Marjana Ikić godinama nesebično pomaže drugima

Nema tko u Zadru nije čuo za Marjanu Ikić, volonterku, ženu velikog srca koja već dugi niz godina na različite načine nesebično pomaže potrebitima. Zahvaljujući njoj i njezinim volonterima, već dvije godine, dva puta mjesečno uspješno se održava sajam na Bilom brigu na koji su svi dobrodošli, a na kojem doniraju doslovne sve, od hrane, posuđa, odjeće, obuće, dječjih igračaka, opreme za bebe, knjiga, namještaja za koji su osnovali posebno grupu na društvenoj mreži.

Humanitarni sajmovi

Marjanina priča traje već godinama. Humanitarnim radom počela se baviti u ranoj mladosti, kada je kao 19-godišnja djevojka stradala u teškoj prometnoj nesreći i tri godine provela u bolnicama, na rehabilitacijima, to je bila prekretnica koja joj je odredila budući život.

– U bolnici sam se svega nagledala i tada sam krenula s humanitarnim radom. Nije bilo lako. Od prometne nesreće ja sam 80-postotni invalid, bila sam i u kolicima, ali nisam odustajala, ponovno sam prohodala, ponovno sam se rodila i odlučila pomagati drugima. U početku bi, kada bih od susjeda čula da nekome treba pomoći, krenula bih sama, sjela bih u auto i vozila se. Nakon toga sam ušla u Facebook grupu »Mame iz Zadra«, a kasnije sam otvorila i svoju grupu na društvenoj mreži. Htjela sam najviše pomoći djeci s posebnim potrebama, imala sam svoju viziju koju sam morala ostvariti, priča Marjana.

Prva humanitarna grupa koju je osnovala zvala se »Srce zadarsko«. Isprva nije razmišljala o javnom djelovanju jer to nije lako, iziskuje puno vremena, ali kad se okreneš oko sebe, prema njezinim riječima, uvijek nađeš nekoga kome je potrebno pomoći na bilo koji način.

Njezina priča satkana je od ljubavi, velikodušnosti, borbe za život, za svaki novi korak koji je učinila, kako za sebe i svoju obitelj tako i za mnoge kojima je nesebično pružila ruku dobrote.

– Sajam na Bilom brigu za mene je jako poseban i jako sam ponosna na cijelu tu priču. Sve je krenulo u pandemiji kada sam od jedne gospođe, koja je zatvarala butik, donijela puno stvari koje je bilo gotovo nemoguće podijeliti. Došla sam na ideju da ih odnesem na pijacu i sve sam podijelila u 20 minuta. Tada sam došla na ideju da takve stvari, umjesto da ih bacamo, dijelimo potrebitima. Nakon dva, tri sajma, izrodila se ideja da nešto skuham i donesem na pijacu pa da i hranu podijelim… Polako su se uključivali i volonteri, bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Počeli smo kuhati i dijeliti hranu, kolače, sokove, pa nam se priključio OPG Ante Birkić iz Sikova koji je do sada donirao 12 tona povrća potrebitima. Mi volonteri idemo kod njih u polje pa beremo povrće pred sajam. Zapravo, uključila se cijela moja ulica, evo nedavno i jedna ribarnica, pa pekara, pizzerije…, govori Marjana koja iza sebe ima 58 uspješno odrađenih humanitarnih sajmova.

Uključila i svoju djecu

Lanac dobrote koji je krenuo od Marjane proširio se na ulicu, kvart, čak i grad, a poznat je i izvan granica naše županije. Uvijek su na sajmu dva volontera koja hranu nose starim i nemoćnim ljudima koji ne mogu sami doći na pijacu na Bilom brigu.

Volonteri, njih 30-ak, njezina su desna ruka, uvijek spremni uskočiti i pomoći kako bi svaka priča dobila sretni završetak.

A do sada su pomogli mnogima…

– Na sajam nam dolazi puno udruga, posebno Udruga Svjetlo koje i mi često obilazimo te Cukrići i puno drugih udruga. Dođu nam često i političari, ali dođu privatno, donesu nešto i tako…, govori Marjana, dok uz nju stoji sedmogodišnja Iva, najmlađa od četvero djece koja je, kako nam priča Marjana, odrasla uz ovu notu dobrote.

