Josip Rumac na predstojećem Giru bit će dio logistike Ineosa: "Brzine su postale nevjerojatne, gotovo dvostruke od onoga kada sam vozio"

RIJEKA  Pojedinačnim kronometrom dužine 19,6 kilometara od Fossacesia Marine do Ortone sutra, na talijanskoj strani Jadrana, kreće Giro d’Italia. Ukupno će se voziti 21 etapa, proći će se 3.489,2 kilometra kako bi se 28. svibnja u Rimu posljednji put odjenula roza majica, a pobjedniku uručio Beskrajni trofej, visok 54 centimetra i težak 9,5 kilograma. Među onima koji će biti u dugoj koloni, ali u pratnji, bit će Josip Rumac, biciklist iz Poljana, koji je 2020. bio sudionik Gira di Italia. Bila je to njegova jedina Grand Tour utrka. Rumac je od početka godine u logistici Ineos Grenadiersa, jedne od najvećih svjetskih momčadi.

– Ne nedostaje mi taj vozački šušur, okrenuo sam novu stranicu u životu. Nedostaje mi trening, ali i dalje vozim bicikl, trčim, planinarim. U ekipi su sve sportski tipovi pa sada svako jutro otiđemo trčati – kaže Josip Rumac, koji se javio iz Pescare. Sutra će imati posebno zaduženje, bit će u pratnji Filippa Ganne, jednog od favorita kronometra.

– Ima nas stvarno puno, 29 nas je iz popratnog osoblja, osam vozača. Još će doći neki samo za kronometar, recimo inženjeri za aerodinamiku, tako da nas zna biti i četrdeset. Velika je to logistika. Ineos je u top tri momčadi, uz Jumbo-Vismu i i UAE Team Emirates. Giro je moja četvrta utrka. Zadužen sam za logistiku, vozni park. Imamo šest vozila, četiri mala i tri velika kombija, tri kamiona, autobus. Sve je isto, jedino više nisam na bicikli. Poznajem vozače, ljude. Ista stvar, samo druga funkcija – dodaje Rumac, trostruki prvak Hrvatske u cestovnoj utrci i kronometru.

CRO Race

Posljednja utrka koju je Rumac vozio bila je CRO Race 2020. godine, uz treće mjesto u etapi od Zadra do Crikvenice. Rano je zaključio karijeru, s 27 godina. No, svejedno je napravio više od 250 tisuća kilometara na biciklu od 2007. godine do danas.

– U posljednjih deset godina bilo je 200 tisuća kilometara. Prosjek je 33 tisuće kilometara godišnje dok sam bio profesionalac. Vozio sam u talijanskom Androniju, koji je potpisao ugovor s Dhrone Hopperom, startup tvrtkom koja nije uspjela. Ekipa je bila primorana na zatvaranje. Bilo je nekih opcija za manje momčadi, ali odlučio sam se za prestanak. Tada je došla ponuda Ineosa, zvao me jedan direktor i poručio da me žele dugoročno u momčadi. Tražili su mlade ljude koji su bili u biciklizmu. Počeo sam raditi s početkom godine. Prošao sam pripreme s ekipom na Malllorci, gdje sam odradio prve radne dane. Radio sam na Vuelti Del Sol, gdje je pobijedio Tadej Pogačar, zatim Pariz – Nicu, gdje je također slavio Pogačar, a posljednja utrka bila je Baskija.

Josip Rumac/Foto Ilario Biondi

Giro je posljednjih godina nekako bio u sjeni Tour de Francea, no vraća stari sjaj.

– Dolaze Primož Roglić i Remco Evanepoel, mi smo također motivirani s Gannom, specijalistom za kronometar, s talijanskom markom Pinarellom. Visoko se cilja prvoga dana, na rozu majicu. Imamo dva lidera za generalni plasman, to su Tao Geoghegan Hart i povratnik Geraint Thomas, treći lani na Tour de Franceu iza Jonasa Vingegaarda i Pogačara. Do prvog dana odmora vidjet će se tko je u najboljoj formi i za koga će se raditi.

Pakleni krono

Subota donosi tek jedan od tri kronometra. Poseban je onaj iz Tarvisija do Monte Lussarija pretposljednjeg dana, sa završnih osam kilometara u kojima se treba popeti gotovo tisuću metara. Tu je i nekoliko iznimno teških planinskih etapa.

– Imali smo sastanak koji je trajao gotovo tri sata. Prošli smo sve etape, definirali detalje za prvih sedam dana. Nadamo se dobrom rezultatu, to od nas očekuje i momčad i proizvođač.

Rumac je te 2020. bio 99. u ukupnom poretku Gira.

– Tada je pobijedio Tao Geoghegan Hart, koji je sada lider u mojoj momčadi. Dečki su motivirani, svi jedva čekamo start. S obzirom na to da nam je najbliži, meni je Giro uvijek bio najzanimljiviji. Tour de France je najpopularniji, ali Giro je najteža utrka, pogotovo ove godine. Taj kronometar do Monte Lussarija pretposljednjeg dana je stvarno težak, nema ni pratnje automobilima, samo motociklima, uspon je na dijelovima i do 20 posto. Zatim slijedi transfer iz Udina do Rima od 800 kilometara. Ono što treba istaknuti je strašan napredak. Brzine su postale nevjerojatne, gotovo dvostruke od onoga kada sam vozio 2020. godine. Vidjeli smo što rade Evanepoel, Pogačar, Roglić ili Van der Poel na Pariz – Roubaixu, to su nezamislive brzine. Roglić i Evanepoel su favoriti ovog Gira, tu je i Thomas, koji nije vozio puno utrka te Hart. Naša su očekivanja minimalno – postolje. No, mislim da neće na kraju neće pobijediti netko od favorita.