Kotarsko-bukovačka turistička “revolucija” je otpočela i traje

Prva iskustva vlasnika govore o potražnji iznad ponude, tri mjeseca popune, i platežno jačim gostima od prosjeka u ovom kraju
Seoski turizam, ekoturizam, etnoturizam, ruralni turizam, agroturizam…  ili kako ga god zvali, spada u krilatice kojih su puna usta svih ovdašnjih planera turističke budućnosti. Oči su i dalje uprte u Istru koja je kao rijetko područje Hrvatske u posljednjih 15-ak godina uspjela razvoj turizma preliti na svoje ruralne, “kontinentalne” prostore. U Dalmaciji se s krilaticom Dalmatinska Provansa projicira budućnost, posebice splitske Zagore, odnosno zaleđa.
 A gdje smo tu mi? Gdje je tu Zadarska županija?
Kotarske vile s bazenima i luksuzom Provanse i Toskane
Zadra, odnosno razvojna agencija Zadarske županije izbacila je čak u dva navrata skroman katalog s ponudom ruralnog turizma, ali očito kada je sve tek počinjalo. U međuvremenu je plamen buknuo, rasplamsao se, a većina ljudi s područja Zadarske županije za to i ne zna.
Zadarsko zaleđe nudi ovog trenutka desetke fascinantnih vila, od obnovljenih starih ruralnih zdanja sa šarmom etnonaslijeđa, do vrhunskih supermodernih zdanja kojih se ne bi posramile niti Provansa, ni Toskana, ni Veneto, ili austrijske padine i doline, talijanski Južni Tirol (Alto Adige), slovenska Logarska dolina ili Gorenjska.
A sve to dogodilo se u svega nekoliko godina. Na sreću uz istovremeno podizanje stotina hektara novih nasada vinograda, maslinika, voćnjaka, stasanje ovdašnjih vrhunskih ulja i vina, likera, sireva… Vaš je autor tek jedan od ljudi koji su pred više od desetak godina tvrdili da 500 kotarskih obitelji može i treba živjeti od vina i ulja, u potpunosti ili djelomično, a to se pomalo ostvaruje.
Ljudi koji su upoznati s tzv. ruralnim ili seoskim turizmom, agroturizmom ili kako god ga zvali. Nisu morali biti previše pametni da bi odavno zaključili da Ravni kotari, dijelovi Bukovice, za sad se na naš dio Like nećemo podrobnije osvrtati, imaju sve uvjete za ovaj vid turizma. Štoviše smjela je tvrdnja, ali dijelom opravdana, da ovaj kraj za takvo što ima bolje uvjete od većine hrvatskih prostora. Na čemu počiva takva teza?
Poraditi na uređenju mjesta
Ravni kotari i dio Bukovice, Podvelebita i cijeli ovaj prostor poluotok su s kojeg se iz bilo kojeg dijela (Polače, Poličnika, Smilčića…) od nekoliko do petnaestak minuta stiže do – tri mora! Karinsko, Novigradsko, biogradsko, zadarsko ili ninsko…
Klima je u potpunosti sredozemna, a ovo je najveći prostor obradive zemlje s takvom klimom u nas. Tradicija je proizvodnje vina, ulja, voća, povrća, stočarstva, vlastite kuhinje dijelom oslonjene a dijelom s otklonom od sredozemne. Kraj je prapovijesno nastanjen s nizom spomenika od Rima i srednjovjekovlja nadalje, sa specifičnim etnonaslijeđem. Komunikacijski je u najvećoj mjeri dostupan, a valja poraditi na “urbanizaciji”, odnosno uređenju mjesta. Nesumnjivo je da je urbano naslijeđe sela-gradića Istre posve drugačijeg karaktera od ovdašnjih naselja. No potreba urbanog uređenja nogostupa, okućnica, zelenila, nasada postoji i bez težnje za turizmom već i zbog stanovništva.
 Sa 1,2 milijuna turista, koji posjećuju mahom obalna odmarališta, dakle s prepoznatljivim turističkim odredištima u neposrednoj blizini, postoji “publika” dobro upoznata s ovim krajem. Naravno da o elementima agroturizma (poljoprivreda, vlastita proizvodnja, izvornost, ekoproizvodnja…) i mnogo čemu drugome valja još govoriti, da o korijenima (Nerina Ćorić početkom 70-ih s imanjem u Prkosu), također možemo govoriti, no ovo je tek slikovit znak da je “revolucija” ovdje. 

 ČVRLJAK: TO JE NAŠ PUT U TURIZAM

– Imamo četiri takva objekta. Kuće za najam spremne su za iznajmljivanje u ovoj sezonu. U pripremi je još niz objekata. Trend je relativno nov i predstavlja značajan odmak od dosadašnje prakse ovdašnjeg turizma s osloncem na obalu, more i plaže. Riječ je o luksuznim objektima u kombinaciji s tradicijom, a 90% ih posjeduje i bazene. Neki su otvoreni drugu sezonu, jedan objekt treću, kazuje nam direktor TZ Benkovca Vanja Čvrljak upoznat s ovakvim objektima i izvan područja grada Benkovca. Osim domaćih ljudi poput Dejana Golema u Lisičiću, i niza drugih po Kotarima, Buković je zanimljiv. Tu je u luksuzno opremljenim, obnovljenim kamenim zdanjima svoj interes našao veterinar Velikogoričanin Kruno Hrvačić.
– Iznajmljuju se cijeli objekti, sa svim potrebnim sadržajima obično na tjedan ili duže. Riječ je o luksuznoj opremi, ugodnom okolišu, jedinstvenom ambijentu, a nadomak su plaže i mora. Iskustvo koje vam prenosim je da potražnja premašuje ponudu. Oni koji se do sada bave ovim poslom imali su popunu od tri mjeseca po vrlo atraktivnim cijenama, a gosti su mahom zapadni i sjeverni Europljani veće platežne moći. Istra je prva u nas značajno krenula s ovim trendom, a nama je u Benkovcu i širem području Ravnih kotara i Bukovice ovo smjer kojim ćemo ići, obogaćujući time ponudu cijelog kraja. Mislimo da je to segment koji nam je nedostajao. Pravac je to naše turističke budućnosti.
 – Ovaj vid turizma poticaj je ostalim granama jer u njemu svoje mjesto ima domaća hrana i piće, ekoproizvodnja, autohtonost i autentičnost, dakle zamašnjak je ostalim strateškim pravcima ovdašnjeg razvoja.