Afričkoj djeci možete pomoći u školovanju, ali ne ih posvojiti

Kako konkretno pomoći djeci bez mogućnosti školovanja u samom srcu Afrike moglo se saznati na predavanju Magde Sindičić, volonterke udruge Kolajna ljubavi.
Priča o Kolajni ljubavi započela je 2007. godine kada je 27-godišnja Ivana Parlov na osobni poziv biskupa Norberta Mtege, kao laik misionar otišla u Tanzaniju. Nakon dolaska u Tanzaniju gdje se susrela s mnoštvom djece bez roditelja, Ivana je odlučila pokrenuti projekt sirotišta vrijedan 100 tisuća eura za djecu bez oba roditelja u gradu Songei na jugu te afričke države. Ova mlada žena, koja je u 27-oj godini napustila ugodan dom i otišla u nepoznato u Tanzaniji, je otkrila pravu vrijednost pomaganja i ljudskog života. Iako u Ivaninom sirotištu ima mjesta za 48 djece, sada ih tamo živi 27, i to u dobi od dvije do sedamnaest godina. Sva ta djeca trebaju skrb, a kako je u Tanzaniji posvajanje zabranjeno na predavanju se moglo saznati kako konkretno pomoći djeci bez roditelja.
Školski sustav
– Projekt kumstva je osmišljen tako da ljudi doniraju protuvrijednost od sto eura po semestru, odnosno 200 eura godišnje. Za taj novac je moguće dobiti direktni konktakt s djetetom i izvještaj o djetetu dva puta godišnje. Njegova svjedodžba je dokaz da se redovite školuje. U svojstvu kumova iz Hrvatske je uključeno više od 1300 osoba, rekla je Magda Sindinčić koja je i proputovala Tanzaniju provjeravajući u kakvim uvjetima žive ta djeca i jesu li njihove svjedodžbe valjane.
– U Tanzaniji se u osnovnoj školi koristi svahili, a u srednjoj engleski jezik, a djeca znaju promijeniti ime koje u toj kulturi nije fiksno kao u našoj. Dodatni problem je i školski sustav koji ne poznaje unificiranu svjedodžbu, a najčešće je to komad papira, rukom ili u najboljem slučaju otipkan na pisaćoj mašini, ispisan.
 Osim projekata kumstva u volonterski rad se možete uključiti i odlaskom u sirotište u gradu Songea do kojeg vodi let avionom iz Europe do Dar el Saalama, nakon čega vas čeka 15 sati mukotrpnog putovanja. Magda tvrdi da se mukotrpan put do sirotišta i više nego isplati jer su u sirotištu zaposleni noćni čuvar, dadilja i kuharica. Kako je tolikom broju ljudi vrlo teško brinuti se o djeci, volonteri doslovno preuzimaju brigu o djeci.
Velike kulturološke razlike
– Ustajanje je u pet ujutro, što je u skladu s njihovom kulturom. Vodite dijete u školu, liječniku, radite sve što im treba u tom trenutku, a osim ljubavi potrebno je znanje engleskog jezika, o svom tanzanijskom iskustvu rekla je Sindičić.
– Kulturološke razlike između naše zemlje i Tanzanije su ogromne. U mnogim selima bijelci su rijetkost, a nije nemoguće da dolaskom u udaljenija mjesta djeca vrište jer nikad nisu vidjela čovjeka svijetle kože.
No, postavlja se pitanje zašto uopće volontirati u tako dalekoj zemlji?
– To nije egzotični turizam, nego stvaran rad. Djeca nemaju roditelje, a uvjeti njihovog odrastanja su užasni. Siromaštvo u Africi je daleko od onog što mi možemo pojmiti, pa je naš angažman zato vrlo potreban, zaključila je Magda Sindičić na kraju predavanja, pozvavši sve zainteresirane da se jave u udrugu Kolajna ljubavi kako bi se, ne nužno sutra, ali kad bude prilika, pripremili za odlazak u Afriku i pomogli djeci u nevolji.