roditelje ili djecu, braću ili sestre. No, i kad organiziraju akcije za one koji im nisu najuža obitelj, moraju računati na to da će se promijeniti porezna pravila i što ih tjera da akcije organiziraju u okviru neke velike organizacije ili udruge.

Porezne i carinske olakšice moći će ostvarivati samo stalni prikupljači pomoći, odnosno oni kojima je to primarna djelatnost i koji se kao takvi upišu u registre, a dosad je to pravo imala svaka pravna osoba koja prikuplja i pruža humanitarnu pomoć.

Uz to humanitarne akcije koje se organiziraju s određenim ciljem uz 90 dana, koliko po zakonu mogu trajati, dobit će priliku produljiti se u određenim okolnostima za još 90 dana.

Postroženi uvjeti

Sve su to promjene koje donosi prijedlog Zakona o humanitarnoj pomoći što ga je ovih dana u javno savjetovanje uputilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, prema kojem će se postrožiti i uvjeti za organizacije koje su registrirane za stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.

Među ostalima uvjet za status stalnog prikupljača humanitarne pomoći bio je dokaz da je netko 180 dana u dvije godine provodio humanitarna akcije, a ako zakon prođe, uvjet će biti da je to činio 200 dana u dvije godine.

Drukčije bi ubuduće trebalo biti riješeno i pitanje novca koji se prikupi u nekoj humanitarnoj akciji, ali se ne potroši do kraja, pa kao i dosad taj »višak« odlazi za humanitarne akcije sličnog karaktera, primjerice ako se novac skupljao za liječenje nekog djeteta, neutrošeni dio će se preusmjeriti na prvu sljedeću akciju koja ima isti cilj.

U slučaju da se u 90 dana ne preusmjeri u prvu sljedeću humanitarnu akciju, Zakon je predviđao da ministarstvo nadležno za socijalnu skrb, uz suglasnost Vlade, u iznimnim situacijama odlučuje kako će se taj novac potrošiti.

Sada se u Zakonu navodi da »ako u roku od 90 dana od dana podnošenja izvješća u kojem su navedeni podaci o postojanju neutrošenih sredstava«, a nije odobrena niti jedna humanitarna akcija iste vrste, Ministarstvo rješenjem može naložiti organizatoru humanitarne akcije da taj novac uplati na račun odobrene humanitarne akcije čija je svrha zaštita života i zdravlja ljudi.

U obrazloženju Zakona ministarstvo navodi da je od stupanja zakona na snagu, od 1. studenoga 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, izdano 215 rješenja kojima se neprofitnim pravnim osobama u Hrvatskoj odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.

Najveći broj rješenja, njih 115, donesen je na zahtjev Hrvatskog Crvenog križa i njegovih društva na razini županija, gradova i općina, na zahtjev Hrvatskog Caritasa izdano je 15 takvih rješenja, na zahtjev različitih zaklada doneseno je 16 rješenja, a na zahtjev vjerskih zajednica i drugih neprofitnih pravnih osoba doneseno je ukupno 69 rješenja.

Globalna kriza

Ističu da je veliki broj pravnih osoba koje imaju status stalnog prikupljača pomoći neaktivan ili tek povremeno pruža i prikuplja pomoć, odnosno angažira se u humanitarnim akcijama, što je u suprotnosti s idejom rješenja za tzv. »stalno« prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.

U istom razdoblju upravna su tijela profitnim i neprofitnim pravnim osobama, ali i fizičkim osobama, izdala čak 2.413 odobrenja za provođenje humanitarnih akcija, od čega je njih 237, odnosno 9,82 posto otpadalo na fizičke osobe, odnosno građane.

U ministarstvu su izračunali da se u Hrvatskoj, u prosjeku, za provođenje humanitarnih akcija izda 336 rješenja godišnje, odnosno 28 rješenja mjesečno. Kažu i da je broj organiziranih humanitarnih akcija u posljednjih osam godina fluktuirajući, pa je od 2015. do 2019. godine imao trend rasta iznad prosjeka, da bi od početka 2020. godine do kraja 2022. godine pokazao silaznu putanju.

– To se može tumačiti i posljedicom globalne krize, a i određenom zasićenošću građana raznim načinima prikupljanja financijskih sredstava (npr. putem platformi, društvenih mreža i sl.) koje je teško kontrolirati i imati povjerenje u njihove plemenite namjere, navodi Ministarstvo.