U ogledalu regionalnog poraza vide se dobar posao i propuštena prilika

Regionalna liga je od ponedjeljka predvečer ostala u retrovizorima zadarskih ljubitelja košarke koji pogled okreću prema završnici hrvatskog prvenstva. I premda poraze u sportu ne treba slaviti, stvari uvijek valja staviti u kontekst, a nakon dobrog posla treba dati priznanje zaslužnima.

A Zadar je u ponedjeljak na parketu napravio jako dobar posao. Neočekivano čvrst otpor favoriziranom suparniku trajao je sve do nekoliko minuta prije kraja, a da nije bilo vrlo lošeg otvaranja utakmice mogli su momci u bijelim dresovima i još više zaprijetiti moćnoj beogradskoj košarkaškoj družini.

Doduše, nije ni Crvena zvezda ponovila igru iz prvog četvrtfinalnog dvoboja, no i to je velikim dijelom zasluga dobre pripreme utakmice i izdanja Zadrana na parketu. Nešto se, na koncu, pita i suparnika. Bila je to ujedno i završna potvrda dobrog posla koji je u natjecateljskom aspektu odrađen u regionalnoj ligi ove sezone.

Dobro uštiman bend

Premda bi bilo sasvim pogrešno sezonu proglašavati povijesnom ili najboljom u zadnjih 15 godina samo zato što se nakon stanke duge desetljeće i pol uhvatilo doigravanje, jer to je isključivo posljedica promjene sustava natjecanja, a ujedno bi i devaloriziralo rezultate koje su, svatko u svoje vrijeme, na klupi Zadra postigli Aramis Naglić i Ante Nazor, valja odati priznanje radu Danijela Jusupa koji je prošlo ljeto okupio družinu podcijenjenih izvođača i uklopio ih u zanimljiv bend koji je svoju regionalnu turneju završio s nekolicinom itekako zapaženih izvedbi.

Prvo ime sastava nedvojbeno je bio prvi zadarski MVP, odnosno najkorisniji igrač ABA lige Luka Božić koji je oduševljavao svojom energijom i snagom kojom je često tjerao protivnike da »plešu onako kako on svira«. Nije to bio fini jazz ili melodični blues, već pravi čvrsti »hard rock«. Pa tko voli, tko ne voli.

Na »drugoj gitari« je bio Dario Drežnjak koji je svojim napadačkim izdanjima pod obručima i izvan linije 6.75 davao nešto više melodike igri Zadra, širio reket i davao prijeko potrebne poene kada se protivnik začahuri i pokuša usporiti igru. Ritam gitara je bila u rukama kapetana Marka Ramljaka, bas je dopao Arijana Lakića s možda ne toliko cijenjenim ali vrlo bitnim dubokim tonovima obrane i ritma, dok je po bubnjevima, ali i suparničkim centrima, ritmično »lupao« Karlo Žganec.

Još da sredinom sezone zbog financijskih problema nije otišao i »klavijaturist« Antonio Jordano melodija bi nedvojbeno bila i bolja… A možda bi postojala i realna šansa da se beogradskog diva baci u »knock-down«. Ovako, presudila je realno osjetno veća individualna kvaliteta Zvezdinih košarkaša koji su »dvokorakom« stigli do polufinalnog okršaja s Budućnosti, dok se Zadar okreće završnici domaćeg prvenstva gdje će loviti naslov prvaka Hrvatske. Na koncu, kada se sve zbroji i oduzme, po tome će se ocjenjivati rezultatska uspješnost čitave sezone.

Tri termina

I dok ta bitka tek počinje, nominalnim »zagrijavanjem« protiv zagrebačkog Dinama danas od 18 sati, jedna bitka je već izgubljena. Regionalna. No, ne na parketu od Crvene zvezde, jer porazu unatoč to nije bila ravnopravna bitka, prije junački otpor nadmoćnijem protivniku, već ona na tribinama.

Samo dvije i pol, ili možda navučene tri tisuće gledatelja koji su se u ponedjeljak okupili u Krešinom domu nedvojbeno su – podbačaj. I to veliki podbačaj. Ali ne podbačaj vezan uz parket, ili još manje uz potrebu igranja ABA lige kako bi dežurni dušobrižnici u pravilu potaknuti osobnim interesima učas uskočili uskliknuti, već podbačaj kluba kao organizacijske cjeline.

I premda se ne smije zanemariti objektivne razloge slabe posjete poput realno loše atmosfere oko kluba uzrokovane političkim marifetlucima, visokog poraza u prvoj četvrtfinalnoj utakmici koji je nagovijestio tanku nadu za slavlje u uzvratu, pa i mentaliteta koji teško priznaje »zlatnu sredinu«, kao glavni i očiti razlog nedvojbeno se nameće termin utakmice koji je bio promašen na više razina.

Prva pogreška je napravljena kada je dozvoljeno da na službenim stranicama ABA lige kao originalni termin izađe petak, 5. svibnja iako se moralo znati da se tada još uvijek održava ASDA – Jadranska vojna i zrakoplovna izložba i konferencija, što je u kombinaciji s obvezom da se gostujućem klubu dan prije utakmice osigura trening u terminu dvoboja automatski značilo da je nemoguće da se susret tada odigra.

Druga pogreška je napravljena kada se termin nije istoga dana promijenio i o tome obavijestila javnost, dok je nedvojbeno najveći propust učinjen kada je kao konačni termin prvo određen ponedjeljak, 8. svibnja u 18 sati, da bi nedugo potom on bio pomaknut na – 17 sati. Na radni dan. U raskopanom gradu. Nije se pokazalo kao treća sreća!

Gubitak novca

I nije ovdje toliko bitno što je Zadranima dvorana svojedobno predstavljena, ili bolje kazano reklamirana, kao novi dom KK Zadar, da bi klub na koncu ispao podstanar pred svakako najjaču, a lako moguće i potencijalno najprofitabilniju utakmicu sezone, pa nije toliko bitno ni je li nositelj televizijskih prava Zadru uistinu ponudio dva nova termina, u 17 i 19 sati, pri čemu je odabran raniji, kao ni razlog zbog kojeg je to učinjeno, ili je pak neprirodni termin bio nametnut, koliko je bitno to što je propuštena velika prilika.

Prilika za dodatnu zaradu, jer je lako izračunati koliko bi tisuća eura više sjelo u klupsku blagajnu u predvečerje »sudbonosne« sjednice Gradskog vijeća da se na tribinama okupilo šest ili sedam tisuća navijača, što uz dobar PR i optimalan termin ne bi smjelo biti nemoguće. Čista propuštena prilika koju ćemo, na koncu, iz svojih džepova platiti vi i ja, jer rashode će i dalje valjati pokriti.

Mahom javim sredstvima. Dodatni problem je propuštanje ukotvljenja identiteta kluba u zajednicu i među najmlađe koji su ostali zakinuti za priliku da u većoj mjeri osjete pravu košarkašku atmosferu pred neusporedivo popunjenijim tribinama. U izlučnoj utakmici, protiv moćnog euroligaša. U doigravanju. Takva prilika ne dolazi baš svaki dan, a još rjeđe u sezoni kada se u klubu nalazi MVP lige, što Zadar nikada u povijesti »Jadrana« nije imao.

Nažalost, izgleda da se time u klubu koji se u ovom trenutku de facto vodi od strane Nadzornog odbora, uz više-manje tek birokratsko sekundiranje v.d. direktorice, nema tko baviti. Jednostavno, nedostaje novca i operativaca. A možda i ideje. Šteta.

Danijel Jusup (KK Zadar)