Život i djelo o. Josipa Milunovića

Tamo gdje se nailazi na kakav hrvatski trag plodonosni pastoralni djelatnik, graditelj, pisac i književnik don Ivan Kevrić, župnik Visočana, to s radošću i ponosom ističe, zapisuje i tumači, kao u slučaju njegove najnovije knjige “O. Josip Milunović – život i djelo” (Visočane 1709. – Požega 1759.), objavljenoj u godini kad s ponosom obilježava 65. obljetnicu života i 40. obljetnicu svog svećeničkog služenja crkvi i hrvatskom narodu.
Iz Visočana u Požegu
Propovjednika, misionara, vrijednog svećeničkog jezuita, prof. Josipa Milunovića su 15. ožujka 1709. godine iznjedrile Visočane. U vrijeme njegova rođenja Visočane su bile pod mletačkom upravom opljačkani od Turaka. Imao je 13 godina kad su Milunovići iz ovog ravnokotarskog mjesta stigli u Slavoniju, u grad Požegu.
Kao mladić s 24 godine stupa u isusovački red, u novicijat Družbe Isusove u Beču. Nakon novicijata na svom apostolskom putu proći će Požegu, Zagreb, Varaždin, Požegu, Graz, Pečuh i Osijek te zadnjih sedam godina od 1752. do 1759. godine Požegu, gdje i umire u 50. godini života.
U svom kratkom životnom vijeku ostavio je neizbrisiv pečat prosvjetiteljstva u svojoj crkvi i svome hrvatskom narodu za sve vjekove. Svojim životom svjedočio je ljubav Božju prema putniku i namjerniku, djeci i odraslima, učenicima i neukima, a napose prema bolesnima i siromašnima.
Napisao je književno djelo “Šest nedilja na poštenje sv. Alojzija Gonzage”, prvi životopis sv. Alojzija na hrvatskom jeziku. Knjiga je tiskana u Zagrebu 1759. godine, u godini njegove prerane smrti. Jedinim svojim književnim radom o. Josip Milunović, preteča hrvatskog prosvjetiteljskog prozaika Matije Antuna Relkovića, ostavio je neizbrisiv trag u prosvjetiteljstvu Slavonije.
O. Milunović je u 18. stoljeću svoju knjigu pisao riječima tadašnjeg vremena kad još nije bio uređen hrvatski jezik, narodnim jezikom da se što bolje približi svojim ljudima. Imao je prvo na pameti svoje misionarske potrebe da pomogne crkvi i svom hrvatskom narodu kako će lakše naučiti čitati i pisati, bolje upoznati vjerske istine koje će ga voditi prema vječnom spasenju. Ovom je knjigom misionar i putujući učitelj o. Josip Milunović iz Visočana, ravnokotarskog sela čiji su preci crkvi podarili redovnicu i 15 svećenika, sada puno lakše dostupan i široj publici.
Literarna imaginacija i historiografija
U ovoj istraživačkoj knjizi Kevrić o svom dosad gotovo nepoznatom sumještaninu, književniku i prosvjetitelju o. Milunoviću slobodno isprepliće literarnu imaginaciju i historiografiju. Autor u osnovnoj povijesnoj činjenici, problemu, tezi, ili predaji dodaje svoju literarnu imaginaciju, “radnju”, ljepotu svoga jezika i stila, što ovakva djela čine ugodnima za čitatelje, ali koja upravo na takav način otvaraju potom i interes za stručno sagledavanje određenog historiografskog problema.
Sve što vidi i susreće i o svemu o čemu piše Kevrić ne samo da nastoji donijeti precizne arheološke i povijesne podatke, već sve to uokviruje svojim osobnim, spontanim i znatiželjno iskrenim doživljajem. Dapače, na ovako specifičan, jezgrovit, čitak, kratak, izravan i jednostavan način može govoriti samo dobar poznavalac povijesnih događaja, kao i dobar propovjednik.
U svemu o čemu uz puno truda, znoja i volje piše don Ivan nalazi vjeru i mir, povijest, tišinu i vječnost. Knjiga je atraktivno i prepoznatljivo estetski crno-bijelo oblikovana, tako da može poslužiti ne samo kao zanimljivo i poučno štivo, kako običnim čitateljima (ali i stručnjacima), već i kao lijep poklon u svakoj prigodi.
Osim što su prikupljeni podaci koji su dosad bili razbacani u bezbroj, katkad i teško dostupnih, ovaj rad donosi niz dosad potpuno nepoznatih činjenica čime je autor, don Ivan Kevrić, značajno obogatio ne samo zadarsku i požešku nego i cjelokupnu hrvatsku kulturnu, navlastito književno – povijesnu scenu.