– Kada idemo u Sikovo, Iva obavezno ide s nama. Na sajmu bude na štandu, slaže igračke, obuću, voli to. I ostala djeca, moja tri dečka su uključeni u ovo, a znali su me pitati mama za koga sad kuhaš, gdje ideš… Ponekad sam vlastitu obitelj možda zakidala kako bi išla pomoći drugima…, priča Marjana.

“Svjetlo joj priraslo srcu”

A potrebitih je sve više. Posebno umirovljenika koji sve češće dolaze na sajam po povrće, ribu, jelo, kruh. Pomažu potrebitima i pri kupnji lijekova, medicinskih pomagala, te djeci. Kupaju nemoćne osobe, čiste kuće, sve rade, nije to samo sajam. A samo prošle godine imali su više od 300 akcija. Od početka ove godine organizirali su čak 170 akcija!

– Ni sama ne znam broj ljudi kojima smo pomogli. Znamo na jednom sajmu podijeliti 600 kilograma povrća. Dobili smo i štand od Tržnice Zadar, prepoznali su ovu priču. Mene humanitarni rad ispunjava. Dolazi nam sve više ljudi u potrebi, djece. Nadam se da će se u naše akcije uključiti i više restorana te malih tvrtki, kako bi svi mogli pomoći ističe Marjana.

Posebno izdvaja Udrugu Svjetlo čiji su joj štićenici prirasli srcu, a koje je vodila u Međugorje i na Cvitušu.

– Dođu nam i djeca iz drugih udruga, slažu blitvu na štandu, volontiraju, vole oni to, pa smo počeli spremati i palačinke, vafle…, dodaje Marjana.

S obzirom na sve veće potrebe, sajam bi se mogao proširiti na cijeli grad i održavati češće. Marjana je prošle godine bila na razgovoru s gradonačelnikom Brankom Dukićem koji je obećao pomoći, a pomoć će stići već sljedeći tjedan.

– Riječ je o kontejneru koji bi nam služio kao skladište za sve što ljudi doniraju. Sada stvari slažamo svakako, najčešće ovdje kod mene u ulazu. Susjedi izađu u susret, ali nemamo dovoljno mjesta. Kontejner će nam biti super, jer, koliko god mi toga podijelimo, uvijek se nosi iznova, sve se više ljudi uključuje. Da bi se ovo širilo dalje, treba nam prostor, a sada će nas to spasiti, naglašava Marjana.

Ljetovanja na dar

Želja joj je da se što više restorana, pekara, uključi u ovu humanitarnu akciju, jer kako kaže, sva hrana podijeli se do pola sajma što pokazuje kako su ljudi u velikoj potrebi. Upravo iz tog razloga inicijativa joj je sajam proširiti na način da češće dijele hranu, a kako je sve u znaku volonterstva, nemaju nikakva primanja, svaka pomoć sponzora i donacije i više su nego dobrodošle.

– Meni mobitel cijeli dan zvoni, dobijem 2000 poruka, ne mogu sve pročitati. Imam obveza i oko mojih četvero djece, oko drugih, ali mislim koliko daš drugima, toliko će ti se vratiti, priča Marjana.

Svake godine organiziraju i akciju za bolnicu u Gornjoj Bistri gdje je bio dječak Josip Grdović koji je nažalost, preminuo prije nepune dvije godine, ali njegov otac je želio nastaviti s akcijama pomoći za ostalu djecu.

Granice njezine dobrote tu ne prestaju pa je i ovo ljeto uspjela organizirati smještaj za 14 obitelji, potrebitih, kako bi došli na more. I ranije je to radila za djecu s posebnim potrebama, pa djecu čiji roditelji ne mogu platiti ljetovanje, a u Zadar su dolazili iz cijele Hrvatske.

– Ima ih iz Osijeka, Slavonskog Broda, iz svih krajeva. To je velika stvar i toj djeci, ali i iznajmljivačima koji nesebično ponude smještaj, to su ljudi velikog srca i uvijek žele ostati anonimni. Ovaj rad nosi puno lijepog i veliki umor, ali i radost, puno srce. Nikad neću odustati, dodaje Marjana koju pomoć i briga za druge pokreće i daje joj duhovnu snagu da uvijek iznova s osmijehom i nadom korača u budućnost.