Bašićevo rješenje srođeno s ambijentom Kornata

Prvu, izvedbenu nagradu dobiva prijedlog arhitekta Nikole Bašića, koji se u potpunosti srodio s karakterom ambijenta, kao što su se i tragične žrtve zauvijek poistovjetile sa sudbinom toga prostora. Projektirajući u duhu suvremenog Land-arta, a istodobno u materijalu najdublje tradicije ljudskog odnosa prema tom krajoliku – dakle u tehnici suhozida, predvidio je podizanje niza kamenih nakupina u obliku križa (svaka na mjestu pojedinačne pogibije)

Na tiskovnoj konferenciji održanoj 29. siječnja u Velikoj dvorani Ministarstva kulture u Zagrebu izneseno kakva je odluka prosudbenoga povjerenstva za izbor idejnog rješenja za izradu spomenika poginulim vatrogascima na otoku Veliki Kornat, a na temelju 20 pristiglih radova putem Pozivnog natječaja.
Radove su Povjerenstvu dostavili Kažimir Hraste, Kuzma Kovačić, Matko Mijić, Aleksandar Guberina, Kruno Bošnjak, Slavomir Drinković, Stjepan Gračan, Alem Korkut, Mile Blažević, Anto Jurkić, Marija Ujević, Dalibor Stošić, Petar Barišić, Nikola Bašić, Ljubo Dekarina, Marina Bauer, Goran Rako, Fedor Džamonja, Stanko Jančić i Milan Skračić. Odluku o idejnom rješenju donijelo je Povjerenstvo imenovano od Vlade Republike Hrvatske i to u slijedećem sastavu: predsjednik je bio akademik Tonko Maroević predsjednik, a članovi Goran Pauk, župan Šibensko-kninske županije, Ante Županović, gradonačelnik Grada Šibenika, Branka Juričev Martinčev, gradonačelnica Grada Vodica, Ivan Klarin, načelnik Općine Tisno, prof. dr. sc. Petar Selem, predsjednik Odbora za obrazovanje.znanost i kulturu Hrvatskog sabora, Jerko Rošin, predsjednik Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo Hrvatskog sabora, Zoran Šikić, državni tajnik u Ministarstvu kulture, Branko Bačić, državni tajnik u Ministarstvu mora.prometa i infrastrukture, dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Trogiru, prof. dr. sc. Ive Šimat Banov, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, Josip Zanki, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Vlatka Đurković, ravnateljica Uprave za prostorno uređenje u Ministarstvu zaštite okoliša,prostornog uređenja i graditeljstva.
Obrazloženje povjerenstva
Donosimo cjelovito obrazloženje povjerenstva: U raspravljanju o spomen obilježju poginulim vatrogascima na otoku Veliki Kornat došlo se do načelnog stava o nužnoj usklađenosti kreativnih intervencija s ambijentalnim vrijednostima, sa svojstvima genius loci, jer je i žrtva poginulih vatrogasaca najuže vezana s karakterom terena, koji je pak amblematičan za hrvatski sredozemni prostor, a kao takav i dio Nacionalnog parka. Nakon razmatranja pojedinačnih priloga iskristaliziralo se nekoliko rješenja i po glasovanju je određeno da nagrade dobiju prijedlozi koji najbolje odgovaraju traženim zahtjevima.
Treća nagrada se dodjeljuje projektu slikara Mile Skračića, koji je svoju invenciju primjereno prilagodio konfiguraciji terena, a korištenim materijalom – kamenom također adekvatno obilježio i mjesto pogibije i čitava ophod od obale do završnog simboličnog naglaska. Pri tom se služio asocijativnim antropomorfnim znakovima koji pak uokviruju obrise križa, a i ostala obilježja (poput ‘monstrance’ na vrhu i ploda na početku) sugeriraju dramatičnost zbivanja i težinu žrtve.
Druga nagrada pripala je prijedlogu kipara Kuzme Kovačića koji je prostor tragedije, usuglasio s karakteristikama ambijenta, shvatio kao cjelinu u koju su moguće samo najdiskretnije intervencije. Svoj je prijedlog reducirao na napetost između dviju jasno obilježenih točaka: Velikog Križa i svjetlosne iskre, a jedno i drugo pak plastično tretirao kao sublimaciju razornog plamena u simboliku svjetlosnog iskupljenja.
Znakovi dugog trajanja za memoriju sredine
 Prvu, izvedbenu nagradu dobiva prijedlog arhitekta Nikole Bašića, koji se u potpunosti srodio s karakterom ambijenta, kao što su se i tragične žrtve zauvijek poistovjetile sa sudbinom toga prostora. Projektirajući u duhu suvremenog Land-arta, a istodobno u materijalu najdublje tradicije ljudskog odnosa prema tom krajoliku – dakle u tehnici suhozida, predvidio je podizanje niza kamenih nakupina u obliku križa (svaka na mjestu pojedinačne pogibije).
Prilagodivši put po surom kamenjaru gotovo biblijskih svojstava, cjelinu doživljujemo kao svojevrstan Križni put – autentično mjesto martirija.
Prostor zajedničkog okupljanja u svrhu komemoracije označuje kružnim središtem i okruglim žrtvenikom – predvidjevši za potrebe obreda i mogućnost privremenog krovnog pokrivača u obliku latinskog jedra. Na taj je način samim priručnim sredstvima, materijalima i znakovima dugoga trajanja, stvorio djelo koje će najdublje urasti u memoriju sredine.