Kako “ilegalci” s cijelim štandovima bježe “komunalcima”

Žena kupovala kod ilegalne prodavačice i dok je plaćala, odložila je na njenom stolu s robom svoju torbu. Kad je prodavačica uočila redare, sklopila je stolić s robom i s njime i torbu zbunjene gospođe – i pobjegla

Svi smo mi jednom bili redari – brisali smo ploče, donosili dnevnike, prijavljivali koga nema u školskim klupama… Iako se građani često pitaju što rade naši komunalni redari, na terenu s njima vidjeli smo da redari rade red. Ili barem pokušavaju. Kao i razredni redari u školama, oni brišu gradska pročelja od nepropisnih reklama, uvode red na zelenim površinama, prijavljuju uzurpaciju javnog prostora…
Na početku jutarnje smjene dolazimo u ured Komunalnog redarstva u zgradi gradske uprave na Narodnom trgu. U uredu sjede četiri redara.
Akcija “Reklame”
– Tu smjena počinje i završava. Pregledavaju se prijave građana, web stranica s pitanjima i odgovorima, tu se radi papirologija i telefonski dio posla. Sve ostalo je vani. Ponekad hodamo i po sedam kilometara dnevno, kaže redar Zdenko Ivanac, uzima fotoaparat, svoju osnovnu opremu, i zajedno s redarom Šimom Radoševićem izvodi nas u obilazak.
Do kraja listopada će biti zaposleno 13 redara, ljeti su radili u tri smjene, od 8 do 2 sata, ovisno o radnom vremenu kafića, to jest “zauzetosti javne površine”. Sad se radi od 8 do ponoći, a u studenom šest sezonaca odlazi. Ono što se obavezno svaki dan pogleda, priča Ivanac, je Pozdrav Suncu i Morske orgulje.
– Posebno za vrijeme sezone na Poluotok se stavlja najveća pozornost i to najviše u našoj velikoj “akciji reklama” koja je trenutačno u provedbi. Sve tvrtke, obrti i fizičke osobe na administrativnom području Zadra moraju imati rješenje Grada za isticanje reklame. Pločicu od četvrtine kvadrata mora imati svaki objekt, ona se ne plaća, ali i za nju je potrebno rješenje. Na Poluotoku, u zaštićenoj gradskoj jezgri, klimatski uređaji ne smiju biti na vanjskim pročeljima zgrada, a za isticanje reklama još je potrebna i suglasnost konzervatora, govori Ivanac, dodajući da je to velika, sveobuhvatna akcija.
Akcija je počela lani u rujnu i do sad je izdano oko 1.000 rješenja, no, kako kaže Ivanac, vrlo mali broj reagira na upozorenja pa onima koji se uporno oglušuju ide prekršajna prijava.
– Na području Zadra ima oko 5-6 tisuća aktivnih firmi, a najviše se izmotavaju velike firme. Umjesto da su primjer malima. Još se žale na sudu i kažu da nisu znali da to moraju imati, a mi smo im poslali i po nekoliko upozorenja, priča Ivanac samo jedan primjer pojedinaca koji koriste sve načine da se izvuku od plaćanja svojih obaveza.
Bijeg s divlje pijace
Tako smo u obilasku naišli na šest reklamnih panoa kraj rotora na Ravnicama za koje, kako kaže Ivanac, vlasnik nema rješenje Grada Zadra.
– Firme koje se oglašavaju na njegovim panoima vjerojatno i ne znaju da on nema rješenje. Sad čekamo odgovor vlasnika. Za uzurpaciju javne površine bez rješenja firma može dobiti kaznu od 10.000 kuna po pojedinoj reklami plus po 2.000 kn za odgovornu osobu. Za obrtnike je po 5.000, a za fizičke osobe 1.000 kuna. Inače, ne samo za reklame, već uglavnom za sve prekršaje idemo prvo s upozorenjima jer je cilj educirati ljude, a ne kazniti ih. Da je cilj kazna, ovo bi bila “policijska država”, govori Ivanac.
Na Poluotoku, ali i u drugim dijelovima Grada, redari paze jesu li terase kafića na javnim površinama u skladu s rješenjem koje moraju imati i imaju li ga uopće.
Osim toga, kad uoče grafite neprimjerenog sadržaja, oni se odmah brišu, a da bi se obrisali svi, potrebno je jako puno novca. Postoji procjena da bi brisanje svih grafita samo na Poluotoku koštalo 5 milijuna kuna!
Kroz Park Vladimira Nazora stižemo do Relje gdje je sad, umjesto Male pijace, “divlja pijaca”. Dok se redari približavaju pijaci u svojim prepoznatljivim uniformama s grbom Grada Zadra, prodavačice brzo skupljaju svoju ribu, jedna bježi pa se vraća i viče, druga se žali.
– U slučaju da vlasnik hrane pobjegne, sve se izvaže, fotografira, napravi zapisnik i naš kooperant to odvozi u Dom ‘Sv. Frane’, govori Ivanac, kad ipak dolazi mladić, govoreći da je to njegovo i daje podatke. Dobit će prekršajnu prijavu.
Kako kažu redari, to su uvijek isti ljudi, ista roba.
– Znamo im već svima imena, imamo njihove fotografije. Neki su dobro uigrani pa pošalju djecu da se igraju stotinjak metara od pijace. Kad nas vide, djeca im trče reći da stižemo i oni skupljaju robu i bježe. Poslije kad mi odemo, čak se i vrate prodavati. Kazna je 1.000 kuna, a dok to dođe na red na sudu, često im se kazna i poništi, kaže Ivanac.
I smetlari, i policajci, i psiholozi
Tako se jednom dogodilo, priča Ivanac, da je žena kupovala kod ilegalne prodavačice i dok je plaćala, odložila je na njenom stolu s robom svoju torbu. Kad je prodavačica uočila redare, sklopila je stolić s robom i s njime i torbu zbunjene gospođe – i pobjegla.
Kako su teritorijalno na području grada podijeljeni redari, tako su, kažu, podijeljeni i ilegalni prodavači koji uzurpiraju javni prostor pa ima slučajeva da između uzurpatora dolazi do svađa.
Kod ostavljanja šute na ulici, automobila bez registracija, kod nelegalnih reklamnih panoa… Važno je prvo utvrditi vlasnika, što nije uvijek lako.
Redari sve nepravilnosti koje uoče, ako nisu u njihovoj nadležnosti, prijavljuju Vodovodu, policiji, Elektri…, koga se već tiče. Kako pričaju, moraju paziti da ne prijeđu svoje ovlasti. Nekad su detektivi, nekad policajci, nekad smetlari, a u većini slučajeva važno je da su dobri psiholozi.
– Posao je dosta stresan i nikad nije dosadno. Uvijek su neke nove situacije, ako ništa, čujemo neke nove uvrede. Česte su prijetnje, a lani sam čak dobio klupom po glavi. Važno je biti dobar psiholog da čovjeka koji je u prekršaju smiriš i da uspiješ obaviti svoj posao. Iako zna biti naporno, uvijek je lijepo vidjeti da si nešto doveo u red. To me veseli i onda vidim smisao svog posla, govori Ivanac.

