Lika je oduvijek bila »dobar domaćin šljivi«

Zadnjih godina u Lici se sve učestalije uređuju stari voćnjaci i sade nova stabla. Uglavnom se radi o šljivama sorte lička bistrica, nešto rjeđe sorte čačanka. Mnoge radionice struke pokazale su sve veću potražnju tržišta za ličkom šljivom jer je ta vrsta voća u Lici jedna od rijetkih koja se ne tretira zaštitnim sredstvima, a navodnjavanje i gnojidba provode se isključivo na ekološki način.

U cilju što boljeg uroda voća Grad Gospić je pozvao sve zainteresirane građane s šireg područja grada Gospića na besplatnu radionicu rezidbe voćaka. Radionica je održana u voćnjaku OPG-a Dragana Šopa u Budaku, voćara s vjerojatno najvećim brojem stabala i nasada voća u Lici. Radionicu je pratilo 40-ak voćara iz Perušića, Otočca i Gospića.

– Nalazimo se u voćnjaku s 500 stabala šljiva, a do njega je voćnjak trešanja sa 100 stabala. Jagode uzgajamo na 2000 metara četvornih, dok najviše uzgajamo maline kojih imamo oko 17.000 stabljika. Posla ima gotovo uvijek jer sve moramo obrezivati, pognojiti, a tek kada počne berba…

Moja obitelj ne može tada odraditi sav posao pa nam se pridružuju prijatelji i brojni sezonski radnici. U našem poslu plasman je najmanja briga jer na tržište iznosimo isključivo I. klasu voća. Već imamo stalnu klijentelu u Rijeci, Zagrebu, Zadru i doma.

Od jesenas smo dio uroda pohranili u hladnjače Razvojnog centra u Gospiću gdje i sada traje prerada u pekmeze i džemove jednog dijela uroda malina. Po prvi puta smo lani sušili šljive i rezultati su izvrsni, zadovoljno ističe Dragan.

Rodne grane šljive i tzv. vodopije

Voditelj današnje radionice bio je izv. prof. dr. sc. Goran Fruk sa Sveučilišta u Zagrebu, Agronomskog fakulteta, Odsjeka za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu Zavoda za voćarstvo. Nazočne je upoznao s mnoštvom slabo poznatih detalja važnih pri obrezivanju šljiva, demonstrirao je korištenje električnih škara, kao i načinima oblikovanja krošnji voćki.

Kako je pri tome naglasio, klimatski preduvjeti, sastav tla i tradicija razlozi su što se sve više ličkih OPG-ova okreće uzgoju šljive, sve traženije voćarske kulture. Pri tome su pljuštala pitanja na koja je dr.sc. Fruk strpljivo odgovarao.

– U koje doba godine treba orezivati voćke? Budući da u Lici nešto kasnije kreće vegetacija, ljudima je ugodnije raditi u proljeće. Danas ćemo demonstrirati rezidbu šljive, pokazati koji su rodni pupovi, koje su grane tzv. vodopije i samo izvlače vlagu iz stabla.

U biti su te grane gotovo beskorisne. Također smo apsolvirali što u budućnosti možemo očekivati od svakog reza i kako se koriste električne škare, priča prof Fruk dodajući kako je šljiva je u Lici oduvijek imala svoju tradiciju i njezina je budućnost na ovim prostorima neupitna.

– Prvenstveno zato što u Lici zbog klime i nadmorske visine uvijek nešto kasnije kreće vegetacija, pa su ovdje rjeđi mrazevi u proljeće, u vrijeme cvjetanja voćki. Lika je izvanredno područje za uzgoj voća jer su ovdje veće nadmorske visine, što sprječava širenje lisnih ušiju i drugih nametnika i bolesti. Lika je oduvijek bila »dobar domaćin šljivi«. Ovdje su uvijek kraći i blaži sušni periodi, što ličke šljive čini izuzetno sočnim i ukusnim voćem, priča prof. Fruk.

Gubitak zanimanja za šljivu u Lici je nazvao pogrešnim, posebno zato što su mnogi lički voćari počeli unatrag 20-ak godina intenzivno saditi sorte jabuka i krušaka koje su se slabo aklimatizirale na ličke vremenske uvjete, oštre zime i sastav tla. Kako se požalio jedan voćar iz Gospića »moje nove sorte jabuka rađaju svakih pet, šest godina«.

Nakon što je prezentiran način oblikovanja krošnji, svaki je sudionik radionice obrezao barem po dva, tri stabla šljive, uz mentorstvo i savjete prof. Fruka. Bio je ovo ujedno i razlog zbog kojega su organizatori polaznicima radionice preporučili da sa sobom ponesu vlastite voćarske škare.

Tradicija, sadašnjost i budućnost

Brojna laboratorijska istraživanja provedena na plodovima ličkih šljiva pokazala su neospornu nezagađenost, visoki ekološki aspekt i vrhunski sastav ličke bistrice. Ovome je vjerojatno razlog zbog kojega se ova sorta sve više izvodi u Njemačku i Austriju, odakle nam se vraćaju suhe šljive, pekmezi, džemovi i kompoti.

Donedavno je svako ličko domaćinstvo imalo posađen poveći šljivar, poneki orah, stablo jabuke i krušku sorte »tepka«. Od plodova šljive obavezno se pekla rakija, dok su domaćice spremale pekmeze i džemove. Dolaskom uređaja za smrzavanja namirnica porasle su količine šljiva spremljenih za pripremu knedli, štrudli i ostalih kolača s šljivama kao glavnog nadjeva.

Budući da je voditelj radionice prof. Fruk i sam nazočio brojnim stručnim predavanjima kolega u inozemstvu, ovom prigodom je ličkim voćarima prenio svoja brojna iskustva i saznanja. Jedna od naoko banalnih radnji vezana je uz širenje bolesti stabala.

– Nakon svakog obrezivanja pojedine voćke obavezno dezinficirajte voćarske škare. Na taj način ćete spriječiti širenje bolesti ili nametnika na ostala stabla, ustvrdio je Goran Fruk.