Blagdan oca redovništva

Danas se slavi  blagdan Svetog Antuna, opata, kojeg zovu još i ocem  redovništva. Antun pustinjak  je svetac istočne i zapadne  Crkve te zaštitnik stočara.  Njemu se mnogi štovatelji  utječu u borbi protiv različitih  napasti i bolesti. Svetac se  prikazuje sa zvoncem u ruci.  Zvonce označava svečevu  moć u nadvladavanju i istjerivanju zlih duhova. Ovaj  blagdan se u Zadarskoj nadbiskupiji posebno časti u župi  Svetog Ante Padovanskog na  Smiljevcu, a također se slavi  na Belafuži, u Ninu, Tkonu,  Barbatu, Dobropoljani i  Pašmanu. Sveta misa u crkvi  Sv. Ante Padovanskog u Zadru je u 18 sati.
 Primjer apostola
Antun je porijeklom iz Kome u srednjem Egiptu. Tamo  se rodio oko 250. godine za  vrijeme cara Decija. Kršćani  su tada bili progonjeni. Antunovi su roditelji bili bogati,  ali pobožni kršćani te je on od  djetinjstva rastao i razvijao se  u mudrosti i milosti Božjoj.  Kako je Antun bio obdaren  darom mudrosti i velikom  duhovnom snagom bio je vrlo  utjecajan i poznat, pa su mu  se mnogi obraćali pitajući ga  za savjet. Duhovno bogatstvo  i mudrost Antun je primao  čitanjem Svetog pisma koje  ga je nadahnjivalo da se potpuno posveti Bogu i Njegovoj  Riječi. Htio je potpuno i savršeno ljubiti Boga.
 O Antunovu životu pisao je  sveti Atanazije. Prema ovom  svecu, Antun je mlad ostao  bez roditelja te se nakon toga  sam brinuo za kuću i sestru.  Snagu za život Antun je dobivao odlaskom u crkvu gdje  bi slušao Božju Riječ, koja mu  je bila putokaz u životu. Na  ovog Božjeg odabranika najviše je utjecao primjer apostola koji su ostavili sve i pošli  za Kristom. Jednog dana ušao  je u crkvu baš kad se čitalo  Evanđelje u kojem je Isus  uputio bogatom mladiću ove  Riječi: “Hoćeš li biti savršen,  idi, prodaj što imaš i podaj  siromasima pa ćeš imati blago  na nebu. A onda dođi i idi za  mnom.” Antun je toliko bio  dirnut ovim riječima pa ih je  odlučio potpuno nasljedovati  i živjeti po njima. Odmah je  darovao svoj posjed. Prodao  je svoju imovinu, a novac  dobiven od toga, podijelio je  siromasima, zadržavši manji  dio za sestru.
Asketski život
Ovim pothvatom želio je u  svome srcu biti slobodan od  svega kako bi bio samo navezan na Boga i njegovu ljubav, a ne na zemaljske, prolazne stvari koje ne mogu do  kraja ispuniti čovjeka i njegova traženja.  
 Drugom prilikom kad je  Antun pohodio crkvu, čuo je  iz Evanđelja ove Riječi: “Ne  budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti  za se.” Antun se zatim odrekao i onog što je zadržao,  razdijelivši i to potrebitima.  Sestru je povjerio u djevojački  dom, gdje su se o njoj brinule  djevice, a sam se posvetio  asketskom životu, molitvi, strpljivosti i strogom načinu  života. Radeći osigurao je sebi kruh, koji je dijelio siromasima. Velik dio vremena  provodio je u samoći i molitvi.  Antun je od cijelog svog imanja zadržao jedino dvije ovčje  kože, jednu neudobnu odjeću, ogrtač i sjekiru te, kako  prenose pisani izvori, započeo monaški život u Libijskoj pustinji. Živio je u  pećini pored koje se nalazilo  zemljište koje je obrađivao te  tako skrbio o sebi. Kako je  poznato, Antun je tijekom 20  godina bio napastovan teškim  napastima, strastima i ohološću. No, on je Božjom snagom i milošću te postom i  molitvom ostao vjeran Kristu  nadvladavši sve protivštine i  đavolske napasti. Preminuo je  356. godine, u 105. godini  života.