 SPREMAJTE DRVA U ŠUPE

Komunalni redari paze i na parkiranje na zelenim površinama grada.
– Tu nema tolerancije jer smatramo da je stvar osobne kulture da se ne parkira na travi. Kazna je 500 kuna, a najkritičniji su bili Muraj, Kolovare, područje iza zgrade Zavoda za zapošljavanje… Neki su dijelovi riješeni pregradama. A vozači znaju reći da to nije zelena površina jer nema trave. Kako bi je i bilo kad je “gaze” automobili, pita se Ivanac.
Jedini način je, dodaje Ivanac, da se parkiranje fizički onemogući stupićima ili lancima.
Jeste li znali da drva ispred ulaza ne smiju stajati više od tri dana, a tolerira se do prvog vikenda?
A jeste li znali da automobil bez registracije nakon sedam dana može završiti na odlagalištu, koliko god vrijedan bio?
Sve je to dio posla komunalnih redara…

 NOSITE VREĆE ZA PSEĆI IZMET!

U Parku Vladimira Nazora nailazimo na tragove noćnog vandalizma, otpiljene rasvjetne stupove koji se prodaju u staro željezo i ostatke neodgovornih vlasnika pasa.
– Stup je već procesuiran, komentira Ivanac i čudi se kako netko ima hrabrosti piliti stup pod naponom.
S druge strane, mali željezni stupić stoji u zemlji bez jasne svrhe, no drugi redar Radošević nam pojašnjava da je na stupiću bila oznaka zabrane za pse. A te oznake stalno nestaju. Misle ljudi, ako maknu oznake da je onda sve dopušteno.
Kazna od 500 kuna bi ih razuvjerila, ali tu je kaznu teško napisati, ako vlasnik psa ne želi dati osobne podatke.
– Opasan pas treba imati brnjicu, moraju biti na uzici i vlasnici moraju imati vrećice za izmet. Žene su tu najodgovornije, uglavnom imaju vrećice, a ako su uhvaćene u prekršaju, dat će podatke. Najteže je s muškarcima i djecom, jer muškarci se uglavnom svađaju i ne daju podatke, a djecu ne volimo legitimirati. Dok pozovemo policiju radi intervencije, čovjek već ode, a mi ne smijemo upotrijebiti fizičku silu, niti da se obranimo, kaže Ivanac, dodajući da bi problem riješio čitač čipova koji bi pokazao ime vlasnika psa.
Mi smo naišli baš na rijetkost – ženu sa psom bez vrećice za izmet. Kaže da ima malog psa pa da to nije strašno, ali priznaje da ipak nije u redu. Ovaj put je prošla samo s upozorenjem, pod uvjetom da ode po vrećicu i pokupi izmet svog malog psa.