Liječnici koji su spašavali ranjenu djecu: Ništa nas nije moglo pripremiti na ono što ćemo tamo zateći

Tijekom dvije masovne pucnjave u Srbiji proteklog tjedna intervenirao je velik broj liječnika i zdravstvenog osoblja. Sad su ispričali što su zatekli na terenu, koliko je teško bilo u operacijskim dvoranama i kako poslije dvije tragedije izgleda briga o povrijeđenim pacijentima.

O tome su za RTS govorili liječnica Ivana Stefanović iz Hitne pomoći i kirurzi Kliničkog centra Zlatko Perišić i Milan Savić.

Podsjetimo, u Srbiji je danas treći dan žalosti zbog masakra i tragedije u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu te masovne pucnjave i ubojstva više ljudi u selima oko Smedereva i Mladenovca.

Srbija oplakuje sedamnaest žrtava dvaju nezapamćenih masovnih zločina u Srbiji u dva dana. U srijedu je u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar na beogradskom Vračaru učenik sedmog razreda Kosta K. (13) ubio osam učenika i domara, a ranio šest učenika i jednu učiteljicu.

Niti 36 sati nakon ove tragedije – novi masakr. Mladić Uroš B. (21) ubio je osmero ljudi u selima oko Smedereva i Mladenovca.

Kćer ju nazvala iz učionice: “Mama, pošalji Hitnu”

Liječnica Ivana Stefanović iz beogradske Hitne pomoći rekla je za RTS da njezina kći ide u školu Vladislav Ribnikar i da ju je nazvala iz susjedne učionice tražeći da pošalje ekipu Hitne pomoći. To ju je zamolila njena učiteljica.

Kirurg iz UKCS-a Zlatko Perišić kazao je da je bez dijagnostike utrčao u salu kako bi spasio djevojčicu jer na dan kada se dogodio pokolj nije imao vremena ni za što.

Kirurg Milan Savić je operirao najteže ozlijeđenog dječaka i dijete kolegice.

“Mene je zvala kći iz jedne učionice koja je bila do učionice u kojoj se pucalo i tražila da pošaljemo ekipu, učiteljica joj je rekla da se javi”, rekla je dr. Stefanović.

Kazala je da su na jutarnjem sastanku saznali za pucnjavu u školi, ali da to nitko nije shvatio ozbiljno jer su, kako kaže, mislili da se radi o lažnoj dojavi.

“Krenuli smo prema call-centru da vidimo je li već stigao poziv, primljen je, upućene su tri ekipe”, navela je Stefanović.

Dodala je: “Razmišljala sam gdje mi je dijete, kako da odem po nju, u sljedećih 20 sekundi stigla nam je strašna vijest da ima najmanje deset teško ozlijeđenih i krenula sam s prvom ekipom koja je bila planirana da ide, pa sam stigla na mjesto događaja kao četvrta ekipa.”

Stefanović kaže da je u međuvremenu od kćeri čula da su ju učitelji odveli u drugi dio škole i znala je da je sigurno.

“Koliko god te vijesti bile strašne, nisu nas mogle pripremiti na ono što ćemo tamo zateći. Ovo je gore od najgoreg scenarija koji sam mogla zamisliti”, rekla je.

“Djevojčica me u liftu pitala: Neću umrijeti?”

Zlatko Perišić, kirurg iz Kliničkog centra Srbije, bio je dežurni liječnik u noći kada se dogodila tragedija u okolici Mladenovca i Smedereva.

“Nisam direktno bio uključen u brigu o djeci, ali bilo mi je teško sve to gledati. Sin jedne kolegice je bio u operacijskoj sali, svima nam je bilo teško”, rekao je.

Dodao je: “Tog četvrtka imali smo puno posla, operacija, nekoliko hitnih operacija, a oko pola 12 s reanimacije me nazvala dr. Ksenija Petrović i rekla mi za novo masovno ubojstvo.

Bio sam u dvorani, nismo imali pravih informacija. Zvao sam sve kirurge, svi su bili tu, čekali smo.

Nisam se brinuo možemo li to riješiti. Imamo kapacitete, dosta operacijskih sala. Krenuli smo s inicijalnom dijagnostikom, a treći pacijent bila je djevojčica rođena 2005. godine.

Kad sam vidio kako izgleda, donio sam odluku da istog trenutka uđem u salu bez ikakve dijagnostike, bez ultrazvuka, ona je iskrvarila i nismo imali vremena ni za što.

Otrčali smo u salu, djevojčica je godište moje kćerke i ona nam je u liftu rekla – ‘Neću umrijeti?’”

Imala je tri prostrijelne rane: “Krvarilo je na sve strane, onda smo uočili da je bubreg razoren, zaustavili smo krvarenje i stabilizirali je u tom trenutku.”

Liječnici su djevojčici spasili život.

“Mogla je svakog trenutka izdahnuti na stolu pred nama. No, sve rane su zbrinute, očekuje je još jedna operacija”, zaključio je dr. Perišić.

Što učiniti nakon dvije ovako velike tragedije?

Torakalni kirurg Milan Savić, koji je primio najteže ozlijeđenog dječaka iz škole Vladislav Ribnikar, tog je jutra odlazio iz dežurstva, a kaže da zbog složenosti ozljeda nije bilo vremena za razmišljanje.

“Nije bilo vremena za detaljnu dijagnostiku jer nismo mogli rekonstruirati mehanizam ozljede. Bila je jedna prostrijelna rana vrata, prostrijelna rana prsnog koša i metak koji se zaustavio u razini petog rebra.

Dobili smo informaciju da se radi o djetetu naše kolegice. Vršnjak je moje kćerke, ali kada dugo radite ovaj posao morate se isključiti i pomoći.

Kolegica Tanja Eminović i ja odradili smo prvu operaciju i zaustavili krvarenje. U drugom naletu radili smo vađenje metka, ispričao je dr. Savić.

Doktor Savić je tog jutra izlazio iz dežurstva, kada se sve dogodilo, ali uz dvadesetogodišnje iskustvo, ističe, morate se emotivno isklučiti i pomoći pacijentu.

“Važno je i s kime radite i tko vam pomaže, da je i on dugo u poslu, posebno u tako dramatičnim situacijama. Uspjeli smo dijete stabilizirati i iskreno se nadam da će posljedice biti što manje”, rekao je dr. Savić.

Poslije ove dvije velike tragedije dr. Savić drži da će se sve morati preispitati, morat će se više razgovarati s djecom i više im se posvetiti, ako im roditelji nisu dovoljno prisutni.

“Morat ćemo otvoriti tu Pandorinu kutiju, posebno u tinejdžerskom razdoblju, kada nisu ni djeca ni odrasli i kada im može svašta pasti napamet, kako bi osigurali da se ovakve stvari više nikada ne ponove.

Svaki roditelj daje sve od sebe, i ja ću učiniti sve da djeca izađu što sa što manje problema, da budu prvenstveno dobri i plemeniti ljudi, ispričao je dr. Savić za RTS.

Cijeli prilog pogledajte OVDJE.