Nitko ne zna kad će se nastaviti “tajanstvena” ekshumacija

Po onome koliko smo uspjeli doznati Goran Radić je imao potrebne dozvole. Ipak, radove je započeo bez da se javio ikome iz Grada, iz komunalne tvrtke Nasadi ili iz Mjesnog odbora Bokanjac. Jednog jutra došli su radnici i bagerom su počeli kopati grobove te su ih iskopali osam prije nego su ih mještani spriječili, priča Enio Meštrović

Vojnici nacističkog Wehrmachta koji su po završetku Drugoga svjetskog rata izgubili živote u Zadru i pokopani su pored mjesnog groblja na Bokanjcu ni 67 godina nakon smrti ne mogu počivati u miru. Nedavno je obavljena ekshumacija jednog dijela grobova, dok su nastavak radova spriječili mještani Bokanjca koji se cijelo vrijeme brinu za grobove 132 njemačka vojnika.
Gdje su kosti?
Što se točno dogodilo pokušali smo saznati na nekoliko strana, ali još uvijek ostaje nejasno kako se ekshumacija odigrala i gdje su nestale iskopane kosti. Naime, po priči Bokanjana, prije nekoliko mjeseci javio se Goran Radić, rekavši da je predstavnik Državnog udruženja za skrb o njemačkim vojnim grobovima (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge) te da ima sve dozvole potrebne za iskapanje tih grobova.
 – Po onome koliko smo uspjeli doznati Goran Radić je imao potrebne dozvole. Ipak, radove je započeo bez da se javio ikome iz Grada, iz komunalne tvrtke Nasadi ili iz Mjesnog odbora Bokanjac. Jednog jutra došli su radnici i bagerom su počeli kopati grobove, te su ih iskopali osam prije nego su ih mještani spriječili. Sve su kosti zajedno izmiješali i stavili u jednu vreću bez identifikacije, što nas je najviše i zasmetalo, rekao je Enio Meštrović, jedan od članova Pogrebnog društva Bokanjac, koje se godinama brine o uređenju tih grobova. Dodaje kako imaju nacrt i popis svakog groba i vojnika tako da ih smeta što su se radnici nehumano ponijeli prema ostacima pokojnih vojnika.
 – Najviše nas je zaboljelo što je ekshumacija obavljena nehumano, bagerom i što su sve kosti ubačene u jednu vreću. Većina tih ljudi je umrla ili ubijena u strašnijom mukama i pokopani su kao životinje, a mi smo im pokušali vratiti ljudsko dostojanstvo tako da smo održavali njihove grobne humke urednima. Htjeli smo dogovoriti ekshumaciju te staviti sve te kosti u zajednički grob i postaviti spomen ploču, ali uvijek smo nailazili na brojne prepreke tako da se to odužilo. Dobili smo i neka obećanja da će se to groblje urediti, ali od toga nije bilo ništa sve dok prošlo ljeto nije došao Goran Radić, predstavnik Državnog udruženja za skrb o njemačkim vojnim grobovima i rekao da ima dozvolu za ekshumaciju tih grobova, priča Meštrović.
Došlo je do nesporazuma
Doznajemo da su ovo posmrtni ostaci vojnika koji su nakon završetka rata zadržani kao zarobljenici na ovim prostorima te su radili na prokopu vodovoda. Većina ih je umrla 1946. godine od tifusa i dizenterije. Iako je svaki grob obilježen i zna se koji vojnik počiva u kojem grobu malo se koja obitelj javila kako bi uzela kosti svojih pokojnika tako da Bokanjanima nije preostalo drugo nego brinuti se za pokojnike.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU