U PITANJU BUDUĆNOST HRVATSKOG RIBARSTVA

Zahtjevi tunaša stižu pet minuta do dvanaest za spas tunskog posla u Hrvatskoj, ali i za cijelo domaće ribarstvo. Posao s tunama je dugo bio jedan od najunosnijih u Hrvatskoj, krava muzara od koje se cijelo vrijeme uzimamo maksimum, a da se nije ništa vraćalo kroz ikakav oblik poticaja
Hrvatski tunaši traže od države moratorij na otplatu kredita, posebice onih izdanih od strane HBOR-a, od najmanje dvije godine, moratorij na plaćanje koncesija za uzgajaišta tuna za isto razdoblje, zatim da se moratorij koji se do sada na uzgajalištima obavljao četiri puta godišnje obavlja jednom i da se za uzgoj tune uvedu poticaju vezani za otkup i korištenje plave ribe iz domaćeg ulova.
Tunaši također traže da se upostpunosti ukine varijabilni dio koji se naplaćuje po bruto prihodu kod plaćanje koncesija za uzgajalište. Apsurdno je da se od gospodarstvenika traži udio od ukupnog prihoda iako on ne pokriva sve rashode i posluje se s gubitkom.
Zahtjevi tunaša stižu pet minuta do dvanaest za spas tunskog posla u Hrvatskoj, ali i za cijelo domaće ribarstvo. Posao s tunama je dugo bio jedan od najunosnijih u Hrvatskoj, krava muzara od koje se cijelo vrijeme uzimamo maksimum, a da se nije ništa vraćalo kroz ikakav oblik poticaja.
Tankerkomerc izlazi iz tunskog biznisa
– O tuni se u zadnje vrijeme razgovara na svim mogućim mjestima, posebice u HGK i Ministarstvu poljoprivrede i ribarstva. Razlog je što je odlukama ICCAT-a biznis doveden u pitanje. Hrvatskoj je za 2010. godinu odobrena kvota od 390 tona. Danas u Hrvatskoj ima šezdesetak brodova koji imaju povlastice za lov tuna i ispada da bi jedan brod za godinu mogao uloviti makismalno pet tona. Ako tome dodamo da je sezona ulova smanjena na mjesec dana, od 15. svibnja do 15. lipnja, onda se postavlja pitanja koji je to ribar ili organizacija koja u svom sastavu ima flotu, spreman uložiti ogromnu paru da izađe na otvoreno more, da čeka da ulovi pet tona tune u mjesec dana, a s vjerovatnošću da ne ulovi ništa. Resorno ministartsvo i mi u poslu pokušavamo pronaći najbolje rješenje da se ovih 390 tona ulovi u Jadranu i da se ulovi s adekvatnim brojem brodova. To znači da drugi brodovi svoja prava na ulov prepuste onim vlasnicima koji će onda imati interesa da se nađu na moru i ulove adekvatnu količinu tune koja će biti isplativa, kaže Božo Jusup, direktor Maritune i predsjednik NO Tankerkomerca i nastavlja:
– Istovremeno se Japan odlučio da iz Jadrana izlovi neveliku količinu tuna. Drugim riječima kod uzgajivača će ostati jedna količina tuna koja Japanu nije interesantna i one koje nisu prešle dozvoljenu težinu od 30 kilograma. S obzirom na cjelokupnu situaciju mi u Marituni odlučili smo našu cijelokupnu količinu tune prodati drugim uzgajivačima, prioritetno Kali tuni. Oni su to prihvatili te smo potpisali sporazum kojim će oni preuzeti cjelokupnu količinu naše tune i našu koncesiju u tunskom kanalu. Na taj način Tankerkomerc, Marituna izlazi iz posla tuna u djelu uzgoja, ali u udjelu ulova ne. Marituna ostaje u ribolovu sa svojom flotom za ulov sitne plave ribe i tune, ali ćemo i u tom segmentu ostati u suradnji s našim partnerom Kali tunom.
Japanci prepolovili cijenu
Ni drugi tunouzgajivači u Zadarskoj županiji ne gledaju s optimizmom na budućnost tunskog posla u Hrvatskoj.
– Tuna više nije biznis. Biznis je samo za banke kojima mi plaćamo kamatu i Županiji koja ubire prihod od konceisje. Mi plaćamo koncesiju od 500.000 kuna godišnje, a Talijani 2.000 eura. Kada mi tražimo da nas oslobode jednog djela troška nitko ne želi ni čuti, nije ih ni brige što ćemo mi morati otpuštati radnu snagu, kaže Milan Mandić, direktor Jadran tune i nastavlja:
-Žao nam je, ali moart ćemo odustati od cijelog posla. S jedne starne ICCAT nam smanjuje ulovne kvote, a Japan smanjuje cijene. Istovremeno Japan ne podliježe restrikcijama ICCAT-a, nemaju ulovne kvote i mogu na tržište plasirati tunu bez obzira na njenu veličinu. Mi moramo u prosjeku čekati dvije godine da ona dosegne preko 30 kilograma što je osnovni uvjet da smije izaći na tržište.
Milivoj Blaslov, direktor Zadar tune, kaže kako je krizom u tunskom poslu dovedeno u pitanje cijelo hrvatsko ribarstvo:
– Japanci su cijenu s 2.300 jena po kilogramu plavorepe tune u 2006. godini spustili na 1.100 jena u ovoj godini. Država nam treba pomoći ili ćemo se ugasiti, a s nama i drugi ribari. U Hrvatskoj se godišnje ulovi 50.000 tona sitne plave ribe, od čega je pola namijenjeo za uzgoj tuna. ako ne bude ni nas godišnji ulov će se prepoloviti.
Blaslov upozorava kako su on i njegove kolege ribari na kredit kupili ili modernizirali brodove, ušli u velika kapitalna ulaganja na poziv države. Kaže kako im država 2007. i 2008. nije isplatila obećane poticaje, a kako su mnogi ribari kao zalog na kredit stavljali i svoje kuće više nije u pitanju samo budućnost posla nego i životna egzistencija ljudi.

 KALI TUNA OTKUPIT ĆE TUNE DRUGIH UZGAJIVAČA

Optimistične vijesti u tunskom biznisu jedino stižu iz Kali tune, iako su i tamo svjesni krize.
– Stanje u poslu je teško jer je pritisak za smanjivanje ulovnih kvota sve veći. Mi se trudimo povećati volumen naše proizvodnje jer jedino to jamči opsatank na tržištu i ako je netko u Hrvatskoj spreman prodati svoju tunu mi smo je spremni otkupiti, kaže direktor Kali tune Mirko Ivoš.